Ured visokog predstavnika Bosne i Hercegovine sredinom 1998. godine raspisao je javni konkurs za državnu himnu. Pristiglo je osamdesetak radova, a stručna komisija tri rada preporučila je Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine na razmatranje. Zastupnički dom je 10. februara 1999. godine donio odluku da Intermezzo maestra Dušana Šestića bude nova himna, ali Dom naroda nije usvojio zakon u istovjetnom tekstu. To je izazvalo reakciju tadašnjeg visokog predstavnika Carlosa Westendorpa, koji je bonskim ovlastima 25. juna iste godine donio Zakon o državnoj himni, koji propisuje muziku, ali ne i tekst. Time je zamijenjena himna Jedna si jedina, koja se do tada koristila, a kao razlog se spominje “isključivanje spominjanja Hrvata i Srba u tekstu” iako u tekstu uopće nisu spominjana imena naroda koji žive u Bosni i Hercegovini. Novi konkurs za tekst himne raspisan je 20. juna 2008. godine, na koji je pristiglo 339 radova. Tada je komisija odlučila da je najbolji tekst onaj koji su predložili Benjamin Isović i upravo Dušan Šestić, ali do dan-danas nije došlo do njegovog zvaničnog usvajanja.
Kompozitor Dušan Šestić danas je u mirovini koju je zaslužio radeći kao nastavnik muzike u srednjoj školi te kao član nekoliko orkestara. Kako kaže za Stav, pomalo je i zaboravljen, što svojom voljom, tj. odlukom da se povuče iz javnog života, što voljom javnosti. Tačnije, s vremena na vrijeme odazove se pozivima novinara kojima govori o Intermezzu. To ga nakratko vrati u fokus, ali za nekoliko dana priča utihne tako da i on sam nastavlja biti na margini. Ipak, sretan je što su i njegove četiri kćerke krenule očevim stopama, što se bave muzikom. Najmlađa kćerka Dušana Šestića Marija predstavljala je Bosnu i Hercegovinu na Eurosongu 2007. godine u Helsinkiju, u Finskoj, s pjesmom Rijeka bez imena, koja je u velikom finalu zauzela veoma dobro 11. mjesto.
“Te 1998. godine bio je konkurs za muziku himne Bosne i Hercegovine. Dakle, za muziku bez teksta. Iako sam u tom momentu imao spremnu i muziku i tekst, poslao sam samo muziku i ona prođe, iznad mog očekivanja, izuzetno dobro. Budem nagrađen prvim mjestom. Iznos od 18.000 KM, što je bio nagradni fond, bio je podijeljen na tri prvoplasirana autora, tj. na prva tri kompozitora. Tako da sam dobio za Intermezzo 6.000 KM. Rekao bi čovjek da to nije loše, ali uzmemo li u obzir kako ostale države svijeta cijene autore njihovih himni, može se reći da je ovaj iznos donekle i ridikulozan. Dobio sam informaciju od prijatelja iz Engleske da su se pojedini Englezi čak i smijali kada su 6.000 KM konvertirali u funte i kada su shvatili o kojem se iznosu radi. No dobro, to je prošlo. Himna se počela izvoditi, hvala Bogu”, rekao je na početku maestro Dušan Šestić.
Deset godina nakon toga, 2008. godine, raspisan je novi konkurs za tekst himne na koji se Dušan Šestić odlučio prijaviti kako bi mogao kompletirati kompoziciju, tj. na svoju muziku dodati i svoje riječi. Ovaj put naišao je na dosta veće probleme.
“Tekst je prošao sve instance, ali je komisija, sastavljena od pjesnika i drugih književnika, ali i predstavnika Ministarstva pravde BiH, godinu vijećala i na kraju odlučila kako tekst ne može proći njihov ‘trijaž’. Kako je tada izgledala situacija, tako ona izgleda i dan-danas. Bilo je i revidiranja samog prijedloga za tekst himne, na kojem sam radio skupa s Benjaminom Isovićem, ali nije bilo pomaka. Vi sračunajte koliko je godina prošlo, a niko mi se više nije ni javio. Ipak, da sam ponosan na himnu – apsolutno jesam. To je moj rad, moje djelo. Imam veliku ličnu satisfakciju. Ipak, uzmemo li u obzir sve ove peripetije koje sam prethodno spomenuo, mogu reći da sam rezigniran. Nekada se zapitam je li mi sve ovo trebalo. Nažalost, muzika himne i njen tekst od kraja rata do danas sitna su moneta za potkusurivanje, predmet vijećanja da li će se naći na dnevnom redu neke naredne sjednice nekog parlamenta. Jednostavno, ova tema je skrajnuta i više, čini se, niko i nema namjeru da je vrati u središte ozbiljne priče”, dodao je.
