Ponekad samo nekoliko brojki bolje osvijetli prošlost nego stotine knjiga! Da sam ovu statistiku objavio tamo neke 1980. godine vjerovatno bih bio optužen za “raspirivanje nacionalne mržnje” kako se to tada zvalo.
Svaka razumna i ideološki neopterećena osoba, ako želi nepristrano i hladne glave razumjeti prošlost i procese antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu i život u socijalističkoj Jugoslaviji mora uzeti u obzir nacionalni sastav aktera i vodećih ljudi u tih događajima i epohama naše prošlosti. Bez toga ne može se izvući bilo kakav validan zaključak!
Moja generacija zna, ne treba joj neka statistika, da su sve tamo do sredine 1970-ih godina na svim vodećim i bitnim mjestima u društvu uglavnom bili Srbi; oficiri, profesori, sudije, babice, pjesnici, policajci, učitelji, slikari, ljekari, matičari, direktori škola, glumci, filozofi..., dok su se u isto vrijeme, pod zemljom u rudnicima, BOŠNJACI TAKMIČILI IZMEĐU SEBE KO ĆE ISKOPATI VIŠE ĆUMURA, a nesretni Alija Sirotanović od druga Tita tražio – otvoreno, čvrsto i smjelo – veću lopatu, kad ga je maršal upitao treba li mu štogod!
To su takva vremena bila i nema se tu šta dodati, niti oduzeti. Vidimo da danas mnogi s bošnjačkim imenima žele da se to vrijeme nekako opet vrati, pa da se neki novi sirotanovići pošalju u rudnike.
Tabeli na slici ne treba neki komentar, ali ipak evo par riječi. U spisku imena poginulih čija su bila urezana na kamene cvjetove Partizanskog groblja u Mostaru Bošnjaka je duplo više nego Srba – vidjeti tabelu na slici. (Napominjem da ima više izdanja tih spiskova s neznatnim odstupanjima od spiska kojeg sam ja koristio.)
U knjizi Hercegovina u NOB-i među piscima članaka u knjizi Srba je 4,25 puta više od Bošnjaka. Da bi bili korektni do kraja, pa doveli u isti nivo nacionalni sastav Mostara i istočne Hercegovine (zapadnu ovdje ne računamo), pa Bošnjake pisce knjige povećamo za 10 posto, a Srbe smanjimo za isti procent, opet je među piscima neproporcionalno više Srba za dva i po puta nego Bošnjaka!
