Prije nekoliko godina na stranicama Stava upozoravali smo na opasan mentalni proces koji je uzeo maha u bošnjačkom društvu. U pitanju je svojevrsni kolektivni disocijativni poremećaj propraćen epizodičnim pamćenjem gdje se značajan broj pripadnika bošnjačkog naroda ponaša kao pacijent koji nije u stanju da se nosi s vlastitim traumatičnim iskustvima pa stoga životari životom podvojene i upadljivo infantilizirane ličnosti.

Konkretno, takvi Bošnjaci, iako su proživjeli iskustvo Agresije i Genocida, i dalje se ponašaju kao da je 1991. godina pa neprestano, ali usrdno traže, mole pa čak i zahtijevaju od neke imaginarne “svjetske zajednice” ili Sjedinjenih Američkih Država da zaštite Bosnu i Hercegovinu, njih same, te sve pozitivne vrijednosti, svjetonazore i koncepte i tome slično.

Prisjetimo se samo parola s jednog od protesta ispred Američke ambasade od prije nekoliko godina: “Predsjedniče Biden, dođite u posjetu Sarajevu, samo tako je moguća promjena”, “Zaustavite i kaznite antidržavno djelovanje”, “Ljudska prava, ne tribalizam”, “Ne dozvolite da nam djeca odlaze”. Okupljeni građani tražili su tada da američki predsjednik Joe Biden pomogne u očuvanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine tako što će “poslati stručnjake koji će od institucija tražiti zaštitu prava građana” i tome slično. Krajnje djetinjasto.

Ovaj utisak bošnjačkog perpetualnog političkog djetinjstva pojačava spoznaja da su se vrlo slične parole mogle vidjeti i u aprilu 1992. godine, kada su bošnjačke mase demonstrirale sličnu kombinaciju političke naivnosti i nepismenosti u pokušaju da traženjem mira spriječe nadolazeći rat. Srećom, danas više nema agresorske JNA, koju su tog aprila dozivale okupljene naivčine predvođene podmetnutim agitatorima, no ista je djetinja želja da neko, odnekle i nekako zaustavi velikosrpske separatiste te “donese” i “nametne mir”.

Čak ni licemjerni odnos međunarodne zajednice spram Bosne i Hercegovine – koji se najbolje ogledao u embargu na oružje, kojim su braniteljima bile vezane ruke – nije osvijestilo dobar dio bošnjačke javnosti o tome u koga se i koliko može pouzdati. Nakon Srebrenice, Goražda, Sarajeva, Bihaća, nakon stotina donesenih pa iznevjerenih rezolucija, nakon 25 godina dejtonske luđačke košulje, nakon poruka Davida Owena da ne “sanjaju snove” kako će ih Zapad spasiti, ovi Bošnjaci i dalje sanjaju.

Nisu primijetili decenijsko povlačenje međunarodne zajednice iz Bosne i Hercegovine, njeno postepeno kršenje datih obećanja, konzistentno odbacivanje i prebacivanje odgovornosti, smanjivanje vlastitih te neutralizacija bošnjačkih kapaciteta za zaštitu suvereniteta Bosne i Hercegovine. Oni nisu čitali ispovijedi stranih diplomata i uposlenika međunarodnih organizacija koji svoja stvarna razmišljanja otkriju kada napuste Bosnu i Hercegovinu. Njima je nekako promaklo da je taj dio međunarodne zajednice od kojeg očekuju spas prije godinu dana doslovno obespravio bošnjački narod i nametnuo mu svoje marionete i kapitulante. Uprkos svemu navedenom, oni i dalje, svakog 9. januara, kada eskaliraju velikosrpske provokacija, očekuju Šestu flotu, koja nikad stići neće.

No, koliko god je ovaj fenomen kolektivne infantilnosti prouzrokovan nekim stvarnim poremećajima i mahanama bošnjačke političke kulture, ipak on danas postoji u ovakvom obliku i intenzitetu jer ga se aktivno podstiče i kultivira. Prije svega medijski.

