Mensur Ćatić rođen je 7. juna 1959. u Doboju, Bosna i Hercegovina. Po zanimanju je pravnik. Muhidin Šarić rođen je 15. marta 1944. godine u Prijedoru. Radio je kao nastavnik maternjeg jezika u Osnovnoj školi u Kozarcu, i na poslovima animatora kulture u gradu Prijedoru.

 

Mensur Ćatić

KRAJ POEZIJE

U satrtoj Gazi palestinska djeca
na svoje dlanove zapisuju svoja imena i čija su.
Time je čovječanstvo napisalo
sve o čemu je vrijedilo pisati.

 

Muhidin Šarić

LJUDSKI ROD

Onaj narod koji voli
lavež topa, huk rakete,
onaj narod kog' ne boli
tuđa bol ni tuđe dijete,
nije mi rod!

Onaj narod što nameće
nekom drugom svoju volju,
što na lice osmijeh meće
kada ljudi ljude kolju,
nije mi rod!

Onaj narod koji tenkom
gazi preko žitarica,
onaj narod koji metkom
ušutkuje cvrkut ptica,
nije mi rod!

Onaj narod koji mrakom
osvjetljava put na stazi,
koji kopnom, koji zrakom,
žuri druge da pregazi,
nije mi rod!

On je meni samo izrod!

 

O AUTORIMA

Mensur Ćatić rođen je 7. juna 1959. u Doboju, Bosna i Hercegovina. Po zanimanju je pravnik. Djetinjstvo i mladost proveo u Odžaku, gimnaziju završio u Modriči, živio u Doboju, Sarajevu, Banjaluci, kao i u Mađarskoj, Poljskoj i Danskoj. Danas živi i stvara u Visokom. Objavljivao je pesme i priče u časopisima „Odjek” (Sarajevo), „Bosanska vila” (Sarajevo), „Osvit” (Mostar), „Avangrad” (Sombor), „Riječ” (Brčko), „Vpogled” (Žalec, Slovenija), „Kul tim” književnog kluba „Branko Miljković” (Knjaževac), „Tvorac grada” (Beograd), „Svijet kulture” (Zagreb), „Polja” (Novi Sad), „Diogenes” (pesnici i prozaisti sa područja bivše Jugoslavije), „Život” (Sarajevo), „Žikišon” (satirični časopis za područje bivše Jugoslavije), „Poeta” (Beograd), „Priča” (Beograd), „Književni pregled” (Beograd) itd... Neke od pjesama su mu prevedene na francuski, slovenski, makedonski, bugarski, engleski, danski i nemački jezik. Za pjesničku zbirku „Rutinski zahvat” 2007. godine dobio je drugu nagradu Mak Dizdar na pjesničkoj manifestaciji „Slovo Gorčina“ u Stocu. U novembru 2010. pesma „Rane i stomaci” proglašena je za pjesmu godine na međunarodnom takmičenju Prve satirične pozornice „Satira je alternativa bezumlju” elektronskog časopisa za političku satiru, humor, karikaturu i strip MaksMinus, za pjesmu „Eskimska ruža” jednu od nagrada za najoriginalniju ljubavnu pjesmu u Mrkonjić Gradu na takmičenju povodom Valentinova, njegova pjesma „Je li Beatriče tu” prevedena na slovenački i objavljena je u Sloveniji, u knjizi trideset izabranih pjesama povodom takmičenja „Rožnati dlan”, pesma „Nemaš razloga, Ri” proglašena je na slovenačkom pjesničkom portalu pesem.si za Pesmu jeseni 2011. u konkurenciji pesama koje su pisane na drugim jezicima (u odnosu na slovenački), u februaru 2012. u Mrkonjić Gradu na takmičenju povodom Valentinova s ciklusom ljubavnih pesama osvojio je drugu nagradu u konkurenciji afirmiranih pesnika, a 2013. s ciklusom „Pismo Mariji” na istom takmičenju osvojio je prvo mesto. Objavio je zbirke „Pjesme za drugo mjesto”, „Eskimska ruža”, i „Golubovi nad odrom”. Zastupljen u Antologiji bošnjačke poezije Ervina Jahića i Antologiji balkanskog sublimizma Tomislava Dretara.

Muhidin Šarić rođen je 15. marta 1944. godine u Prijedoru. Školovao se u Prijedoru, a studirao u Banjaluci i Novom Sadu. Radio je kao nastavnik maternjeg jezika u Osnovnoj školi u Kozarcu, i na poslovima animatora kulture u gradu Prijedoru. Piše poeziju, prozu i drame. Životni put ga je vodio kroz gradove: Ključ, gdje je pohađao i završio osnovnu školu, Prijedor, gdje je završio srednju školu i radio u oblasti kulture, Kozarac, gdje je radio kao nastavnik maternjeg jezika, i Grac u Austriji, gdje je boravio deset godina kao izgnanik. Svaki ovaj grad ostavio je traga u njegovoj literaturi, a on ih naziva svojim rodnim gradovima. U književnosti se javio zbirkom pjesama za djecu „Spava li dan u mraku“ 1976. godine. Za njom su uslijedile: „Na krilima neba“, „Kada plava ptica sanja“, „Kolo kozaračko“, (1984. i drugo izdanje 1989 ), „Mavi kus“ ( Izbor poezije za djecu na turskom jeziku), „Cvrkutanka“, ( 1988. drugo izdanje 2000. treće izdanje 2005 ), „Zaljubljena baka“ ( 1989. drugo izdanje 1994.), „Pođi kući“ , „Iz majkine sehare“ , „Ponekad na času“ , „Cvrkutanke iz sehare“, ( Izbor poezije za djecu ), i „Zrnca sunca“. Pored poezije Muhidin Šarić je objavio i roman za djecu „Benko“. To je poetska priča o prijateljstvu, pomirenju i dobroti, o plemenitom snu da se ovaj naš nesavršeni svijet promijeni nabolje. Za odrasle je objavio slijedeće zbirke poezije: „Tespih“, „Schwarze Hofe“ (njemački jezik ), „Heimat/los“ (njemački jezik), „Testament“, te knjigu proze „Keraterm“ o istoimenom logoru u Prijedoru, koja je prevedena na njemački jezik, i koja je doživjela četiri izdanja. To je priča o samoodbrani bića kojemu na samom dnu života zapravo i ne preostaje ništa drugo nego ljubav i vjera. Šarić piše i drame od kojih se izdvajaju: „Recept za ludilo“, „Rabulizam“, za odrasle, te: „Vuk Dobrica“, „Blago u kovčegu, „Djeda mraz Dječije republike“, „Podvala“, „Razgovor sa Brankom“, „Prijatelji iz velike šume“, „Crvenkapica u zemlji Djeda Mraza“, za djecu, i druge. Za svoj rad Šarić je dobio više nagrada od koji se posebno ističu: Nagrada „Kurirček“ Maribor za zbirku poezije „Kolo kozaračko“ 1984. Nagrada Mali princ za stvaralački doprinos razvoju dječije literature u Bosni i Hercegovini. 2011. Književna nagrada „Nasiha Kapidžić – Hadžić“ za poetski opus 2013. godine. Prevođen je na mnoge svjetske jezike, a zastupljen je u brojnim antologijama i u Austriji i u Bosni i Hercegovini. Pjesme mu se nalaze u čitankama, a uvršten je i u lektiru sa knjigom poezije „Cvrkutanka“. Član je Udruženja pisaca grada Graca, austrijskog PEN kluba, Društva pisaca BiH. Živi i radi u Kozarcu.