Nakon 15 godina Daniel Craig se oprašta od Jamesa Bonda s filmom "No Time to Die", koji je upravo stigao u kina i koji su neki kritičari definirali kao "najbolji nastavak sage još od Casina Royale". Craig nije želio propustiti priliku te se na premijeri pojavio dajući primjer elegancije, vrlo 007 stila, s ružičastim sakoom od baršuna. Čini se da sve počinje i sve završava u "Casino Royaleu". Bio je to prvi Craigov film i upravo je u kasinu Ian Fleming počeo razvijati lik.

Osim Craiga, život najslavnijem agentu svih vremena dali su Sean Connery, Roger Moore, David Niven, George Lazenby, Timothy Dalton i Pierce Brosnan, koji su imali "dozvolu za ubijanje" kroz 24 filma, a James Bond nije izgubio svoju bit: besprijekoran, tajanstven, inteligentan, učinkovit, vrlo pažljiv, odvažan, neumoljiv, ali i bonvivan uvijek okružen lijepim ženama.

Bilo je mnogo glasina o porijeklu lika kojeg je stvorio novinar i pisac Ian Fleming. Njegovo vrijeme u obavještajnoj službi Kraljevske mornarice natjeralo je mnoge da pomisle da je Bond autobiografski lik. Ali to je bilo daleko od istine.

Fleminga je inspirirao stvarni lik, s kojim je imao zadovoljstvo upoznati se i s kojim je podijelio neka iskustva: Srbijanac Dušan "Duško" Popov koji će na kraju postati trostruki agent, jer je radio za službe Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke i Sjedinjenih Država.

Popov je rođen 1912. godine negdje u Srbiji a uskoro se s porodicom preselio u Dubrovnik. Njegov je djed posjedovao nekoliko tvornica, rudnika i trgovačkih lanaca, a mladi Srbin ubrzo se naviknuo na dobar život i postao playboy koji je priređivao velike zabave na porodičnim privatnim jahtama i vilama.

Tridesetih godina prošlog stoljeća, usred rasta nacizma u Njemačkoj, otputovao je u Beograd na studij prava, ali je odlučio diplomirati u Freiburgu. Tamo je upoznao Johanna Jebsena, osobu koja će mu biti ključna u životu. Popov se vratio u Drubovnik kako bi otvorio svoju advokatsku kancelariju ali je ostao u kontaktu s Jebsenom, s kojim će se ponovno sresti godinama kasnije.

Na tom sastanku Jebsen je priznao da se pridružio Abwerhru, nacističkoj vojnoj obavještajnoj službi koju vodi Wilhem Canaris. Postoji nekoliko teorija u vezi s tim, ali najstarija je bila ta da je Jebsen želio dobiti podatke od nacista kako bi ih prenio britanskim tajnim službama. Kako bi skrivao da je dvostruki agent, morao je nacistima dati podatke o saveznicima. Tako bi Jebsen regrutirao Popova za rad u službi Britanaca. Druge verzije navode da su prvo služili njemačku vojnu obavještajnu službu, a kasnije ih je regrutirala britanska tajna služba.

Adolf Hitler je 1939. već bio okupirao Čehoslovačku i upravo je zauzeo Poljsku. Sljedeće godine započela je ofanziva protiv Francuske i rat protiv Ujedinjenog Kraljevstva pod vodstvom Winstona Churchilla. Britanski premijer je morao imati što je moguće više informacija o sljedećim koracima nacista kako bi se pokušao nositi s tim. Njegovo oružje bili su MI6, tajna služba i Pomorska obavještajna služba.

MI6 je regrutirao Iana Fleminga, a njegov nadređeni, viceadmiral John Henry Godfrey, bio je jedan od Churchillovih ljudi kojima se vjerovalo. Godfreyeva je opsesija bila da se infiltrira u Berlin. Tada se pojavljuje Popov, koji je tečno govorio njemački i engleski, pa ga Godfrey odlučuje zaposliti. I mladi je Srbin pristao te se pridružio Churchillovoj tajnoj službi. Ubrzo nakon toga počela je njegova prva misija. Putujte u Portugal kako bi pokušao privući pozornost Nijemaca i infiltrirati se u Abwehr.

Portugal je bio diktatura s vezama s talijanskim fašistima, španskim falangistima i, naravno, nacistima. Godine 1941. Estoril je bilo mjesto koje je ugostilo milionere, jevrejske izbjeglice i špijune iz raznih zemalja. Popov je došao pod pasku rasipnog milijardera, pijanca i simpatizera Hitlera.

Upravo je u palači Estoril Ian Fleming, poslan tamo kao veza za MI6, upoznao Popova i oni su podijelili dovoljno iskustva da Fleming nacrta skicu onoga što će kasnije postati James Bond. Fleming je anegdotu iz hotelskog kazina u kojoj se poojavljuje Popov uvrstio ju je u roman Casino Royale (1952.) - jasna aluzija na palaču Estoril.

Tokom svog boravka u Portugalu Popov je privukao pozornost agenata Canarisa i oni su ga regrutirali s jednim ciljem: doći do informacija o američkoj bazi u Pearl Harboru. Komunikacija bi se odvijala pomoću koda i nevidljive tinte. Naredba se dogodila pet mjeseci prije nego što je Japan izveo napad, koji je potpuno zatekao Sjedinjene Države i bio je jedan od ključnih trenutaka Drugoga svjetskog rata.

Popov je upozorio visokog funkcionera FBI-a o japanskim namjerama. "Trebali biste očekivati ​​napad na Pearl Harbor prije kraja godine", ali to Amerikanci nisu shvatili ozbiljno iako im je dao dva traga. Prvi je nabavljen od vojnog atašea u njemačkoj ambasadi u Tokiju a drugi je bio kodirani telegram koji mu je poslan iz Abhwera, u kojem su od njega tražili podatke o kapacitetima sjevernoameričke vojne avijacije na Pacifiku i u kojem su zahtijevali da napravi skice objekata baze.

No, Hoover nije poslao dokumentaciju u Bijelu kuću jer nije vjerovao Popovu, kojeg je definirao kao "nemoralnog playboya". Hooverovo puritanstvo i Popovljev nečuven način života bili su nepremostive prepreke. Popov je uživao "reputaciju" među ženama a stekao je i nadimak "tricikl" zbog njegove naklonosti prema trojkama u seksualnim odnosima sa ženama ali i zbog toga što je radio za Britance, Nijemce i Amerikance.

No, uloga tog špijuna, koju američki izvještaji opisuju kao inteligentnog i kulturnog čovjeka, bila je ključna u drugom ključnom trenutku rata. Njegov rad kao dvostrukog špijuna poslužio je saveznicima da prevare Nijemce o mjestu iskrcavanja u Normandiji, što je omogućilo uspjeh operacije i bio početak kraja nacista. Osim tajnih komunikacija, njegovi su dosjei ispunjeni i pismima njegovim brojnim djevojkama. Imao je sobu u londonskom hotelu Savoy, iznajmljivao stanove u njujorškoj Park Aveniji i skijao u mondenim zimovalištima.

Nakon rata, Popov se vratio svom luksuznom životu i nastanio se na jugu Francuske. Nakon nekoliko propalih brakova oženio se 19-godišnjom Šveđankom, s kojom je imao troje djece. Objavio je svoje memoare "Špijun/kontrašpijun" 1974, a umro je 1981. godine.

Nedugo prije toga, odgovorio je novinarima koji su ga pitali šta misli o liku kojeg je nadahnuo. "Špijun koji je pio kao Bond bi prvu noć bio pijan, a drugu mrtav.”