Registracija džamije-katedrale u Córdobi, koju je 2006. godine obavio tadašnji biskup Juan José Asenjo u ime biskupije Córdoba, jedna je od najkontroverznijih među 34.961 objekta koje je Katolička crkva u Španiji upisala u grunt.
Ona je pod zaštitom UNESCO-a, s površinom od 20.396 kvadratnih metara a 2019. godine posjetilo ju je više od dva miliona posjetitelja i zaradila je 15,5 miliona eura. No, unatoč činjenici da je privatizacija hrama izazvala veliku bunu, niko do sada nije proveo iscrpnu analizu historijskih tekstova i dokumenata na osnovu kojih je Crkva temeljila svoja vlasnička prava. Sada je najavljeno da je takva studija napravljena i da će uskoro biti objavljena.
Medijevalist Jesús Padilla odlučio je 2018. godine napraviti studiju, ostavljajući po strani vjerske, političke i ideološke konotacije držeći se isključivo i do 600 godina starih dokumenata koji se odnose na džamiju. Historičar se zarovio u srednjovjekovno kršćansko zakonodavstvo i kraljevske hronike kako bi zaključio da "Crkva nema vlast nad džamijom-katedralom", budući da je Ferdinand III dao svećenstvu da djeluju kao njegovi "čuvari i sluge".
Svećenici su postali upravitelji hrama, dok su se kršćanski monasi pobrinuli za skrbništvo i zaštitu. S druge strane, u srednjovjekovnoj kršćanskoj državi nije bilo razdvajanja između Crkve i države, pa se stoga koncept privatnog vlasništva ne može primijeniti na džamiju kao što je to učinila Crkva svojom registracijom, tvrdi Padilla.
On je analizirao i upoređivao različite izvore u studiji na više od 500 stranica i sa 900 bibliografskih bilješki nazvanoj „Vlasništvo džamije-katedrale u Córdobi-Dokumentarna analiza i historijska studija“ u kojoj otkriva da Crkva temelji vlasništvo nad hramom na raznim pogreškama i propustima u starim tekstovima. I kao primjer navodi nekoliko tekstova u kojima su "prepisivačke pogreške, propusti ili tumačenja" promijenili značenje izvornika u korist teze Crkve.
Nakon što je zauzeo grad, Fernard III je naredio da se objavi proglas o ponovnom naseljavanju kršćanskog stanovništva, budući da je grad bio napušten nakon protjerivanja muslimana.
Privučeni plodnom zemljom, dobrom klimom i raspodjelom dobara koje je kralj obećao, došlo je do lavine novih doseljenika. O tome se govori u tekstu i navodnom darivanju džamije u vlasništvu crkvi, što Padilla smatra pogrešnim, jer je našao brojne greške u prepisanom dokumentu i izostavljene pasuse koji se odnose na to šta se tačno daruje a šta ne.
Džamija je, po pravu osvajanja, postala kraljevska domena, a Fernando III je naredio biskupu Juanu de Osmi da je očisti i posveti kako bi je pretvorio u crkvu. Suveren je naredio da se križ i kraljevska zastava postave na munaru, a sutradan je, prema protokolu, Ferdinand III ušao u grad i prisustvovao prvoj misi u džamiji kojom je Kur'an odzvanjao pet stoljeća.
Godine 2006. biskup iz Córdobe, Juan José Asenjo, registrirao je džamiju-katedralu u ime Crkve, plativši taksu od 30 eura. Između 1998. i 2015. godine biskupi su registrirali 34.961 objekat javne, privatne ili općinske imovine na ime Crkve. To je izazvalo žestoku polemiku pa je 2018. je Gradsko vijeće Córdobe naručilo izvještaj stručnjaka, predvođenih bivšim glavnim direktorom UNESCO-a. U radu je zaključeno da Kruna nikada nije izričito darovala džamiju-katedralu Crkvi, pa je stoga preporučilo podnošenje žalbe zbog neustavnosti radi poništenja registracije. Do sada to još uvijek nije urađeno.
