U Derventi je 10. septembra 1878. godine osnovana prva direkcija bh. željeznica pod nazivom Direkcija carskih i kraljevskih bosanskih željeznica.
Kako se navodi, prvi uposlenici Direkcije bili su sedam austrougarskih oficira i vojnih činovnika, 30 civilnih činovnika iz Austrougarske i veći broj drugog osoblja, ali isključivo stranaca. Domaći radnici bili su samo pomoćni kadar.
Iz Rumunije, gdje je završavana pruga Temišvar-Oršava, prebačene su lokomotive i raspoloživi vagoni, vlasništvo firme Higel i Sagel koja će graditi i pruge u Bosni. Ta okolnost je odredila budući karakter bh. pruga, a to su bile uzane pruge kolosijeka 0,76 m.
Prugu za Derventu gradilo je 40 inženjera i 4.000 radnika, a trasa je imala nekoliko vrlo teških tačaka. Nije bilo vremena za izradu bilo kakvih tehničkih studija i elaborata. U prvoj fazi izgrađene pruge, stepen tehničke ispravnosti bio je na najmanjem mogućem tehničkom nivou i jedva je zadovoljavao minimum za sigurno odvijanje saobraćaja. Ipak, to se vremenom popravilo.
Uspostavljanje Direkcije došlo je nedugo nakon održavanja Berlinskog kongresa, skupa predstavnika tadašnjih velikih sila Njemačke, Austro-Ugarske, Francuske, Velike Britanije, Italije, Rusije i Osmanskog carstva, koji je pod predsjedanjem Otta von Bismarcka održan od 13. juna do 13. jula 1878. goine u Berlinu.
Krajnji rezultat pregovora bio je Berlinski ugovor potpisan kojim je temeljno izmijenjeno ili poništeno 18 od 29 tačaka San-Stefanskog sporazuma. Time su bile priznate Rumunija, Srbija i Crna Gora kao suverene države, a Bugarska je podijeljena južni dio koji je ostao pod osmanskim suverenitetom, postao je autonomna pokrajina Istočna Rumelija, dok je na sjevernom dijelu osnovana Kneževina Bugarska.
Niz drugih turskih provincija odvojeno je od Turske i dato na upravljanje drugim državama, poput Kipra koji je dodijeljen Velikoj Britaniji, te Bosne i Hercegovine, koja je dodijeljena Austro-Ugarskoj (1908. godine Austro-Ugarska će anektirati Bosnu i Hercegovinu).
