Na današnji dan, 3. aprila 1992. godine, pred kasarnom “Mostarski bataljon” eksplodirao kamion cisterna napunjena eksplozivom, što označava početak rata u Mostaru, koji je više od mjesec dana bio izložen teroru rezervista JNA iz Crne Gore
“Prvi i najozbiljniji incident koji će biti uvod u sukobe sa snagama JNA na području Mostara dogodio se 3. aprila 1992.godine kada je ekslodirala cisterna ispunjena eksplozivom prije toga namjerno dovezena i parkirana ispred vojne kasarne ‘Mostarski bataljon’ (Sjeverni logor). Među pripadnicima JNA bilo je žrtava, dok su stradali i neki civili slučajni prolaznici. Vojska je direktno krivicu adresila mostarskoj vlasti, dok su se u to vrijeme u gradu mogle čuti i verzije da upravo jugovojska stoji iza pomenutog incidenta. Iako službena istraga nikada nije adresirala vinovnike tog paklenog čina, JNA, koja se već tada cijelom svojom strukturom, potencijalima i političkim nalogom iz Beograda i sa Pala stavila u službu samo jednog – srpskog naroda, praktički je time objavila rat gradu Mostaru. Svoje vojne namjere pravdali su iznuđenim odgovorom na detonaciju podmetnute cisterne. Međutim, nema nikakve sumnje da je srpska paradržavna vlasti samo čekala izgovor za grubi nasrtaj na Mostar i okupaciju dijelova Hercegovine, sve do mora, u okviru svojih osvajačkih teritorijalnih aspiracija prema Bosni i Hercegovini. Kao ratni izvještač, mogao sam tih dana aprila i maja 1992. čuti i vidjeti da i u gradu, posebno na hrvatskoj strani i u zapadnoj Hercegovini, postoji otvorena spremnost da se ide u oružani sukob sa jugovojskom. Razvoj situacije u Mostaru i dolini Neretve, naravno, diktirali su i događaji u Sarajevu, kao i odluke službenog Zagreba, čime je postajalo bjelodano da se rat neće moći izbjeći”, izjavio je novinar Alija Behram o ovom događaju.
Ovaj događaj dezorijentirao je JNA, te na zapovijed generala Momčila Perišića, 7. aprila 1992. godine dolazi do otvorene agresije na Mostar, prvog granatiranja naselja Cim, Ilići i Rudnik. Od 7. travnja 1992. godine JNA je uz podršku paravojnih jedinicica hercegovačkih Srba i Crnogoraca počinila urbicid, sistematsko rušenje gradskih područja Mostara. Danonoćno granatiranje Mostara ostavilo je neizbrisiv trag. Agresor je opljačkao, zapalio i minirao sve važnije objekte u tom gradu. Stara gradska jezgra potpuno je uništena, a Stari most oštećen s nekoliko direktnih pogodaka.
Agresor je potpuno porušio sedam mostova na Neretvi, sve osim Starog. U kratkom vremenu srpska vojska uspjela je od 14 mostarskih džamija ostaviti samo dvije neoštećene. Tokom maja 1992. godine zapaljeni su i uništeni: crkva u Potocima i franjevački samostan u Mostaru, Biskupski dvor, samostan časnih sestara, a sustavno se granatirala i mostarska katedrala. Oštećeni su dom kulture, muzej i arhiv, knjižnica, bolnica, Dom zdravlja, zgrada kazališta, glazbena škola, zgrada Simfonijskog orkestra. Uništen je i cijeli niz mostarskih hotela, škola, predškolskih ustanova, studentskih domova i fakulteta, općina, sud, katastar, pošta, robne kuće HIT i Razvitak.