Nema dovoljno prostora da se navedu bezbrojni primjeri iz protekle tri decenije postdejtonske historije Bosne i Hercegovine, no kao odlična ilustracija fenomena mogu poslužiti naslovi koji se ovih dana pojavljuju u medijima, a u kojima, naravno, prednjače mediji ambasadorske “trojke”.

U potpunoj nemoći da zaustave ili barem pariraju podivljalom Miloradu Dodiku, kojem su isporučili sve što je pomislio a kamoli tražio, mediji nametnutog ambasadorskog režima u kolonijalnom maniru uspavljuju bošnjačke mase tvrdnjama da se ne trebaju bojati jer će Bosnu i Bošnjake braniti Amerikanci!

Upravo su to bile poruke većine navedenih medija koje su oduševljeno pratile prelet nekoliko američkih aviona kao da je u pitanju invazija na Normandiju. Čak su bilježili i intenzitet buke koji je prelet ovih aviona izazvao u Banjoj Luci uvjeravajući sebe, ali ponajprije svoje bošnjačko čitateljstvo da je u pitanju strahobalni spektakl zbog kojeg će velikosrbi odmah odustati od secesije, a Dodik samog sebe uhapsiti.

Kao i obično, najdalje su otišli tradicionalno puzavi megafoni Radončićevog Dnevnog avaza koji su američkog ambasadora u Bosni i Hercegovini Michaela Murphyja krunisali “američkim čuvarem Bosne i Hercegovine”, a Sjedinjene Američke Države proglasili za boga! Doslovno je upravo to pisao Radončićev špiclov Danijal Hadžović verbalno ejakulirajući po društvenim mrežama oduševljen preletom tri američka aviona iznad Bosne i Hercegovine ekstatično klikćući kako “Bosnu čuva Amerika tj. Bog”.

Bože sačuvaj i sakloni.

Takve sulude izjave krajnji su stadij jednog puzajućeg kolonijalnog mentaliteta koji ovozemaljsku imperijalnu državu proglašava ni više ni manje nego za svoga Boga. Faraonizam za 21. stoljeće. Još gore, takve izjave potvrđuju da ovdašnji kolonizirani umovi bilo kakve instrukcije, saopćenja ili naputke iz ambasada tretiraju kao doslovne božanske naredbe.

S druge strane, tragična je maloumnost “trojkinih” piskarala koje misle da nekakva tri američka aviona čuvaju Bosnu i Hercegovini i bošnjački narod. Je li u pitanju generacijski jaz, boravak u inostranstvu za vrijeme Agresije ili čista pokvarenost, nije nam poznato, no čini se da megafoni ambasadorske koalicije ne znaju ili neće da znaju da su upravo američki avioni i sateliti čitav rat nadlijetali i vrlo miroljubivo nadgledali srpsku i hrvatsku agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Oni maštaju o uplovljavanju Šeste flote u Malostonski zaljev, zure u nebo iščekujući zračne udare koji nikako ne dolaze, čekaju zračni desant marinaca na Banju Luku i hapšenje Dodika, iznenadno forsiranje Save i uspostavljanje NATO mostobrana u Brčkom... ništa nije nemoguće i nestvarno za maštu ovih pokvarenih obmanjivača koji se ponašaju kao glasnogovornici UNPROFOR-a dok uvjeravaju bošnjački zbjeg da se mirno razoruža i pođe u enklavu koja će biti pod njihovom zaštitom.

Zadatak ovih medijskih sihrbaza jeste da nastave obmanjivati bošnjačku javnosti i uvjeravati je kako joj sigurnost garantiraju upravo oni koji rade sve kako bi je razoružali, u svakom smislu te riječi. Oni poduzimaju sve kako bošnjačka javnost ne bi prepoznala podmuklu igru koju dio međunarodne zajednice igra u Bosni i Hercegovini i za koju glavni problem nisu velikosrpski secesionisti već bošnjačka reakcija na separatizam.

Propaganda o tome kako Amerika, Zapad, NATO ili bilo ko drugi čuva Bosnu i Hercegovinu služi kako se bošnjačka javnost ne bi probudila te ponovo shvatila, ovaj put na vrijeme, da se Bosna i Hercegovine čuva prije svega jačanjem patriotskih snaga i bošnjačkim jedinstvom!