Katedra za političku pismenost
U svakom društvu intelektualci, prije svih profesori, jesu svjetionici koji pružaju nadu, ulijevaju snagu, jačaju optimizam, osvjetljavaju puteve, snaže duh, nude utočište i bdiju nad granicama kolektivnog nacionalnog bića i države. Jednostavno, drže kičmu nacije uspravnom. Oni su sigurna brana svakom nasrtaju na kolektivni identitet. Međutim, šta se dešava kad se jave profesori – razarači vlastite nacije, perfidni razarači bošnjaštva?
Ne bih se osvrtao na davno apsolvirano gradivo o bošnjaštvu da se svako malo u javnom prostoru s nakaradnim diskursom i „zakašnjelom pameću“ ne jave profesori željni pažnje javnosti, a sve pod pritiskom hroničnog egoizma, pa i po cijenu egalitarizma na svim poljima bošnjačkog društveno-političkog aktivizma. Umjesto da su ti dobro ušuškani i politički uštirkani profesori decenijama prije radili na nekoj nacionalnoj platformi, pa makar i u nacrtu, koju bi poput „štafete mladosti“ predali generacijama koje dolaze s jasnim zadacima i ciljevima nacionalnog opstanka i očuvanja BiH, oni su gledali vlastiti šićar i okretali se kako vjetar puše. Mijenjali su stranačke dresove, a s tim i vlastite stavove, čak i one „naučne“. Gledali su da ih svaki ozbiljniji proces mimoiđe, da ih se što manje dotiče, da prođu neokrznuti, jer su to mudre glave koje uvijek misle prvo na sebe, truneći svako malo Bošnjacima o nekim općim pitanjima na koja narod ne može niti je pozvan da utječe prije nego se tim pitanjima uz, neizostavnu žrtvu, prvo pozabave sami profesore podnoseći sve „udarce“ tih procesa. Ali, profesori nisu spremni na žrtvu, oni bi radije žrtvovali bošnjačku naciju negoli i milimetra vlastitog komfora.
Ne dajmo se zbuniti kojekakvim trivijalnim podvalama o bosanstvu koje kao nacionalni koncept trenutno nema mjesta u BiH, ne zbog Bošnjaka kako to vele „salonski profesori“, nego zbog susjednih fašističkih i hegemonističkih politika, politika koje su devedesetih planirale da ne bude ni Bošnjaka, ni muslimana, ni BiH. Tim i takvim politikama bilo kakav integrativni nacionalni koncept ne odgovara. Tako je bilo i 1993, kad smo se vratili bošnjaštvu, koje je povijesni pojam za politički narod u BiH, još od srednjovjekovne Bosne. Bošnjaci su stoga nacija i tačka.
Cijenjeni „salonski profesori”, koji kao po narudžbi istupate svako malo s kvazitvrdnjama o „nacionalnom bosanstvu“, ne da bi narod bošnjački ohrabrili nego da bi ga još više zbunili, kao da mu nije dosta ovih zbunjivača izvana, okrenite se, po državu i opstanak Bošnjaka, a ne isključivo po svoj ego i džep, produktivnijim poslovima i daleko važnijim pitanjima. Bavite se nacionalnim pitanjima koja snaže Bošnjake i BiH, kao i jačanjem ono malo poluga vlasti, zašto „svetu“ krv prolismo, nakon što smo bili prinuđeni da potpišemo Dejton, koji je agresore i rušitelje ove zemlje i negatore genocida nad Bošnjacima ostavio u vlasti?!
Pa treba poručiti „dokonim profesorima da bošnjaštvo nije produbilo otpor bosanskih katolika i pravoslavaca prema zajedničkom identitetu, kako tvrde, nego su to planski, sistemski i organizovano radili velikohrvatski i velikosrpski projekti tokom XIX i XX vijeka. Ukoliko su oni željni političkog mazohizma, ovaj napaćeni Bošnjak nije. Ne treba nam izlaganje boli ili pokušaju poniženja, ovaj put unutar nas samih. Bošnjaku ne treba neko ko uživa u kuđenju vlastitog bitka, dok poklonici genocida i UZP-a i dalje poručuju da bi sve ponovili, psuju genocid, veličaju zločince, stipendiraju negatore genocida, dok rukovodstva univerziteta, odnosno fakulteta ne smiju ni disciplinski postupak pokrenuti, a kamoli krivično djelo prijaviti i insistirati na sankcionisanju.
Nemojte, molimo vas, zbunjivati ljude pitanjima kako Bošnjanin pređe u Bošnjak, jer je to svakom osnovcu koji razumije prirodu razvoja jezika i onomastike jasno. Nemojte pričati o Osmanlijama kao okupatorima, kako bi probudili antagonizam prema islamu, koji vas očigledno kao jedan od elemenata bošnjačkog nacionalnog identiteta duboko kopka i smeta. Osmanlije su bili osvajači koji su srušili srednjovjekovnu Bosnu, ali nisu počinili zločine genocida kao susjedi koji su genocid nad Bošnjacima i muslimanima počinili „oslobađajući se tuđinske vlasti“. Nemojte se dodvoravati nekom novom pričom o integralnom jugoslavenstvu, pardon bosanstvu onima za koje ćete biti samo jedan u nizu Bošnjaka koje treba nekom novom prilikom, ne daj Bože, trijebiti.
Bošnjaštvom mi nikoga ne lažemo niti bježimo od istine, nemamo razloga da bilo kakvu grešku priznajemo, jer odvajkada smo dobri Bošnjani koji su danas nacionalni faktor u zemlji koju su susjedi planirali podijeliti, a i danas planiraju. Bosanci nikad nisu bili nacionalni korpus, pa ni onda kad su ih kao takve mogli priznati „komunisti“. Mogli su, ali nisu! Čak su potvrdili podjelu na narode i narodnosti gdje je mjesta za muslimane bilo samo dok je trajao rat, da bi namah nakon rata muslimane izbrisali, a onda posebnost BiH fingirali kao zemlje bez vlastite nacije.
Bosanstvo i bošnjaštvo nisu sinonimi, kao što velite, jer politički subjekt Bosne jeste Bošnjak, dok je Bosanac čak i plemeniti bosanski brdski konj. Profesori bi trebali znati da se određena pitanja otvaraju u okviru naučnih skupova, daleko od zlobnih i zlonamjernih očiju koje jedva čekaju da teško izboreni bošnjački nacionalni kapacitet unište. Razumom i pameću obdareni profesori bi kompleksnija pitanja trebali otvarati, ali unutar intelektualnih krugova, jer oni vladaju informacijama koje valja pretočiti u konkretne planove koji neće zbunjivati Bošnjake – koji su toliko propatili, a i dalje pate, da nisu ni dužni vladati povijesnim podacima temeljem kojih bi „naši profesori“ trebali projicirati budućnost i jačati nacionalni ponos. Baš suprotno, javljaju se profesori koji prije svega ne šire istine, nego špekulacije, i to urbi et orbi. Razloga nema mnogo. Ili su dobro plaćeni da unose smutnju ili su umišljeni i zlonamjerni. Neinformirani i nepismeni garant nisu!
