Kako hafiz Bugari u svojim Izrekama (za raju iz Raja) reče: Ako vam neko kaže da ste budala, pitajte ga odakle to zna.* (*Hadis: “Nećete biti pravi vjernici sve dok vam dvoličnjaci ne kažu da ste budale.”) – ispada da je velika deredža biti u ovoj situaciji, i to ne privremeno, kao naprimjer kada ste nečiji kec u rukavu za jednokratnu upotrebu, već stalno, kao džoker koji mijenja svaku kartu bivajući uvijek spreman u velikoj životnoj igri po kojoj, kako kaza Sting u svojoj pjesmi Shape of my hart (oblik moga srca), kad na vas dođe red dijelite karte tako (ne da se kockate, već) kao da se nalazite u jednom od oblika meditacije ili ibadeta, i da vaši protivnici nikad ne sumnjaju – ne igrate za poštovanje ili pohvalu, niti se kockate sa životom tako da igrate za novac. (On dijeli karte ili nastupa tako da traži odgovore, da bi otkrio svetu geometriju vjerovatnoće ili životnu sudbinu i neku tajnu vezu, da bi dobio spoznaju – pa nastupa kao da pleše, slično kao kad uočavamo svetu matematiku ili skrivene proporcije sklada u odnosu među brojevima ili razmjerama u prirodi koja nas okružuje i na različite životne izazove gledamo kao na ples...).
Dakle, neće biti problem ako vas pojedini dožive kao dvorsku ludu ili džokera (uporedi englesko joke – šala, Joker – šaldžija, zabavljač), ludu ili budalu koja stalno pleše, jer život na ovom svijetu je igra i zabava (up. Kur’an, 6: 32; 29: 64 i slično). Ako niste puni sebe pa ne insistirate da vas prepoznaju kao velikog i nezamjenljivog karaktera, nemate problem da igrate različite životne uloge u koje vas dovede igra života te ne uzimate povjerenje i vjeru kao igru i zabavu (up. Kur’an, 7: 51), onda možete dopustiti da vam kažu da ste – budala.
Slično kao da jest, ali ni blizu nije isto – debil i budala. (I kako kaza moj mostarski efendija, prepričat ću: Jedan je kad je iš’o na hadž poslije govorio da je iš’o kao debil, htijući reći bedel – pa su mu kazali da možda nema veze ako je išao takav, ali da se onda s hadža već trebao barem vratiti drugačiji... – gdje otkrivamo prvo da moramo tačno i precizno znati koju životnu ulogu igramo i gdje nam se pokazuje da nikakav problem – naprotiv, počast je – dakle, da nikakav problem nije kada se nađete u ulozi zamjene ili bedela – dopustivši sebi da odigrate ponekad i za nekog drugog, a ne samo sebično za sebe...)
Bedel je zamjena, naprimjer kada za nekoga obavite hadž, a i budala u osnovi ima to značenje. Budala – bedel – ebdal... sve riječi iz iste porodice, s kur’anskim korijenom b-d-l (ب د ل), po kojem se, značenjski gledano, stavljate u poziciju da možete sebi dopustiti promjenu, neku alternativu i zamjenu, pa tako ostavljate sebi prostora da se mijenjate, da – sami sebe da mijenjate ili da budete svoja budala – gdje tako promjena načina života ili loših životnih navika od vas do neprepoznatljivosti može napraviti novo životno čudo.
Zato nije ni čudo što se kaže, zapravo, kako Heraklit kaže – Samo su promjene konstantne, ili kad na onu Ajnštanovu Sve je relativno dodajemo Samo je Jedan Apsolut.
Nena Zulka, rahmetli, znala bi na bajramskim svečanostima ponavljati da su se svi izmijenili (izmijenjali) – biva, da su je obilazili kao gosti, pa eto nije ni slučajno ni to što naprimjer engleski ima nekoliko sličnih ali nijansirano ipak po značenju različitih riječi kojima se može pokriti kazivanje o budali, bedelu i ebdalu – replace, substitute, change, alter... gdje se s ovim nijansama u značenju kreću i kur’anski primjeri riječi iz porodice korijena b-d-l (ب د ل), i to tačno četrdeset i četiri puta u osam različitih derivacija.
Promjena je dobra, ali samo nabolje, a ono što je univerzalno dobro ne treba ili ne smije se ni mijenjati. Lahko mijenjaju oni koji nemaju šta mijenjati ili lahko se mijenjaju koji nemaju što mijenjati – kaže Isakovićev beg Pintorović (Hasanagicin brat) u Hasanaginici.
Zato:
وَتَمَّتْ كَلِمَتُ رَبِّكَ صِدْقًا وَعَدْلًا ۚ لَا مُبَدِّلَ لِكَلِمَاتِهِ ۚ وَهُوَ السَّمِيعُ الْعَلِيمُ
Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna. (Kur’an, 6: 115)
