Da li je moguć islamski savez protiv Izraela?

Nakon što je turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan prošle sedmice pozvao na stvaranje islamskog saveza za Gazu protiv izraelskog "ekspanzionizma", kritičari su se zapitali kakav bi okvir takvog saveza mogao biti i da li je uopće moguć.

"Jedini korak koji će zaustaviti izraelsku aroganciju, izraelski banditizam i izraelski državni terorizam je savez islamskih zemalja", rekao je Erdoğan na događaju udruženja strukovnih škola u blizini Istanbula. Također je rekao da nedavni koraci koje je Turska poduzela za poboljšanje veza s Egiptom i Sirijom imaju za cilj "formiranje linije solidarnosti protiv rastuće prijetnje ekspanzionizma", na šta je također upozorio Liban i Siriju.

Da bismo odgovorili zašto, prvo trebamo imati na umu dva velika razvoja događaja u vezi sa Ankarom. Prvi je stalna prijetnja regionalne eskalacije, koja bi uticala na regionalnu stabilnost i trgovinu. Drugi je ubistvo tursko-američke aktivistice od strane izraelskih trupa na Zapadnoj obali koju je okupirao Izrael. Zapravo, poziv na ovaj savez mora se tumačiti kao nastavak politike koju Turska vodi od početka rata. U tom periodu, Ankara je poduzela i predložila nekoliko inicijativa, kao što je model garancija za izraelsko-palestinski sukob ili vođenje kontakt grupe u Gazi, koja je posjetila različite prijestolnice širom svijeta kako bi podigla svijest i razgovarala o situaciji. Nedavno je Erdoğan također pozvao na samit lidera muslimanskih zemalja kako bi se razgovaralo o ratu u Gazi, a ministar vanjskih poslova Hakan Fidan osvrnuo se na to pitanje tokom svog učešća na sastanku Arapske lige.

Osim toga, Erdoğan, pominjući normalizaciju sa Sirijom i Egiptom u kontekstu rata u Gazi, ukazuje na to da Turska ovim dvjema zemljama pridaje strateški značaj. Prije pedeset i jednu godinu, Egipat i Sirija napali su Izrael, što je dovelo do Jomkipurskog rata. U to vrijeme muslimanski svijet je bio ujedinjen. Danas i Kairo i Damask čuvaju svoj geostrateški značaj u smislu sprječavanja eskalacije, graničeći sa Izraelom koji tjera Palestince preko granica kako bi očistio teritorij za svoje potrebe.

Iako Erdoğan nije spomenuo obim i strukturu takvog saveza i koja bi bila njegova misija, postoje različiti načini za koordinaciju politika. Niz zajedničkih sankcija ili bojkota mogao bi biti efikasan odgovor, a ne pojedinačni bojkoti koje sada provodi neki dio stanovništva muslimanskih zemalja. Ne zaboravimo utjecaj embarga na naftu prije nekoliko decenija. Još jedno potencijalno područje je poduzimanje koordinisanih diplomatskih poteza s ciljem izolacije Izraela. To bi sigurno bilo uticajno jer je Tel Aviv bio tek na putu da normalizuje svoje veze sa regionalnim arapskim zemljama prije rata. Na primjer, Jordan, Turska i Bahrein povukli su svoje ambasadore iz Izraela u novembru.

Ipak, da li je islamski savez moguć? Muslimanske zemlje širom svijeta daleko su od ujedinjenja – osim što osuđuju izraelske napade na Palestince i pozivaju na prekid vatre. Od početka eskalacije u Gazi, Ankara je često govorila da je najveća prednost Izraela razjedinjeni muslimanski svijet i pozivala je u tom okviru na zbijanje redova.

Nedostatak koordinisane politike među islamskim zemljama je ukorijenjen u činjenici da sve ove države imaju svoje specifične interese i politike. Egipat i Jordan imaju mirovne sporazume sa Izraelom iz daleke prošlosti i oblasti saradnje. Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), Bahrein i Maroko potpisali su Abrahamov sporazum uz posredovanje SAD-a za normalizaciju odnosa. A neposredno prije napada 7. oktobra, Washington je posredovao u sličnom sporazumu između Saudijske Arabije i Izraela – koji se ponekad spominje kao jedan od potencijalnih razloga za napad Hamasa. U međuvremenu, druge članice Organizacije islamske saradnje (OIC), kao što su Iran i Jemen, slijede svoj vlastiti plan, odgovarajući na Izrael vojnim sredstvima. Katar, koji je domaćin Hamasu, pozicionirao se kao posrednik. S druge strane, ove muslimanske zemlje pokušavaju se nositi s dva velika problema: pitanjem trgovine i unutrašnjim bijesom javnosti. Od početka rata, stanovništvo muslimanskih zemalja se okupilo i kritiziralo svoje vlade i monarhije zbog toga što ne čine dovoljno suočene s izraelskim zločinima. Objašnjavanje tekuće i čak rastuće trgovine s Izraelom bio je još jedan izazov. Prema Arabian Gulf Business Insightu, trgovina Izraela sa zemljama Bliskog istoka, uključujući Egipat, Maroko i Bahrein, rasla je do maja.

Gledajući ovu sliku, sasvim je prirodno vidjeti različite odgovore na sukob koji je u toku. Međutim, s pristrasnim stavom Zapada, neaktivnošću Sjedinjenih Država i njihovom kontinuiranom podrškom Izraelu uprkos desetinama hiljada poginulih palestinskih civila, islamski svijet mora pojačati svoju akciju izvan retorike. Uz različite odnose muslimanskih zemalja sa Tel Avivom, ako se gleda s pozitivne strane, to znači da svaka od njih ima vlastitu polugu i alate za pritisak na Izrael za prekid vatre i poštene uvjete mira za Palestince.

_{Izvor: Daily Sabah}