U 49. godini, nakon kraće i teške bolesti, na Ahiret je preselio Senad Islam. Iza Senada su ostali otac Fehrat, majka Šaćira, supruga Damira, kćerka Lamija te sinovi Semir, Ermin i Emir. Senad Islam bio je čovjek o čijoj su dobroti svjedočili mnogi, a rijetki govorili. Nije volio da se priča o tome. Iako je bio otvoren čovjek, spreman da govori o svemu o čemu zna, svoja dobra djela je skrivao. To je tema o kojoj nije pričao. Jer Senad je prije svega bio vjernik i znao je da su najbolja djela ona na koja zaboravi i onaj ko ih je uradio. Sada, kada više nije s nama, mi koji smo ostali svjedočimo o njegovim djelima.

Senad Islam bio je vlasnik i osnivač “Senigora”. Ova firma osnovana je 2004. godine, a pod vodstvom i vizijom Senada Islama postala je jedna od najvećih kompanija u sektoru građevinskog, elektromaterijala i vodomaterijala, sistema za grijanje, sanitarija i keramike u Bosni i Hercegovini. Islam je zaposlio više od devedeset ljudi, a firma ima godišnji promet viši od četrdeset miliona maraka.

Islam je govorio da firma nije nastala s livade, nego sedam metara ispod zemlje. Rijetki su intervjui koje je davao. Stav je imao čast da objavi razgovor sa Senadom u kojem je ispričao kako je nastao “Senigor”: “To je bilo teško, nemoguće, nismo nikad mislili da ćemo doći do ovoga da firma pravi promet od 35 miliona godišnje, mislili smo da je dobro i milion, da napravimo firmicu, neku sigurnost za sebe. Počeli smo s desetak radnika. Strah me je tada bilo da primim ijednog radnika više jer sam se plašio hoću li mu moći desetog u mjesecu dati platu; a kad bih podijelio platu, bio sam najsretniji čovjek na planeti, makar ništa i ne ostalo. A, evo, sad imamo osamdeset zaposlenih. Ne može niko vjerovati da se može uspjeti sedam metara ispod zemlje.

Kad je završio rat, bio sam u Goraždu, a prije rata je babo napravio kuću ovdje u Sarajevu. Poslije rata smo se preselili ovamo. Sve i svašta sam radio. Dnevno sam istovarao po pedeset tona, nisam smio radnika da zaposlim. Ljudi kažu da se ne može uspjeti bez politike, a ja sam se uvjerio da može. U neka doba počeli su pitati, pošto mi je žena iz Višegrada, je li ona rodbina Nedžadu Brankoviću i govoriti da je on ženin daidža, a ja i ne poznajem Nedžada. To je karakteristično za nas. Drugi su opet pitali je li Šajino (Senad Šahinpašić). Ljudi to povezuju po principu da sam ja iz istočne Bosne, da je on iz istočne Bosne... Tako kod nas ljudi razmišljaju. Ako neko uspije, onda kažu da je on nečiji, a nekad to i zloupotrijebe. Borili smo se, radili i dan i noć. Barem četiri godine radio sam dnevno po petnaest sati svaki dan. Kako su godine prolazile, za firmu je svaka godina bila sve bolja i bolja, a dokle će ići tako, samo dragi Allah zna.”

Senad je vjerovao da su ljudi najveće bogatstvo. Kada oni firmu gledaju kao svoju, kada su zadovoljni, ne samo platama nego i svojim ličnim napretkom, onda je firma na zdravim nogama. U vrijeme pandemije Covid-19, dok su mnogi privrednici otpuštali radnike i snižavali plate, Senad ne samo da je zadržao sve uposlene u ogromnoj i uspješnoj kompaniji nego je u takvoj krizi svima odlučio povisiti plate kako bi lakše prebrodili krizu. Nije bilo humanitarnog udruženja ili akcije da ih Senad nije pomogao. Bio je neko ko je kroz svoj društveni angažman svoj grad i državu činio boljom.

Senad Islam bio je čovjek koji je doslovno živio za fudbal. Bivši je član Izvršnog odbora Nogometnog saveza BiH (2012–2016) koji će ostati upamćen i kao istrajni borac protiv korupcije. Kao član Izvršnog odbora NSBiH, paušale i druge naknade koje su dobijali članovi bh. fudbalske vlade poklanjao je klubovima iz BPK Goražde.

Član skupštine FK “Goražde” Rasim-efendija Džafić u oproštajnom govoru o Senadu Islamu je rekao: “Senad Islam ispunio je svoju ljudsku misiju. Pamtimo njegovu skromnost, plemenitost, humanost, jednostavnost, osobine dobrog i poštenog čovjeka koje su ga krasile, a istovremeno poznatog bosanskohercegovačkog privrednika. Islam je svoje ime ostavio i u bosanskohercegovačkom sportu kao veliki humanista koji je pomagao klubovima, a posebno FK 'Goražde'. Za naš klub, ali i grad i cijelu bosanskohercegovačku javnost ovo je veliki gubitak, jer je Senad bio od onih ljudi koji su svoj imetak nesebično davali kako bi pomogli drugima.”

Senad Islam rodio se 29. augusta 1974. godine u Goraždu. Osnovno obrazovanje završio je na Sadbi, općina Goražde. Srednje obrazovanje završio je u Goraždu, po zanimanju je bio saobraćajni tehničar. Na početku Agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, kao maloljetni borac, priključuje se 1992. godine odbrani države. Bio je pripadnik 1. drinske brigade, u kojoj je ostao do završetka rata 1995. godine. Nakon rata odlazi u Sarajevo s porodicom. Umro je u Sarajevu 20. januara 2023. godine. Ukopan je na groblju “Vlakovo”.