Dan državnosti Islanda na Islandu je 17. juni, “Þjóðhátíðardagurinn”. To je dan ispunjen proslavama širom zemlje, od parada do govora, zabave uživo i porodičnih aktivnosti. I ove godine proslave su posebne jer obilježava 80. godina nezavisnosti Islanda nakon sticanja nezavisnosti od Danske.

Da bi smo razumjeli kakvu prekretnicu u islandskoj historiji označava ovaj dan nužno se podsjetiti na burnu historiju ovog otoka.

Iako bi se moglo pretpostaviti da su moćni Vikinzi uvijek imali vlast nad njihovom prekrasnom zemljom, mogli biste se iznenaditi kada saznate da je Island izgubio nezavisnost 1264. godine kada je postao dio norveške krune. To se dogodilo tokom građanskog rata poznatog kao doba Sturlunga, koji je bio 42-godišnji period unutrašnjeg sukoba.

Unutrašnji sukobi oslabili su Island, a tu slabost iskoristio je kralj Norveške da proširi svoj utjecaj na Island, što je na kraju dovelo do toga da je Island došao pod norvešku vlast. Priča o doba Sturlunga dalje je dokumentovana u sagi o Sturlungi, sagi koja se i danas može pročitati u rukopisu na Univerzitetu Islanda.

Ubrzo nakon što je Island došao pod norvešku vlast, Norveška se ujedinila sa Švedskom i Danskom u 13. vijeku. Nordijske države bile su ujedinjene u okviru saveza, Kalmarske unije, koja je trajala do 1523. Njenim raspadom Island je postao danska kolonija gdje će ostati pod danskom krunom do 1944. godine.

Tokom 17. i 18. stoljeća privreda Islanda je bila pod strogim pravilima islandsko-danskog trgovačkog monopola što je negativno utjecalo na islandsku ekonomiju. Prirodne katastrofe i pad stanovništva nisu pomogli situaciji na Islandu u to vrijeme. Međutim, tek u 19. stoljeću, kada je porast nacionalizma širom Evrope, pokret za nezavisnost počeo je da dobiva zamah na Islandu.

Vođa pokreta za nezavisnost Jón Sigurðsson.

Za to vrijeme nezavisni zastupnici na Islandu radili su na uspješnom ponovnom uspostavljanju nacionalnog islandskog parlamenta, dok su mirno vodili kampanju za nezavisnost od Danske. Ovaj pokret za nezavisnost započeo je vođa Jón Sigurðsson. Godine 1918. pokret je dobio svoju prvu veliku pobjedu sa Aktom o Uniji, u kojem je Island postao priznat kao potpuno suverena država koja je postala Kraljevina Island.

Zakon o Uniji dao je Islandu mogućnost da dobije zastavu, dok je Danska nastavila da predstavlja njihove vanjske poslove i odbranu. Island je otvorio svoju prvu ambasadu i uspostavio Vrhovni sud Islanda 1920. dajući Islanđanima vlast nad tri grane vlasti. Godine 1940. Zakon je bio na reviziji i imao je rok od tri godine prije nego što je Zakon bio opozvan. Desilo se da je tokom ovog trogodišnjeg perioda Danska bila okupirana od strane Njemačke, što je učinilo tako da Zakon nije revidiran, a 31. decembra 1943. godine Zakon je istekao.

Počevši od 20. maja 1944. godine, Islanđani su započeli četvorodnevno glasanje o tome da li treba da uspostave republiku odvojenu od Danske. Opšti konsenzus stanovništva Islanda sa 97 % za bio je traženje potpune nezavisnosti od Danske. Sa preko 95 % glasova za novu republiku, Island je stekao nezavisnost 17. juna 1944. godine.

Dan nezavisnosti Islanda 1944

Datum 17. juna izabran je da se poklopi sa rođendanom Jona Sigurdsona kako bi se odalo priznanje njegovim naporima u pravcu pokreta za nezavisnost Islanda. Da bi se proslavio prvi Dan državnosti Islanda 1944. godine, proslava je održana u Thingvelliru gdje je islandski Althing osnovan 930. Zanimljiva činjenica, islandski parlament je najstariji poznati parlament na svijetu!

Od sticanja nezavisnosti Island je imao 6 predsjednika u posljednjih 80 godina, a sadašnji predsjednik je Guðni Thorlacius Jóhannesson. Sada je Halla Tómasdóttir izabrana za sedmu predsjednicu i postat će druga žena koja će obnašati ovu funkciju, počevši od 1. augusta 2024. godine.

Dok neke zemlje slave svoj dan nezavisnosti vatrometom, tradicionalnim plesovima i igrama, Island slavi svoju nezavisnost čitanjem poezije, upravo ono što biste očekivali od zemlje Vikinga, zar ne?

Dok se čitanje poezije tradicionalno dešava na Dan državnosti Islanda, širom zemlje treba proslaviti mnogo više svečanosti.

Glavni grad Islanda Reykjavik počinje proslave zvonjavom svih crkvenih zvona u gradu u 10:00 sati. U 11:00 sati održava se ceremonija otvaranja na trgu Austurvöllur gdje predsjednik Islanda polaže vijenac na spomenik Jona Sigurdsona. Premijer će zatim održati uvodno obraćanje, a potom i „Gospođa od planine“.


Gospa od planine

„Gospođa s planine“ je posebna tradicija u kojoj se svake godine jedna žena bira da bude „Gospođa od planine“ koja će služiti kao ženska inkarnacija Islanda, nacionalni simbol takoreći. Ova žena se oblači u narodnu nošnju i recituje pjesmu ili govor po svom izboru na ceremoniji otvaranja.

Nakon ceremonije otvaranja, parada prolazi kroz centar Reykjavika, događaj koji se dešava i u većini urbanih područja širom zemlje. Parada započinje limenim orkestarom kojeg prate islandski konji i zastavonoše iz islandskog izviđačkog pokreta.

U većini urbanih područja širom Islanda naći ćete popodne prepuno događaja i porodične zabave za uživanje. U glavnom gradu, Reykjaviku, popodne je prepuno zabave, a ulice oživljavaju Islanđanima koji žele da uživaju u zabavi.

Današnje proslave su posebno zabavne za mlađe Islanđane sa skakačkim dvorcima, cirkuskom zabavom, balonima posvuda, slikanjem lica i druženje s njihovih omiljenim ličnostima po gradu, odnosno to je zabavan porodični dan.

Iako djeca vole ovaj dan, postoji mnogo drugih događaja za sve uzraste u kojima mogu uživati, kao što je takmičenje Najjači muškarac i žena, izvođači u rasponu od komičara do plesača i koncerti s najboljim islandskim izvođačima koji traju do večeri. Iako ovaj dan rijetko je bez kiše to ne sprečava Islanđane da izađu i proslave nezavisnost svoje zemlje.