Britanski dramski pisac i dobitnik Nobelove nagrade za književnost Harold Pinter rođen je 10. oktobra 1930. godine. Pisao je za teatar, radio, televiziju i film, a njegovi se rani dramski radovi često vežu za teatar apsurda. Inače, dugo je drugovao sa Samuelom Beckettom tako da je bilo i očekivano da će ovaj otac "smislenog besmisla" u teatru utjecati na djelo Harolda Pintera.

Uprkos značajnim tekstovima koje je napisao, globalno je poznat po svojim u najmanju ruku osporljivim stavovima. Ovaj autor, koji je svoju karijeru počeo kao pozorišni glumac pod pseudonimom David Baron, dosta se zanimao temama tzv. političkog terora u svojim djelima, što je ga u potpunosti zavelo i otisnulo u svijet politike... ali one mračne strane politike.

Iako se deklarirao kao izraziti ljevičar kojem je stalo da se po svaku cijenu očuvaju ljudska prava na globalnom nivou, koji je osuđivao napade SAD-a na Irak i Afganistan te je Georgea Bucha i Tonyja Blaira zvao ubicama i idiotima, bio je član Međunarodnog odbora za odbranu Slobodana Miloševića.

Ostaje nejasno šta je ovog Britanca navelo da se pridruži ovoj inicijativi kada je ranije bivšeg predsjednika Savezne republike Jugoslavije i Srbije, vođe Socijalističke partije i optuženog za ratne zločine nazvao "nemilosrdnim divljakom".

Osim toga, važno je istaći da su članovi Međunarodnog odbora za odbranu Slobodana Miloševića potpisali dokument nazvan "Apel umjetnika za Miloševića" 2004. godine, u kojem su se borili da se generatoru svih zala na prostoru bivše Jugoslavije omogući "pravedno suđenje". Potpisnici ovog dokumenta bili su, osim Pintera, i austrijski pisac Peter Handke te Ramsey Clark, koji je Miloševiću osim moralne ponudio čak i pravnu podršku.

Harold Pinter je izazvao pravu buru reakcija kada je direktno prozvao SAD i svoju domovinu Veliku Britaniju zbog bombardiranja NATO snaga.

"Američka spoljna politika može se definirati ovako: 'Poljubi me u d… ili ću ti razbiti glavu.' Milošević je odbio da Ameriku poljubi u d… i zato je Clinton razbio glavu srpskom narodu (ne Miloševiću), s katastrofalnim posljedicama po sve na Kosmetu. Opravdanje za ovu akciju, 'humanitarni obziri' – očigledno je loš vic. Ova akcija demonstrira izuzetno licemerje SAD i Velike Britanije. Bez ikakvog uvijanja – to je čisti genocid. Kada je bomba puna eksera eksplodirala u blizini Old Compton Streeta u Londonu, gospodin Blair je to opisao kao barbarski čin. Kada su kasetne bombe eksplodirale na srpskim pijacama, sijekući djecu na komade, nama je rečeno da je takav čin preduzet u ime 'borbe civilizacije s barbarstvom'. Ja bih svakako rekao da Clintona i Blaira smatram za ubice. Prava opasnost za svjetski mir nije 'bivša Jugoslavija', nego SAD", govorio je Pinter.

Iako je 2005. godine dobio najveće priznanje za književnost - Nobelovu nagradu, Švedska akademija je i tada, kao prije nekoliko godina i za Handkea, naišla na osudu javnosti koja je smatrala da se neetičnim ljudima ne bi trebala odavati pošta. Švedska je Akademija tada opisala Harolda Pintera kao autora koji je pozorište restaurirao "po njegovim osnovnim elementima - zatvoren prostor, nepredvidiv dijalog, ljudi koji su u tome na milost i nemilost jedni drugima". Uz sve to, dobio je i oko milion američkih dolara.

Njegova supruga Antonia Fraser potvrdila je Guardianu da je ovaj nobelovac, ali i čovjek na pogrešnoj strani historije, preminuo 24. decembra 2008. godine kao žrtva raka. Bio je strastveni pušač, zbog kojeg je mu je dijagnosticiran rak grla. Od 2002. godine bio je na hemoterapiji.

Interesantna je priča i o tome kako je stupio u brak s Antonijom Fraser. Naime, Pinter je 1977. godine izazvao skandal kada je ostavio ženu, glumicu Vivien Merchant, s kojom se vjenčao 1956. i koja ga je još uvijek voljela, zbog lady Antonije Fraser, najstarije kćerke grofa Longforda, s kojom se i vjenčao 1980. nakon razvoda.