Fontane koje se mogu same programirati za uključivanje i isključivanje ili automati umjesto sluga koji bi gostima mogli ponuditi peškir, satovi i pumpe za vodu – ovo su samo neki od čudesnih izuma muslimanskog izumitelja iz 12. stoljeća Ismaila al-Jazarija, koji je postavio temelje modernog inžinjerstva, hidraulike, pa čak i robotike. Iako su neke od njegovih raskošnih i živopisnih kreacija rađene kao novotarija za zabavu vrlo bogatih, Al-Jazari je pravio i praktične mašine koje su pomagale običnim ljudima u svakodnevnom životu.
NA DVORU ARTUQIDA
Sin skromnog zanatlije, njegovo puno ime bilo je Badi 'al-Zaman Abu' l-'Izz Ibn Isma'il Ibn al-Razzaz al-Jazari. Rođen sredinom 12. stoljeća, živio je u regiji zvanoj al-Jazira, smještenoj između Tigrisa i Eufrata. Godine 1174. godine stupio je u službu Banu Artaq (Artuqida), porodice koja je tada vladala regijom Amid, današnjim Diyarbakirom na jugu Turske. Bio je njihov podanik četvrt stoljeća, sve dok nije postao glavni inžinjer. Na poticaj princa Nasira al-Dina Mahmuda, koji je vladao između 1200. i 1222, započeo je pisanje monumentalne knjige kako bi zabilježio svoje izume. Zadatak je dovršio 1206. godine.
U uvodu knjige kaže da je službu na dvoru Artuqida započeo 570. godine po Hidžri, tj. 1174, te da je, kad je počeo pisati knjigu, već dvadeset i pet godina proveo u službi oca Nura al-Dina Muhammada i njegovog brata Qutba al-Dina Sukmana. Iz ovih podataka zaključujemo da je vjerovatno Al-Jazari počeo pisati svoju knjigu godine 595. po Hidžri, odnosno 1198, dvije godine prije nego što je Nasir al-Din postao kralj. Iz rukopisne kopije koja je u posjedu “Oxforda” doznajemo da je Al-Jazari svoju knjigu napisao 16. januara 1206. Najstariju sačuvanu kopiju (sačuvana u Topkapi Sarayi biblioteci, zbirka Ahmet III, MS 3472) dovršio je Muhammad ibn Yusuf ibn 'Osman al-Haskafiat 10. aprila 1206.
Al-Jazari je služio kao inžinjer u službi regionalnih vladara Artuqida. Ova je dinastija svojedobno proširila svoje carstvo na Siriju. Artuqidi su kasnije potpali pod vlast moćnije susjedne dinastije Zangid, a kasnije i pod vlast nasljednika muslimanskog heroja Salahudina.
Unatoč križarskim ratovima i burnim odnosima između različitih muslimanskih sila, život briljantnog inžinjera prolazio je mirno u službi nekoliko kraljeva Artuqida, za koje je dizajnirao više od stotinu genijalnih uređaja. Za razliku od drugih praktičnih izumitelja tog razdoblja, koji su ostavili malo podataka o svom radu, Al-Jazari je strastveno dokumentirao svoj rad i objašnjavao kako je gradio svoje nevjerovatne mašine.
Godine 1206. godine, oslanjajući se na četvrt stoljeća izvanrednih rezultata, dao je svijetu katalog svojih “neusporedivih mašina”, nazvan Kitab ilm al-Hiyal, koji je danas poznat kao Knjiga znanja o genijalnim mehaničkim uređajima. Al-Jazari je u njoj objavio precizne dijagrame i živopisne ilustracije kako bi pokazao kako se svi dijelovi slažu. Preživjelo je nekoliko nepotpunih primjeraka njegovog djela, uključujući jedan koji drži Muzej Topkapi Sarayi u Istanbulu, cijenjen zbog svojih umjetničkih detalja i ljepote.
Knjiga znanja jedini je izvor biografskih podataka koji postoje o Al-Jazariju. U tekstu ga se opisuje kao jedinstven i bez premca i učen i dostojan, ali također priznaje dug koji je imao prema “drevnim učenjacima i mudracima”.
Al-Jazarijevi izumi naslanjali su se na stoljeća inovacija i učenja iz prethodnih razdoblja, na nauku i mudrost drevne grčke, indijske, perzijske, kineske i drugih kultura. Tokom brzog širenja islama u sedmom stoljeću muslimanski su se vladari duboko zanimali za znanje o zemljama koje su osvojili. Skupljali su rukopise i knjige u Kući mudrosti. Ova je institucija funkcionirala pod abasidskim halifama iz Bagdada u osmom i devetom stoljeću kao biblioteka i akademija. Zajedno s drugim središtima, imala je temeljnu ulogu u srednjovjekovnom naučnom i kulturnom napretku tokom zlatnog doba islama.
Zajedno s filozofijom, medicinom, astronomijom i zoologijom, muslimansko mašinstvo doseglo je neslućene visine zahvaljujući izvrsnim ličnostima kakvi su, naprimjer, bila trojica perzijskih izumitelja iz devetog stoljeća, braća Banu Musa. Objavili su mnoga djela, ali na Al-Jazarija su najvjerovatnije utjecali njihovi izumi objavljeni u Knjizi genijalnih uređaja, poznatoj i kao Knjiga trikova. Na Al-Jazarija su utjecali i nemuslimanski izumitelji poput Apolonija iz Parge, koji je živio u kasnom trećem stoljeću p. n. e., utjecajnog geometra kojeg Al-Jazari opisuje u svom radu.
ČETVRT STOLJEĆA ISTRAŽIVANJA
Al-Jazari je u svoju knjigu ugradio rezultate 25 godina istraživanja i prakse na različitim mehaničkim uređajima na kojima je radio kao inžinjer. Knjiga detaljno opisuje pedeset uređaja koji su grupirani u šest kategorija: deset satova s vodom i svijećama, deset posuda prikladnih za piće, deset bokala i lavora za abdest prije namaza, deset fontana koje naizmjenično mijenjaju svoj oblik, pet mašina za podizanje vode i na kraju još četiri različita uređaja, uključujući prvu kombinacijsku bravu.
Mnoge Al-Jazarijeve komponente i tehnike bile su korisne u razvoju savremenih mašina. Statičko uravnoteženje velikih točkova remenice, baždarenje otvora, upotreba drvenih predložaka ili papirnih modela u dizajniranju, laminiranje drveta radi sprečavanja iskrivljenja, brušenje šmirglom u prahu kako bi se postigla vodonepropusnost, izlijevanje mjedi i bakra u zatvorene kutije za kalupe sa zelenim pijeskom... Sve su to izumi koje je osmislio Al-Jazari.