Čak i u ovako nepravednom, nehumanom i nakaradnom ustavno-pravnom i političkom sistemu u Bosni i Hercegovini, kakav nam skrojiše i nametnuše „nosioci demokratskih vrijednosti“, vjerovatno po nekoj, samo za Bošnjake, patentiranoj mustri demo(n)kratije, Bošnjaci su se izborili za poluge vlasti koje im omogućavaju zaštitu vlastite države i nacionalnog identiteta. Međutim, kako vrijeme prolazi, sve će više do izražaja dolaziti naša vlastita spremnost da opstanemo bez obzira na ulogu i poziciju međunarodne zajednice, na koju se, evidentno je, ne možemo i ne smijemo osloniti.

U tim i takvim okolnostima valja nam se okrenuti sebi i sagledati sve naše prednosti i nedostatke kako bi se što prije spremili za one najizazovnije trenutke, a oni su sve bliži. Jednostavno, moramo uraditi SWOT analizu bošnjačkog stanja, u svakom smislu te riječi. Pred ovako agresivnim susjedima i njihovim hegemonističkim planovima, pred njihovim neskrivenim i stoljećima ostvarivanim pretenzijama ka BiH i njenim resursima, pred ovako pasivnom međunarodnom zajednicom (kad je u pitanju njena obaveza da štiti međunarodno javno pravo u BiH), nužno je stati odlučnije, hrabrije, odvažnije, pametnije i dostojanstvenije u odbranu vlastite države i identiteta. Međutim, pitanje je ko treba biti odlučniji, ko nosi teret očuvanja države i nacionalnog kapaciteta, ko je najpozvaniji i najodgovorniji?

U jednom širem smislu svaki razuman građanin ove zemlje, svaki patriota bi trebao da, radeći svoje svakodnevne poslove na najbolji i najodgovorniji način, daje vlastiti doprinos jačanju države, kao okvira vlastitog opstanka, individualnog i kolektivnog. U užem smislu, najveći teret odgovornosti leži na Bošnjacima koji su izabrani i imenovani na pozicije koje zahtijevaju nacionalnu i patriotsku odgovornost, odnosno na pozicije od javnog interesa bez obzira na to bile one u sferi akademskog, kulturnog, vjerskog, ekonomskog ili političkog života. Tog svaki Bošnjak, prije preuzimanja pozicije, mora biti svjestan, jer cijenu njegovih grešaka ne plaća on sam nego cijeli kolektiv, svi Bošnjaci, a na koncu i država BiH.

Nažalost! Mnogim je Bošnjacima dolazak na pozicije u organima vlasti, agencijama, zavodima, direkcijama itd. tek prilika za koju marku više, za radno iskustvo više, za koje zapošljavanje više, za koji utjecaj više, za ucjene i „pokazivanje mišića“. Ima tu, čini mi se dosta manje, onih Bošnjaka koji razumiju da preuzimanje bilo koje pozicije u organima vlasti, ali i na drugim mjestima u akademskim, kulturnim, vjerskim i dr. javnim institucijama, predstavlja teret, golemi teret koji obavezuje i pod kojim se neminovno moraju „lomiti leđa“, ukoliko kao nacija želimo opstati, ukoliko državu, kao vlastiti okvir opstanka i garant sigurnosti, želimo sačuvati.

Naravno, ni sve pozicije ne obavezuju na jednak način, ali sve one obavezuju u jednom cilju. U konačnici, obavezuju da se čuva Domovina i bošnjačka nacija. Bošnjaci zato trebaju shvatiti da nas kao naciju demokratija obavezuje da izaberemo one među nama koji su najspremniji na žrtvu, a ne za vlastite šićare, one koji su predani tom javnom pozivu, makar i zdravlja koštalo, jer su svjesni da su zdravlje kolektiva i duh zajednice važniji od zdravlja pojedinca.

Sve javne pozicije koje obavljamo, a posebno one na koje smo izabrani ili imenovani, niti su naš odžakluk timar (nasljedno dobro) niti su same sebi cilj i svrha. Mi na tim pozicijama imamo odgovornost prema državi i naciji, prema novoj generaciji koja dolazi, mi Bošnjaci moramo biti spremni na žrtvu, moramo liti znoj, moramo raditi i djelovati u ovoj državi za trojicu. Nažalost, mnogi nes(a)vjesni i uskogrudi, među Bošnjacima, to ne vide. Njima je vrlo teško objasniti da nijedna oblast društvenog aktivizma nije sama sebi cilj, niti se ista ostvaruje vlastitim probicima. Sve aktivnosti teže jednom i jedinom, konačnom, cilju.

Pored stranačko-političkog spektra djelovanja, ni kultura i nauka nisu same sebi cilj, niti bi bavljenje tim aktivnostima smjelo biti shvaćeno kao mjestom udobnog, bezbrižnog, opuštenog i ležernog života. Naukom i kulturom štitimo vlastite živote, naciju i državu, a to ima cijenu. Nije li tinta učenjaka u ravni s krvlju šehida! Kad bi nam danas te ruke koje drže pero (akademske i kulturne institucije) bile tako odlučne i čestite kao što je bila jaka odvažnost i volja naših šehida. Gdje bi nam bio kraj?  

Kako bi to trebalo funkcionirati u praksi? Kad „visoki predstavnik“ suspenduje Ustav na 24 sahata, kad od Bošnjaka pravi ahmake, onda bi svi, ama baš svi koji drže do Bošnjaka i države, a posebno oni koji se nalaze na čelu naučnih, akademskih, vjerskih, privrednih i političkih institucija morali ustati i zaštiti državu i Bošnjake, a ne kalkulisati ličnim pozicijama, sujetama i vlastitim frustracijama. Kad iz OHR poruče da bi odlaskom OHR moglo doći do raspada BiH, sve patriote ove zemlje koje se nalaze na ključnim pozicijama bi odmah morale poručiti da bi odlaskom OHR došlo do ukidanja entiteta i distrikta i svih kantona, da bi odlaskom OHR došlo do konačne prekompozicije unutar BiH, ali nikad i ni u kojem slučaju BiH ne bi nestala, niti se raspala.

A, šta se dešava kod Bošnjaka? U najizazovnijem periodu za Bošnjake i BiH njihove akademske i kulturne institucije šute, kalkulišu, vode unutrašnje sukobe po mjeri feudalnih vlastelina, mjerkaju hoće li ih to šta koštati, hoće li moći profitirati, hoće li odbrana nacionalnih i državnih ideala biti isplativa, u doslovnom značenju te riječi. Najodgovorniji među Bošnjacima moraju shvatiti da se funkcija koju obavljaju ne iscrpljuje ostvarivanjem ličnih nego opštih interesa, da je mandat obavezuje, a ne povlašćuje i ne privileguje, da su ti ljudi uzeli u svoje ruke i na svoja leđa bošnjačku naciju i državu BiH i da za to moraju polagati račun, na oba svijeta! Moramo shvatiti da iza svakog ozbiljnog i uspješnog političkog djelovanja treba stajati plan tog djelovanja, misija koja traži predane pregaoce na njenoj realizaciji, pregaoce koji će kanalisati bošnjački politički interes prije svega!  Jer, težak je put do nacionalne sigurnosti i državne stabilnosti, itekako težak i trnovit, a po trnju moramo gaziti, jer per aspera ad astra!