Ovaj maestro violine bio je muzičar u Vojnom orkestru u Splitu, gdje je i živio od 1984. do 1991. godine. Istovremeno je svirao i u Splitskoj operi. Upravo su i prve note za himnu Bosne i Hercegovine nastale u najvećem gradu Dalmacije.
“Zapis Intermezza načinjen je u Splitu davne 1989. godine. Onako, kao muzička tema oslonjena melodijski na dalmatinsku muziku. To je kod mene bilo zapisano u svesci, jednoj prolegomeni, gdje su se nalazile moje ideje. Taj zapis sam, godinama kasnije, pronašao kao jedan zgodan motiv za himnu. Od trenutka kada se moja kompozicija počela izvoditi kao himna Bosne i Hercegovine bio sam i hvaljen i ogovaran. To je praksa naroda ovih prostora i s tim sam pomiren. Muk je bio prva reakcija moje okoline kada je saznala da radim na himni Bosne i Hercegovine, to ih je iznenadilo. Međutim, imajući nadu da će stvari u ovoj zemlji krenuti nabolje, odlučio sam se na taj potez. Također, primijetio sam i da me mnogi uopće ne primjećuju nakon toga, bilo je i nekih govorkanja okolo. Tek poslije je došlo do medijskog isticanja, zatim čak i do tapšanja po leđima od pojedinaca. Govorili su mi ‘Diko naša’. Sada sam nekako vraćen na taj početak, niko me ne poznaje. Valjda je to normalno”, istakao je ovaj Banjalučanin.
Dušan Šestić danas provodi dane kao i svaki drugi penzioner. Ipak, ponekad vrati kajdanku u ruke i komponira, sam za sebe, bez ikakvog pritiska.
“Osim komponiranja, u zadnje vrijeme bavim se i slikanjem. To je moja druga ljubav, likovna umjetnost u mom životu dolazi odmah nakon muzike. Ne mogu da ne istaknem i to da su moje četiri kćerke također u muzici, s njima isto tako provodim dosta vremena. Moja najmlađa kćerka Marija predstavljala je Bosnu i Hercegovinu na Eurosongu prije četrnaest godina tako da su i njeno i moje ime, na neki način, utisnuti u istoriju. Nisam sretan što Intermezzo nema tekst, a još sam nesretniji što moram reći da sam pesimista. Čim neka tema postane predmet dnevnopolitičkih prepucavanja, ona najčešće ne može dati pozitivan rezultat na kraju”, zaključio je maestro Dušan Šestić, uz završnu poruku svim stanovnicima Bosne i Hercegovine da budu pametni, inteligentni i pozitivni.
Prva verzija prijedloga teksta himne Bosne i Hercegovine
Ti si svjetlost duše
Vječne vatre plam
Majko naša, zemljo Bosno
Tebi pripadam
Divno plavo nebo
Hercegovine
U srcu su tvoje rijeke
Tvoje planine
Ponosna i slavna
Krajina predaka
Živjećeš u srcu našem
Dov'jeka
Pokoljenja tvoja
Kazuju jedno:
Mi idemo u budućnost
Zajedno!
Druga verzija prijedloga teksta himne Bosne i Hercegovine
Ti si svjetlost duše
Vječne vatre plam
Majko naša zemljo
Tebi pripadam
U srcu su tvoje
Rijeke, planine
Plavo more
Bosne i Hercegovine
Ponosna i slavna
Krajina predaka
Živjećeš u srcu našem
Dov'jeka
Pokoljenja tvoja
Kazuju jedno:
Mi idemo u budućnost
Zajedno!
