Kada raskuće sve što bogati roditelji ostave, nasljednici na kraju rasprodaju porodični nakit, porodično zlato i srebro. Tako je i s Fabrikom duhana Sarajevo. Dugogodišnji direktor Edin Mulahasanović sa svojim saradnicima raskućio je FDS i sada joj slijedi likvidacija. No pitanje je šta je s “porodičnim zlatom i srebrom”, odnosno umjetničkim slikama koje su godinama sakupljane. Pouzdano se zna, a potvrđeno nam je iz više izvora, da kolekcija umjetničkih slika u Fabrici duhana Sarajevo vrijedi najmanje milion maraka. Na pitanja Stava o ovoj kolekciji iz uprave kompanije “Badeco Adria” d. d., koja je pravni sljednik Fabrike duhana Sarajevo i na čijem je čelu i dalje Edin Mulahasanović, odgovorili su nam da je “uprava na putu” i da odgovor nećemo dobiti u ovoj sedmici.
Put u zvaničnu propast krenuo je u subotu 11. februara, kada je kompanija “Badeco Adria”, koja je većinski vlasnik FDS d. o. o., saopćila da je njen Nadzorni odbor donio prijedlog odluke o likvidaciji FDS-a. Da bi odluka Nadzornog odbora stupila na snagu, treba je potvrditi Skupština društva na sjednici koja bi trebala biti održana početkom marta ove godine.
“Prilikom donošenja odluke Nadzorni odbor se rukovodio isključivo ekonomskim motivima, jer u posljednje tri godine akumulirani gubitak FDS iznosi 7,5 miliona KM. Ovaj prijedlog odluke je posljedica dugogodišnjeg sistemskog uništavanja domaće duhanske industrije od strane nadležnih, kako primarne industrijske proizvodnje, tako i prerade, proizvodnje i plasmana duhanskih proizvoda, tako da se za duhansku industriju u BiH može reći da ona, ustvari, više ne postoji”, saopćila je “Badeco Adria”. Nisu baš tačni navodi o sistemskom uništavanju proizvodnje i prerade duhana, prije će biti da su ljudi iznutra uništili Fabriku duhana.
Sve oko Fabrike duhana Sarajevo u najmanju ruku je čudno. Krenimo od 2016. godine. Te je godine austrijski investicijski fond “Adriatic Investments GmbH” (CID) na Sarajevskoj berzi kupio većinski paket dionica za 42 miliona maraka, koje su bile u vlasništvu Federacije BiH. Tada je saopćeno da je kupovinu dionica finansirala kompanija “British American Tobacco”. Prema dogovoru između CID-a i BAT-a, CID je zadržao imovinu Fabrike duhana Sarajevo i vlasništvo u povezanim preduzećima i sve ostale poslove osim duhanskog biznisa. Duhanski biznis je prodat BAT-u.
Dvije godine poslije Skupština Društva donijela je odluku o osnivanju firme FDS d. o. o., čiji je osnovni i jedini biznis proizvodnja i prodaja duhanskih proizvoda. “British American Tobacco” (BAT) zvanično je postao vlasnik duhanskog biznisa Fabrike. S obzirom na to da je FDS istom odlukom prestao s obavljanjem duhanskog biznisa, drugom odlukom predviđeno je da se izvrši i promjena imena dioničkog društva u “Badeco Adria” d. d., što je i zvanično urađeno od 1. decembra 2018. godine. “Svi dioničari nekadašnje Fabrike su postali dioničari 'Badeco Adria'”, kazao je tada Mulahasanović, koji je pojasnio i kako su se prije koristila oba naziva – Fabrika duhana Sarajevo i skraćenica FDS, pa je dalje uporedno korištenje oba naziva dovodilo do konfuzije među poslovnim partnerima i potrošačima.
Sada se postavlja logično pitanje kako to “Badeco Adria” likvidira preduzeće koje bi trebalo biti u sastavu “British American Tobaccoa”. Odgovor djeluje komplicirano, ali suština je jasna. Dakle, CID kupi dionice FDS-a, razdvoji poslovanje na duhanski i neduhanski biznis, za 42 miliona maraka, koliko su dobili od BAT-a da kupe Fabriku duhana Sarajevo, daju BAT-u duhanski biznis, BAT se riješi konkurenta na tržištu Bosne i Hercegovine, a CID drugi dio Fabrike duhana Sarajevo preimenuje u “Badeco Adria” i na njega prenese svu imovinu, udjele u povezanim preduzećima i sve biznise osim duhanskog. Ipak je opet FDS d. o. o., koji se trebao baviti duhanskim biznisom, ostao u vlasništvu firme “Badeco Adria”, ali od njega je ostalo samo ime i prazna ljuštura. Njegovom likvidacijom bit će trajno izbrisan trag postojanja Fabrike duhana Sarajevo.
Ali oni koji pamte malo duže znaju historiju propadanja FDS-a, zapravo historiju dugogodišnjeg potkradanja i puta prema likvidaciji kako bi imovina otišla u privatne džepove. Još prije deset godina u FDS-u se otvoreno pričalo, a to nam je potvrđeno iz vrlo pouzdanog izvora, o tome da će jednoga dana na mjestu tadašnje Fabrike niknuti zgrade. No Fabrika se nije mogla tek tako ugasiti, preko noći, jer bi sigurno javnost tražila odgovore, a možda bi neko počeo istraživati sve mutne radnje. Bolja opcija bila je polagana predaja kakvu danas vidimo.
