Kroz Telale vodio me negda najkraći put od kuće u sabor sabornicu. Godine sam tuda prolazio i Bog znade koliko i liko puta vidio dragocjeno pokućstvo bogataša i poderane rutine siromaha kako idu od ruke do ruke i glas telala kako monotono viče: “Prvi put, drugi put” itd. Oko siromaških rutina okupi se obično nekoliko telala, a oko ostavštine bogata pokojnika sjati se katkada toliko kupaca i znatiželjne svjetine da se prolaznici moraju gurati dok prođu ispred telalbašina dućana, gdje se obično obdržaje licitacija.
Tuda sam na godine prolazio i nikada nijesam zastao da upitam: čija se ostavština prodaje. Koliko se sjećam, bilo je u proljeće 1915. Idući kroz Telale vidim da telalbaša drži dvije knjige i viče: “Kruna prvi put.” Ja zastanem i opazim po uvezu da su rukopisi, pa dobacim kao iz šale: dvije krune. Neko još primače dvadeset filira, a ja dignem na tri krune. Telalbaša povika: “Tri krune drugi put, tri krune drugi i treći put – teslim.” – Ovako nas Savfet-beg Bašagić obavještava kako je na sarajevskoj čaršiji u kupio Hajjamove Rubaije, koje će kasnije prevesti na bosanski.
Mi telala u prvom redu pamtimo kao glasnika ili dobošara, koji je bubnjanjem skupljao ljude i govorio vijesti ili izricao javne naredbe, a telal iz Bašagićeve priče je drugo značenje telala kao mešetara, licitatora ili posrednika u rasprodaji. Telali u Sarajevu su i sada poviše sebilja, a postojali su i u Beogradu sve do 1935. godine. Nagrada telalu za oglašavanje ili telalska provizija kod javnih prodaja naziva se telalija.
U našim narodnim pjesmama i sad telal viče od jutra do mraka, a u narodu i u savremenom jeziku odomaćio se glagol rastelaliti sa značenjem razglasiti, raširiti vijest, rastrubiti...
U vezi s imenicom telal imamo ime Delila, a imamo i prezime Telalbašić. Ako postoji, Telalbašić Delila bi i glavom i bradom (zapravo, i imenom i prezimenom) mogla pokriti sva značenja koja nosi telal, a u konkretnom slučaju mogla bi označavati i žensku osobu koja pokazuje neke naznake ili koja nas usmjerava na nešto... Da ne pretjeramo, takav je i Delil. Mnogo je telala u globalnoj svjetskoj čaršiji danas. Dakako, ni telali ni usmjerenja sama po sebi nisu ili ne moraju biti nešto dobro ili loše, ali važno je šta nam prodaju, kakve nam vijesti telale i u kojem smjeru pokazuju. A, mi želimo hajr.
Kur’anski korijen d-l-l (د ل ل) označava usmjerenje, vođenje, naznaku ali i koketnost, koketiranje, koketnu smjelost u ponašanju, zatim hvaljenje određenim svojstvima, ohrabrenje, čašćenje darom, šaljenje na ugodan način, oholost, dokaz, argument, neku indikaciju i slično.
U Kur’anu postoji devet riječi u ovoj porodici, jednom u imenskoj formi sa značenjem pokazivača (Sunce kao pokazivač, koje utječe na sjenu), a ostalo su glagoli koji znače usmjeriti, naznačiti ili pokazati (kada je Musaova, a. s., sestra pokazala ko će se o njemu brinuti; kada je crv ukazao na smrt Sulejmana, a. s., ili kada je šejtan htio Ademu, a. s., pokazati drvo besmrtnosti...) – dok u jednom slučaju imamo i glagol zavesti, u primjeru kada se opisuje kako je šejtan zaveo Adema i Havu u Džennetu.
Postoji i formulacija Šta ti je delil za to? – sa značenjem dokaza, jer el-istidal označava metode argumentacije.
Na kraju, što se konkretno Kur’ana tiče, valja uputiti na glagolski izraz pokazati vam / ukazati vam (ar. edullukum – أَدُلُّكُمْ) u ajetu koji nas usmjerava na trgovinu koja će nas spasiti azaba:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا هَلْ أَدُلُّكُمْ عَلَىٰ تِجَارَةٍ تُنْجِيكُمْ مِنْ عَذَابٍ أَلِيمٍ
O vi koji vjerujete, hoćete li da vam ukažem na trgovinu koja će vas spasiti bolnog azaba?
تُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ وَتُجَاهِدُونَ فِي سَبِيلِ اللَّهِ بِأَمْوَالِكُمْ وَأَنْفُسِكُمْ ۚ ذَٰلِكُمْ خَيْرٌ لَكُمْ إِنْ كُنْتُمْ تَعْلَمُونَ
Vjerujte u Allaha i poslanika Njegova, i borite se na putu Allahovom imecima i životima svojim. To vam je, da znate, bolje.
(Kur'an, 61: 10, 11)
Da se vodimo pravim usmjerenjem, amin.
