Dino Nuradin Trtovac rodio se 9. aprila 1947. godine u Šaronjama, Novi Pazar, gdje stječe osnovno i srednje obrazovanje (osnovna škola “Rifat Burdžević Tršo” i petogodišnja Srednja učiteljska škola – pedagoški smjer i muzičko obrazovanje – violina).

Petogodišnje sviranje violine ostavit će duboke tragove i dilemu: glazba ili slikarstvo? Prevladat će slikarstvo s vječnom glazbenom podlogom. Diplomirao je slikarstvo na Višoj pedagoškoj akademiji.

U Zagreb dolazi 1972. godine i upisuje slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je 1977. diplomirao u klasi profesora Nikole Reisera. Dobiva stipendiju Francuske vlade za specijalizaciju na L’École Superieure des Beaux Arts u Parizu, gdje je od 1978. do 1979. godine u klasi profesora Jacquesa Lagrangea. Sljedećih deset godina živi u Parizu, Zagrebu i Londonu. Izlaže na poznatim pariškim salonima i galerijama družeći se s renomiranim slikarima i književnicima, čije će knjige ilustrirati, te sineastima i ostalim umjetnicima, upoznajući i živeći parišku umjetničku scenu.

Na poziv Engleske vlade 1983. godine odlazi na specijalizaciju akvarela na Slade School of Fine Arts u Londonu kod profesora Leonarda M’Comba, koji mu otkriva tajne engleske škole akvarela. Kao profesor na Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu, radio je od 1980. do 1983. godine. Ponovno se vraća u Pariz i London, a zatim u Zagreb.

Između 1992. i 2002. godine organizira program “autorska slikarska škola”, koji realizira kroz desetogodišnji rad na učilištu Agora u Zagrebu. Sveučilišni je profesor na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci u zvanju docenta od 2009. do 2012. godine. Organizira i pokreće slikarsku školu-koloniju u prirodi Oraj – Lovran. Član-osnivač Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti postaje 2011. godine.

Izlagao je na pedesetak samostalnih te na više stotina skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je više internacionalnih nagrada i pohvala za umjetničko stvaralaštvo. Član je ZUH, HDLU-a, La Maison des Artist, Pariz. Živi i radi u Zagrebu i Cavtatu.

Trtovac u velikom broju slika poseže za većim brojem boja, nadahnuto ih međusobno kontrastirajući, pisao je Vanja Babić povodom njegove izložbe u prestižnom galerijskom prostoru Klovićevih dvora u Zagrebu. babić nastavlja da on boje ritmizira i isprepliće, ali osnovni dojam njegovih površina nikada nije, kako bismo očekivali, vibrirajući ili pulsirajući. 

Likovni kritičar Tonko Maroević, koji je autor Trtovčeve monografije, zapaža da je kod nekih slika "na sve dodan i treći sloj boje, te se javlja svojevrsna tercijarna slika" pa sve boje, bez obzira kakve one bile, na čudan i teško objašnjiv način zrače toplinom.

Tonko Maroević između ostaloga piše: "Slike Dina Trtovca jesu rezultat određenog projekta, jesu građene po uvijek osnovnim načelima komponiranja, no one su isto tako redovito i plod stanovite improvizacije, ishod neposredna i brza izvođenja. U svojem izvođenju čuvaju tu dvojnost organiziranosti i trenutačne reakcije."