Napeti odnosi između Srbije i Kosova, odnosno Srba i Albanaca, otežavaju implementaciju zakonskih prava manjina i smanjuju vidljivost njihovih izazova u javnosti. To je jedan od razloga zašto gotovo sve manjine na Kosovu bilježe smanjenje broja pripadnika, što će pokazati na popisu koji je planiran za narednu godinu.
Rasim Demiri predsjednik je Demokratske stranke Bošnjaka – Koalicije Vakat od 2010. godine, u tri mandata je bio poslanik u Skupštini Kosova, te potpredsjednik Skupštine Kosova i dva puta ministar. Završio je medresu i Fakultet islamskih nauka u Prištini. Oženjen je i otac tri sina.
S Demirijem razgovaramo o položaju Bošnjaka na Kosovu, o odnosima Prištine i Beograda, o stanju Bošnjaka u Kosovskoj Mitrovici i drugim općina na sjeveru gdje su Srbi većina, o odnosima Bošnjaka i Goranaca, o odnosu domovine prema Bošnjacima Kosova i realizaciji sporazuma iz Berlinskog procesa.
STAV: Kakav je historijski razvoj stranke na čijem ste čelu u kontekstu borbe za ostvarivanje prava Bošnjaka i političkih izazova na Kosovu u protekle tri decenije?
DEMIRI: Demokratska stranka Bošnjaka je pod drugim imenom osnovana 1990. godine u Prizrenu. Bila je veoma popularna politička opcija. Imala je poslanike u pokrajinskoj skupštini i odbornike u Prizrenu u dva mandata. U to vrijeme je bilo veoma teško boriti se protiv Miloševićevog režima, pa nam 1996. godine nisu dozvolili da izađemo na tadašnje republičke izbore, a rukovodstvo stranke je proganjano i maltretirano. I za vrijeme rata na Kosovu tadašnja politika stranke se pokazala kao ispravna, narod je to podržao i nije se iskompromitovao nego bio na pravoj strani. Poslije rata se stranka ponovo uključuje u politički život i učestvuje na svim izborima. Od 2002. godine DSB organizuje i formira Koaliciju Vatan. U svim sazivima skupština imamo po više poslanika i najglasniji smo politički subjekat u Bošnjaka. DSB teži ka koalicijama zato što se zalaže za jedinstvo naroda, jer znamo da samo tako možemo opstati na ovim prostorima, gdje nas je sve manje.
U poslijeratnim godinama načinjen je veliki korak u pokretanju nastave u školama na bosanskom jeziku. Aktivno učestvujemo u pravljenju Ahtisaarijevog dokumenta, te kasnije Bošnjaci postaju i ustavno zagarantovana zajednica sa svim pravima. Ostvarujemo i pravo na jezik u sredinama gdje živi većina Bošnjaka, poput Prizrena, Dragaša, Peći itd. Imali smo više ministarskih pozicija u Vladi Kosova, te mnogo zamjeničkih mjesta ministara, savjetničkih i drugih položaja. U Prizrenu, Dragašu, Peći... imamo u lokalnim skupštinama i zamjenike predsjednika, direktore i mnoga druga značajna mjesta preko kojih ostvarujemo mnoge značajne projekte, na polju obrazovanja, jezika, kulture, a po pitanju infrastrukture, naše sredine su uradile najviše projekata od svog postojanja.
STAV: Napetosti između Beograda i Prištine traju godinama, ali zadnjih sedmica su kulminirali. Kakav ishod možemo očekivati od ovog procesa s obzirom na pregovaračke mogućnosti i stavove Kurtija i Vučića i promjenjiv odnos međunarodne zajednice?
DEMIRI: Moram prije svega da naglasim da je jasno da opasna eskalacija na sjeveru Kosova umnogome dovodi u pitanje i dosadašnje postignute dogovore u pravcu normalizacije odnosa između Republike Kosovo i Srbije i to je nešto što ugrožava sigurnost ne samo na Kosovu već i u regionu zbog kompliciranih odnosa u kojima živimo. Stavovi pregovarača dviju zemalja nisu nepoznanica za širu javnost i teško je očekivati približavanje dvaju dijametralno suprotna pogleda u tom pravcu. Međunarodna zajednica kao medijator ima ključnu ulogu u ovom procesu i realno je očekivati određene pritiske na obje strane u cilju postizanja dogovora prije svega o normalnom funkcionisanju života u tom djelu Kosova. Normalizacija odnosa između Republike Kosovo i Srbije i sprovođenje zakona Republike Kosovo na čitavoj teritoriji naše zemlje su logičan slijed okolnosti i mi na Kosovu ne sumnjamo da i međunarodna zajednica podržava ovakav slijed okolnosti sve do konačnog pravno obavezujućeg sporazuma koji bi jednom za svagda trebao riješiti ovo pitanje u skladu s dobrim odnosima dviju zemalja i realnošću na terenu.
STAV: Značajan dio Bošnjaka živi u srpskom djelu Mitrovice. Kako zaštititi našu zajednicu u previranjima Srbije i Kosova?
DEMIRI: Iskreno, jako je nezahvalna pozicija Bošnjaka na sjeveru Kosova jer se nalaze u području u kome često vladaju različite kriminalne grupe. Bilo je slučajeva kada su Bošnjaci bili i žrtve u ovakvim previranjima. Šefko Salković je Bošnjak koji je kao član Centralne izborne komisije Republike Kosovo izgubio život uoči organiziranja izbora decembra mjeseca 2010. godine, a počinioci ovog gnusnog zločina još uvijek nisu izvedeni pred lice pravde. Međunarodne snage KFOR-a trenutno imaju ključnu ulogu u zaštiti običnih ljudi na sjeveru Kosova i sva naša nada je uperena na efikasno djelovanje i rad te međunarodne misije. Ranije smo nekoliko puta tražili od Vlade Republike Kosovo da se u sklopu pregovora koje vode Kosovo i Srbija uključe i Bošnjake prije svega zbog zaštite našeg stanovništva na sjeveru, ali je jako teško bilo šta učiniti sve dok zakoni i institucije Kosova nemaju potpunu kontrolu nad tim prostorom.
