Kako u nekim opisima stoji, a mlađi već sigurno i ne pamte, kod nas se gost najprije počasti šerbetom, pa je tako bilo kod Muharemaginice, kako to u Zelenom busenju opisuje Mulabdić. Šerbe je, pa kahva, a sve u razgovoru mahom o najozbiljnijim poslovima... Ili kako narodna pjesma veli Sve hanume šerbe piju, šerbe piju, kahvu liju..., ili ona kad se žuti limun kraj mora hvali što bez njega nema šerbeta. Naravno, imamo među poznatijim i ružino šerbe ili đul-šerbe, ali bit će da nam je kao kolektivitetu nekako najbliže mevludsko šerbe.
Nema ko ne zna napamet:
Dok se najednom otvore vrata,
na ruci držeć čašu od zlata,
hurija jedna dođe i stade
i sretnoj majci čašu dodade.
To vam je čaša šerbeta bila
sa rajskog vrela – sa Selsebila...
Po pjesmi, i dragoj koja boluje nosi se U maštrafi šerbeta, u mahrami šećera, što nije odraz samo individualnog, već je i naslijeđe kolektivnog karaktera. Kolektivno naslijeđe u šerbetu prepoznato je i stihovima Tu se šeću bosanski junaci, šerbe piju, a Bosnu spominju: Naša Bosno, naše vel’ko dobro...
Međutim, duhovna dimenzija šerbeta je priča za sebe. Kako se spominje po nekim pravilima zvaničnih uvođenja u duhovni (tarikatski) put, šerbe se uzima kao znak pristupanja, gdje onaj koji pristupa putu nakon obavljenog zikra kod šejha (koji vodi zikr) može ispiti slatko šerbe. Ovdje je važan i mešreb, izvorno mjesto odakle se pije ili u konkretnom slučaju izvor duhovnih naslada, na osnovu kojeg se spram karaktera pojedinca odabire kome kakav mešreb odgovara, pa se u izvedenom značenju metonimijski mešreb može odnositi i na sam karakter osobe (ili na njene kognitivne i mentalne sposobnosti), odnosno na način na koji je neko odgojen, te na poklapanje među karakterima između dvije osobe. Također, mešreb se može odnositi i na sam duhovni put kao takav, a ima i druga izvedena značenja.
Iako riječ sirup označava sok, kod nas je sirup najprije lijek koji se daje djeci, sok je sok, a šerbe je šerbe. Opet, u nekim se kućama kod nas sačuvao običaj da se umjesto običnog soka (sirupa) još uvijek može poslužiti i pravo šerbe, naročito u posebnim prilikama, kao kad se naprimjer služi mladinsko šerbe svatovima koji dođu po mladu (mladenku).
Ipak, u načelu nećemo pogriješiti ako šerbe izjednačimo sa sirupom ili sokom, pa je osim limunovog i ružinog poznato i šerbe od miješanog voća ili nekog drugog pojedinačnog voćnog (dakle, slatkog) pripravka, a dalje opet imamo i šerbe od kandiranog šećera, šerbe s medovinom, s karanfilićima... – pa se time svako ono koje se pomalo razlikuje od običnog soka (sirupa) možda može zvati pravo šerbe. Bit će da mu je osnova voda, med, šećer i začini.
Međutim, nekada će šerbe podrazumijevati i ukuhanu vodu za kahve ili pak ukuhanu agdu za zalijevanje kolača. Šerbetnjak će biti posuda u kojoj se prokuhava voda (za kahvu).
Generalno, šerbe je slatki napitak. Sirup i šerbe istog su porijekla, od arapskog šerab (شَرَاب) i šerbe(t) (شَرْبَة), što znači piće, gutljaj, doza te od glagola šeribe (شَرِبَ ) – ješrebu (يَشْرَبُ), što znači piti. Šerbedžija je osoba koja poslužuje ili prodaje šerbe. Francuski je sirop, talijanski siroppo, sciroppo, španski jarabe, jarope, portugalski xarope, engleski syrup.
Kur'anski korijen š-r-b ili šin-ra-ba (ش ر ب) daje porodicu od trideset i devet izraza koji se odnose na piće, pijenje, one koji piju ili mjesta odakle/gdje se pije. Tu je petnaest glagolskih izraza za riječ piti, kao što se kaže u ajetu وَكُلُوا وَاشْرَبُوا وَلَا تُسْرِفُوا – Jedite i pijte, ali ne pretjerujte (Kur’an, 7: 31 – dio ajeta), a u nekoliko navrata posebno se spominje pijenje s onosvjetskih izvora (i džehenemsko i dženetsko), naprimjer nekada baš konkretno kao začinjeno piće kao u ajetu إِنَّ الْأَبْرَارَ يَشْرَبُونَ مِنْ كَأْسٍ كَانَ مِزَاجُهَا كَافُورًا – Čestiti će iz pehara piće kamforom začinjeno piti (Kur'an, 76: 5), za šta se također može vezati nastanak običaja ispijanja šerbeta kao začinjenog slatkog i mirisnog pića.
No, kako se šerbe uzima simbolično i u funkciji produženja duhovne loze, tako dodatno imamo i metaforičnu upotrebu šerbeta za označavanje smrti, kod sintagmi ispiti šerbe šehadeta ili ispiti šerbe smrti, odnosno popiti svoje šerbe, prema kur’anskom načelu da će svako živo biće smrt okusiti.
Jedno je sigurno, neko šerbe nas sigurno čeka – ovako ili onako, pa da nam bude u slast, ako Bog da.
