Njegova veza sa zemljom čije je korijene nosio potječe još od djetinjstva. Iako se rodio u Turskoj, nikada se nije udaljio od Bosne i Hercegovine. Svoju ljubav pokazivao je kroz mnoga djela, projekte koje je radio za dobrobit naše zemlje i njenog naroda, a sve što je činio činio je u tišini, bez isticanja vlastitih zasluga. Tako je bilo i za vrijeme Agresije na Bosnu i Hercegovinu. Baysak je 1993. godine ugostio približno dvije stotine Bošnjaka izbjeglih u Izmir, otvorio im svoje domove, našao stanove pod zakup čije je troškove snosio zajedno sa svojim prijateljima. S mnogima je ostao u kontaktu do kraja života. Govorio je i bosanski jezik, koji je naučio od dede i nane.  

I nakon rata nastavio je raditi za našu zemlju postajući zaslužan za mnoge projekte u ekonomiji, kulturi i na drugim poljima. Godinama je pomagao studente iz Bosne i Hercegovine koji su se školovali u Izmiru, ali i u ostalim turskim gradovima. Studentima je bio drugi otac, oslonac, prijatelj koji je uvijek imao vremena za njih i bio spreman uputiti lijepu riječ i biti im podrška. Jedan od onih koji Baysaka poznaju i koji je proveo duži period s njim bivši je konzul Bosne i Hercegovine u Turskoj Adi Durmić. Nakon vijesti da je Baysak preselio na bolji svijet, Durmić je svoje osjećaje podijelio na društvenim mrežama.  

“Nema više Kemal Beya, mog mentora, mog uzora, prijatelja, mog dede... Svakodnevno upoznajemo nove ljude, ali rijetko se desi da vam baš taj slučajni susret ostavi neizbrisiv trag u životu”, riječi su kojima Durmić počinje svoje sjećanje na Baysaka. Spominjući kako je spletom okolnosti počeo studirati u Izmiru, prisjeća se dana kada je u Izmiru s nekoliko studenata prevodio za jednu poslovnu grupu iz naše zemlje. “U jednom trenutku pojavio se uljudan i nasmijan stariji gospodin. Razlikovao se od drugih. Ne zbog toga što je jedini bio u odijelu na preko 40 stepeni, nego je jednostavno zračio pozitivnom energijom. Prišao je nama studentima, koje niko nije primjećivao, predstavio se i svakoga pojedinačno pitao kako se zove, odakle je i šta studira. Koliko god da djeluje malo i beznačajno, taj gest je bio veliki. Uvijek je bio nasmijan, pristupačan, iskren... S obzirom na to da je nedugo prije toga imenovan za prvog počasnog konzula naše zemlje, a ja sam studirao međunarodne odnose, nakon sedam dana sam ga pitao da li bih mogao volontirati u Počasnom konzulatu Bosne i Hercegovine u Izmiru. Tako je počelo moje prvo radno iskustvo...”, piše Durmić, dodajući da je, iako Baysak nije bio diplomata, od njega naučio najvažnije lekcije diplomatije, ali i ljudskosti, etike, odgovornosti, kao i pristupa poslu.  

Durmić ističe da je Baysak po nekoliko puta mjesečno dolazio u Bosnu i Hercegovinu neumorno radeći na njenoj promociji. “Ne postoji mjesto u našoj zemlji koje nije posjetio. Upravo zbog njega je ostvaren veliki broj poslovnih saradnji, a da nikada to nije pokušavao iskoristiti za svoj interes. Pomagao je velikom broju studenata, pojedinaca, porodica, udruženja, iako to nikada nije spominjao, a ja sam upoznat jer sam bio odgovoran za njegove finansije. U svim mojim usponima i padovima Kemal je bio tu za i pored mene”, piše Durmić. Razmišljajući kako da mu se oduži, Durmić ističe da je vrijedno radio, ali i da se potrudio inicirati Baysakovo imenovanje za prvog počasnog generalnog konzula.  

Baysak je bio i počasni građanin Sarajeva, Goražda, Bihaća, Zeničko-dobojskog kantona, a jedan trg u Kaknju nosi njegovo ime. Svake godine išao je i u Srebrenicu. U svojoj izjavi za Faktor iz 2016. godine rekao je da Bošnjaci moraju barem jednom u životu otići u Srebrenicu, gdje je često vodio delegacije iz Turske. “Moramo novim generacijama govoriti o tome, da znaju šta su naši Bošnjaci doživjeli, da se ne zaboravi. Nemamo nikakve osvetoljubive namjere, ali zaboraviti ne smijemo. Mogu zločinci poricati genocid, džaba im. Svijet zna šta se dogodilo. Želja nam je da mladi imaju dobro obrazovanje, stari dobru njegu. Da ljudi ne ginu, da se mladi mogu brzo zaposliti, da ne bude rata, terorizma, da sve bude ispunjeno umjetnošću i kulturom. Da živimo u svijetu u kojem vlada mir”, govorio je Baysak za Faktor.  

Nakon što je objavljena vijest da je Kemal Baysak preselio, društvene mreže bile su preplavljene svjedočenjima studenata i drugih naših građana koji su ga imali priliku upoznati. Zasigurno da je Bosna i Hercegovina izgubila velikog prijatelja i da će biti teško popuniti njegovo mjesto koje je zauzimao u prijateljskim odnosima između naše zemlje i Turske.