Rolf je uvijek mislio da je obično dijete. Možda je imao lošu sreću da se rodio u Njemačkoj davne 1944., u jeku nacizma, ali bio je sretan dječak koji je živio u Njemačkoj i ponekad je dobijao pisma od od svog strica Fritza koji mu je pisao o ocu. Nije ga upoznao, majka mu je rekla da je bio heroj koji je nestao u akciji i volio ga je ludo. Istinu je saznao tek mnogo kasnije: on je zapravo bio sin Josefa Mengelea, 'anđela smrti' koji je izvodio okrutne pokuse na ljudima u koncentracijskom logoru Auschwitz.

U dobi od 12 godina, 1956. godine, Rolf je saznao dvije gorke činjenice.

Stric Fritz, onaj kome je slao pisma, zapravo je bio njegov otac. A najgore je što je saznao i ko je bio Fritz. “Saznati stvarnost snažno je utjecalo na mene. Nije bilo dobro biti sin Josefa Mengelea”, izjavio je desetljećima kasnije. Najgore je bilo vratiti se u školu. Kad se vijest proširila, njegovi drugovi nisu imali milosti. "Tvoj otac je kriminalac", "mali nacista" ili "SS Mengele" samo su neke od psovki koje je svakodnevno slušao.

Kada je priča izbila u javnost, Josef je pokušao uspostaviti odnos sa sinom, Rolf je pristao na posljednji sastanak s ocem u Sao Paulu. Tada je vidio SS ubicu koji se transformirao u starca opsjednutog skrivanjem. Dječak je tražio objašnjenja o holokaustu, ali ih je Mengele izbjegavao. „Nikada neću shvatiti kako se ljudska bića mogu tako ponašati. To je protivno svakoj etici, svakom moralu”, kazat će kasnije.

Očeva smrt 1979. pod misterioznim okolnostima nije ga iznenadila. Čuvši vijest, Rolf se ukrcao na avion kako bi preuzeo njegovu imovinu. Bojao se da će, ukoliko bude zapliijenjena, to uticati na porodičnii posao. Tri desetljeća je šutio po nalogu ostataka rodbine 'anđela smrti'.

Tako je bilo do 1985. Te godine je sve ispričao novinarima po cijenu prekida odnosa s porodicom. Promijenio je prezime u Jenckel kako bi njegova djeca izbjegla teško breme svoga pretka. Ponovo se oglasio 2008. godine, kada je od jevrejske zajednice zatražio oprost. Htio je čak i hodočastiti u Izrael, ali je odustao od te ideje. "Moguće je da bi preživjeli mogli biti uznemireni", objasnio je.

Diskrecija je tada postala njegova maksima. Kada su 2017. ekshumirane kosti njegova oca kako bi se budući brazilski liječnici poučili umijeću identifikacije leševa, Rolf nije htio imati ništa s tim.

Rolf se oduvijek sramio dviju stvari: masakra u koncentracijskom logoru i krvavih medicinskih pretraga koje je njegov otac proveo u Auschwitzu. Zanimanje za ovu vrstu istraživanja kod Mengelea je pobudio jedan od njegovih mentora, Eugen Fischer. Za njega je eksperimentiranje s blizancima bilo je najvažniji istraživački instrument u odnosu na takozvanu “rasnu higijenu”.  Nacistički liječnici namjeravali su 'klonirati' novu rasu mnogo desetljeća prije nego što je otkriven cijeli niz ljudske DNK. Vjerovali su da je ključ selektivne reprodukcije arijevske rase u blizancima. Tražili su način kako da njemačke majke rode mnoštvo arijevske djece koja bi zamijenila onu takozvane inferiorne rase.

Okrutni Mengele volio je provoditi testove otpornosti na zračenje i bol na ljudima. Za sve te svrhe blizanci su bili vrlo korisni, jer su višestruko povećavali mogućnosti proučavanja: ako bi jedan umro, istraživanje bi se moglo nastaviti s njegovim bratom. "Jednom prilikom liječio je oči četiri para blizanaca romskog podrijetla koje je ubio i poslao ih na Institut Kaiser Wilhelm, gdje će ih koristiti izvjesni doktor Magnussen za esej koji je pisao na tu temu", piše u jednom od istraživanja o mengeleovim zločinima.

U drugom je zarazio jevrejske i mađarske blizance bakterijom tifusne groznice i vadio im krv u različitim stadijima nakon toka bolesti sve do smrti. Namjeravao je kod njih provjeriti anatomske sličnosti i njihove reakcije na određene pokuse. Nakon što je njegov jezoviti zadatak završio, secirao ih je.

«Zenit njegove izopačenosti došao je u trenutku kada je pokušao 'stvoriti' sijamske blizance: odabrao je dva četverogodišnja blizanca – od kojih je jedan bio grbav – koji su se zvali Guido i Nino. Kad su dva dana kasnije vraćeni u vojarnu, bili su zašiveni od leđa do zapešća, čak su i spojene na venama. Gangrena je zahvatila njihova tijela i smrad je bio nepodnošljiv."