STAV: Bošnjaci, kao i ostale manjine, imaju Ustavom definisana prava, zagarantovana mjesta u Parlamentu, ali se njihov broj ubrzano smanjuje. Koliko je opstanak Bošnjaka i drugih manjina na Kosovu ugrožen?
DEMIRI: Slaba ekonomska situacija, radna mjesta i nedostatak perspektive su ključni razlog za smanjenje broja pripadnika naše zajednice na Kosovu. Trend migracije ka zemljama na Zapadu je prisutan svuda oko nas, s tim što se zbog malog broja pripadnika naše zajednice to puno više osjeti. To su razlozi koji ugrožavaju opstanak bošnjačke zajednice na Kosovu, a za rješavanje ovakvih problema je potreban ekonomski razvoj čitave zemlje na koji tri poslanika u Skupštini Kosova baš i ne mogu imati previše utjecaja. Ono što je karakteristično za našu zajednicu je i to što imamo utjecaj nekoliko regionalnih zemalja na pripadnike naše zajednice preko različitih programa finansiranja i ja se bojim da ćemo rezultate tih negativnih procesa vidjeti na popisu stanovništva koji se planira za septembar 2023. godine.
STAV: Bošnjaci na Kosovu imaju i dalje opterećene odnose s Gorancima, koji su se podijelili u svojoj pripadnosti. Kako unaprijediti dijalog i saradnju u kontekstu ulaska Torbeša u Ustav Makedonije i osnivanje Goranskog nacionalnog savjeta u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru?
DEMIRI: Odnosi između ostalih nevećinskih zajednica na Kosovu su uglavnom na zavidnom nivou. Priča o Bošnjacima i Gorancima je posebna tematika i, što se tiče politike i političkih odnosa, oni su jako korektni uz međusobno uvažavanje i poštovanje prava. Poštujući svačije pravo da se izjašnjava onako kako se osjeća, smatram da odnosi između Goranaca i Bošnjaka nisu toliko opterećeni u sveobuhvatnom smislu, ali postoje određena opterećenja unutar porodičnih odnosa jer imamo mnogo slučajeva u kojima se dva rođena brata različito izjašnjavaju.
STAV: Problem koji opterećuje odnose Bosne i Hercegovine i Kosova, odnosno Bošnjaka i Kosova jest nemogućnost putovanja. Kad možemo očekivati realizaciju potpisanih sporazuma iz Berlinskog procesa koji će omogućiti putovanja s ličnom kartom u regiji?
DEMIRI: Potpisanom sporazumu o slobodnom kretanju u sklopu Berlinskog procesa su se obradovali svi građani Republike Kosovo, a pogotovo pripadnici bošnjačke zajednice zbog slobodnog ulaska u svoju matičnu državu koja nam je do sada tražila vize uz mnoštvo dokumenata na provjeru. S nestrpljenjem čekamo da se navedeni sporazum usvoji po propisanim procedurama u svim zemljama Balkana zato što je sloboda kretanja nešto što nikako ne smije biti dovedeno u pitanje. Očekujem razuman pristup svih država u vezi s usvajanjem ovog sporazuma jer je u interesu svih građana iako me ne bi iznenadilo niti suprotno jer je bilo takvih pokušaja i ranije. Poštovanje i realizacija potpisanog bi trebalo biti osnovna vodilja normalnog funkcionisanja svake demokratske države na svijetu. Jako je teško prognozirati kada bi taj sporazum mogao dobiti implementaciju na terenu zbog posebne geopolitičke situacije i uzavrelih odnosa na Balkanu. Dovoljno je pogledati samo određene izjave i retoriku pojedinih predstavnika Srba u Bosni i Hercegovini prema ovom sporazumu da bi imali sumnje u sam proces njegove implementacije.
STAV: Prizren je grad s najbrojnijom bošnjačkom zajednicom. Međutim, BKC već duže vrijeme nije u funkciji. Zbog čega ustanove koje postoje ne izvršavaju svoju misiju?
DEMIRI: Bošnjački kulturni centar je građen unazad nekoliko godina i još uvijek nije izgrađen da bi ispunjavao sve uslove za normalno funkcionisanje. Ono što očekujemo od lokalnih vlasti u Prizrenu jeste da se što prije izradi pravilnik o upravljanju tog centra i pronađe najefikasniji način za menadžiranje i funkcionisanje.
STAV: Koji su, po Vašem mišljenju, prioriteti djelovanja Bosne i Hercegovine i njenih institucija u cilju podrške i jačanja bošnjačke zajednice na Kosovu?
DEMIRI: Zbog komplikovanih odnosa unutar države kao i ogromnog broja problema kojima je okupirana, Bosna i Hercegovina se do sada skoro pa uopšte nije bavila Bošnjacima u domovinskim zemljama. Ono što je nama na Kosovu potrebno jeste prije svega saradnja na svim nivoima, počevši od politike, kulture, ekonomije... Jako je teško odabrati prioritete u tom pogledu jer saradnje skoro da nema ni u jednoj društvenoj sferi, ali bi ekonomska, kulturna i politička saradnja i podrška trebali biti prioriteti bošnjačke politike. Nama na Kosovu je potrebna matična država sa svim onime što jedna matična zemlja radi za svoje građane u regionalnim zemljama, kulturna saradnja, nacionalna svijest, obrazovanje, medijska podrška.