Najbolji uvid u rad Fabrike duhana Sarajevo prije desetak godina dao je jedan tadašnji član uprave preduzeća u pismu koje je dospjelo u javnost, a bilo je namijenjeno Nadzornom odboru. U Sarajevu se već godinama unazad zna ko i kako preko ograde izbacuje cigare iz Fabrike koje onda završavaju na crnom tržištu, ali to je bilo smiješno u poređenju s putevima crnog tržišta u kojem je učestvovala sama Fabrika.
Dakle, još prije deset godina utvrđeno je da su poslovne knjige “peglane”, da nisu bilježeni gubici u povezanim društvima, kao i nepravilno knjiženje rashoda i rabata. Tada je utvrđeno da je FDS prikazao dobit veću od stvarne za tri miliona maraka. FDS u poslovnim knjigama nije vršio knjiženje u skladu sa zakonom i međunarodnim računovodstvenim standardima.
Rabati su posebna priča u tadašnjem poslovanju Fabrike. Naime, prosječan rabat FDS-a u to vrijeme iznosio je 35 posto, iako uprava nikada nije usvojila odluku o visini rabata. To je bilo “diskreciono” pravo direktora Mulahasanovića.
“U 2010. prihod od prodaje na domaćem tržištu iznosio je 88.600.673,36, a odobreni rabat 30.733.970,70 KM, što znači da rabat u odnosu na prihod iznosi 34,69 posto”, navodi se u dokumentu. Bez obzira na to koliki su bili prihodi FDS-a, rabat nije bio manji od 31 posto. Kome su tačno davani toliki rabati? Utvrđeno je također da su takvom politikom rabata cigarete iz FDS-a prodavane po nižoj cijeni od cijene koštanja samog proizvoda.
Navodi se i “slučaj” zaprimljenih cigareta označenih starim poreznim markicama u količini većoj od tone. No, “nije riješen status ovih zaliha niti povrat plaćene akcize na iste”, a nije ni tražen, pa ostaje prostora za pitanje šta se desilo s tom tonom cigareta?
Posebna stavka dokumenta bilo je odobravanje pozajmica za FDS “Tutun Dooel” Skoplje i FDS Beograd. FDS “Tutun” poslovao je s gubitkom većim od kapitala, odnosno osnivačkog udjela FDS Sarajevo. Stoga ova firma očigledno nije bila u mogućnosti vratiti odobrenu pozajmicu od 783.332 KM, pa nije bilo razloga za novu pozajmicu bez sanacionog plana. A pozajmica je bila na dnevnom redu uprave, za koju je direktor Mulahasanović imao oprobani recept: sakupi članove uprave, bez dnevnog reda, bez ikakvog materijala i traži od njih da daju suglasnost za prebacivanje miliona maraka?!
Naravno, saglasnosti nisu izostajale. Što se tiče FDS Beograd, po svaku se cijenu nastojalo transferirati sredstva ovoj firmi u iznosu od četiri plus pet miliona eura. Beogradu je još ranije “posuđeno” 3,4 miliona eura, a FDS je tada imao potraživanja od ove firme u iznosu od 1,6 miliona KM. No, pozajmice je FDS Beograd redovno tražio i redovno dobijao od FDS. Čak i kada bi FDS Beograd htio vratiti FDS-u u Sarajevo novac od pozajmice, ne bi uspio. Niti bi Narodna banka Srbije dozvolila tu transakciju, niti bi transakcija bila moguća jer je firma bila u gubitku. Upravo zato se postavlja i pitanje zašto je Mulahasanović toliko insistirao na devet miliona eura pozajmice FDS-u Beograd.
Kupovina duhana za basnoslovne sume, njegov uvoz iz Švicarske zaobilaznim putem preko Makedonije, sumnjive pozajmice u Skoplje i u Beograd, sve skupa ilustrira svjesno izvlačenje novca iz FDS-a i njegovo uništavanje.
Kada je iz Fabrike duhana Sarajevo izvučeno dovoljno novca, pojavio se investicijski fond CID s troje zaposlenih i kupio dionice Fabrike duhana, zatim ju je razbio u dijelove, dio koji nema nikakve imovine likvidirao, a dio koji ima imovinu mijenja ime u “Badeco Adria” s Edinom Mulahasanovićem na čelu.
Danas se, dakle, firma nastala na imovini Fabrike duhana Sarajevo, “Badeco Adria”, bavi iznajmljivanjem i upravljanjem nekretninama koje su pripadale FDS-u, a FDS bez igdje ičega ide u likvidaciju. Vlasnik “Badeco Adria” je CID fond, a “Badeco” je vlasnik FDS-a, “Fine Fooda” d. o. o. Sarajevo, DUF “Šibar Investa” i Remontmontaže “Tuzla”.
Vrijednost kapitala firme “Badeco Adria”, većim dijelom imovine FDS-a, jeste 261 milion maraka, a akumulirana neraspoređena dobit iz ranijeg perioda iznosi 103 miliona maraka na kraju 2020. godine. Kako je firma koja posluje od 2018. godine akumulirala 103 miliona maraka, ako je prošle godine imala dobit 2,2 miliona maraka, a godinu prije bila u minusu 1,1 milion maraka?
