Riječ je o ljudima koje su srpske snage ranije uhapsile, a nakon toga ih prisiljavale da kopaju rovove po raznim mjestima: Mrkonjić Gradu, Trijebovu, Manjači, Kupresu, Bugojnu, Donjem Vakufu i drugim mjestima. Masakr se dogodio neposredno prije povlačenja Vojske RS iz Donjeg Vakufa, nakon što su ljudi izvedeni iz Željezničke stanice u Oborcima i strijeljani.
Bježeći sa područija općine Donji Vakuf u snage Vojske Republike Srpske, 13. septembra 1995. godine, su dakle, streljale grupu civila u selu Oborci. Dan kasnije, nakon što su jedinice Armije BiH ušle u napušteno selo našli su tijela 28 strijeljanih ljudi, ali i jednog preživjelog. U autentičnom video zapisu on je pripadnicima saniteta ispričao i kako je preživio: "Ušao sam u podrum i onda sam se uvukao u jednu cijev. I tako sam preživio. Ustao sam kad je kiša počela padati, izvukao se i kroz kukuruze otišao gore u šumu i čekao kada će naići vojska Armije RBiH. Čim je vojska naišla, ja sam se počeo spuštati. Odmah su mi suze od dragosti potekle." - rekao je tom prilikom preživjeli čovjek.
Za ratni zločin u Oborcima Sud Bosne i Hercegovine izrekao je u junu 2020. Godine prvostepenu presudu Branku Čigoji, Željku Tadiću, Saši Boškiću i Miloradu Glamočaku, nekadašnjim pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS). Oni su osuđeni na po 14 godina zatvora. Nekoliko mjeseci kasnije Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine donijelo je drugostepenu presudu u predmetu Branko Čigoja i drugi kojom je potvrđena prvostepena presuda Suda BiH, uz izuzetak Milorada Glamočaka kojeg je Apelaciono vijeće oslobodilo optužbi za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
