Nedavno je specijalna izvjestiteljica UN-a za ljudska prava u Izraelu i okupiranim palestinskim teritorijama, italijanska pravnica Francesca Albanese, održala je Edward Said Memorial Lecture (ESML), predavanje koje se u Australiji svake godine organizira u čast glasovitog palestinskog naučnika Edwarda Saida. Bilo je to devetnaesto predavanje do danas, važan godišnji događaj čiji je domaćin bilo Udruženje Australijskih prijatelja Palestine sa sjedištem u Adelaideu. Francescu Albanese, koju je Vijeće UN-a za ljudska prava imenovalo na ovu funkciju u aprilu 2022. na šestogodišnji mandat, predstavila je Melissa Parke, bivša koordinatorica ovog predavanja i bivša poslanica Australskog parlamenta u ime Laburističke stranke. Albanese je jasno kazala da želi razgovarati i s palestinskom i s jevrejskom zajednicom u Australiji. Potcrtala je historiju vojnih napada na Gazu koji su počeli 2008. i ponavljali se 2012, 2014, 2021. i 2022. godine, sve do sadašnjeg genocidnog napada na civilno stanovništvo.

Osvrnuvši se na Hamasov napad 7. oktobra, Albanese je naglasila koliko je od tada ubijeno stanovnika Gaze, uključujući veliki broj djece. Posebno je napomenula da su među poginulima bili i novinari, medicinsko osoblje i oko 192 člana humanitarnog osoblja UN-a. Skrenula je i pažnju na činjenicu da je 50 posto kuća uništeno, čitava naselja sravnjena sa zemljom, te osudila 16-godišnju nezakonitu blokadu Gaze kojom su građani ove palestinske enklave lišeni osnovnih životnih uvjeta. Takvu politiku namjernog ciljanja civilnog stanovništva ocijenila je kao genocid.

ČINJENICE SU NA STRANI PALESTINACA

Albanese se osvrnula na očigledne namjere Izraela, iskazane na lecima koje bacaju iz aviona, a u kojima pozivaju Palestince da napuste svoje kuće, ne samo u Gazi već i Zapadnoj obali i Istočnom Jerusalemu. UN-ova specijalna izvjestiteljica kazala je da međunarodna zajednica ne vidi da su prave namjere Izraela “čišćenje” zemlje od Palestinaca. Istaknula je ono što se dogodilo u proteklih 75 godina i izrazila žaljenje zbog neuspjeha međunarodne zajednice da prepozna šta znači Nakba i koje su njene posljedice. Naglasila je bolnu činjenicu da je istina žrtva ovog sukoba, a jedan od razloga za to jeste politika izraelskih okupacionih snaga, koje međunarodnim novinarima ne dopuštaju nesmetan ulaz u Gazu.

Albanese se u svom predavanju pozabavila naslijeđem kolonijalizma i imperijalizma, o čemu svjedoči sistemsko nasilje i dominacija, uglavnom kroz ekonomiju. To je rezultiralo postepenom erozijom životnog prostora silom otetog palestinskom narodu. Osvrnula se i na sve učestaliji problem zloupotrebe pojma antisemitizam, koji se često koristi kao instrument rata  u cilju odbrane izraelske politike. Naglasila je kako su Palestinci pogrešno predstavljeni kao egzistencijalna prijetnja Jevrejima.

Zatim se osvrnula na pitanje rješavanja sukoba, pozivajući na potrebu “rehumanizacije općeg diskursa” o Palestini. Govorila je i o postizanju rješenja po modelu dvije države, napomenuvši da je to vječita mantra koja se koristi kako bi se zamaglilo i odgađalo rješavanje Palestinskog pitanja, naglasivši hitnu potrebu za političkim rješenjem u skladu s međunarodnim pravom. A ono priznaje pravo Palestincima na samoopredjeljenje i vlastitu državu. Opisala je kako su Palestincima od 1967. uskraćene osnovne stvari za normalno funkcioniranje, gubitkom teritorijalnog suvereniteta, apsolutnom izraelskom kontrolom prirodnih resursa na Zapadnoj obali, izraelskim kulturnim potiskivanjem Palestinaca, mjerama kao što su zabrana palestinskih zastava, iskrivljivanje palestinske historije i opća represija nad svim političkim aktivnostima.

Potvrdila je brojne činjenice, naprimjer da je 1967. više od milion Palestinaca, uključujući djecu od 12 godina, uhapšeno i zatočeno. Masovno zatvaranje korišteno je kao oruđe za pokoravanje čitavog stanovništva, lišavajući ga prava na samoopredjeljenje nametanjem rasne dominacije i kontinuiranog intenziviranja teritorijalnog osvajanja palestinske zemlje metodama vojne sile i represije. Pravo Palestinaca na samoopredjeljenje istaknuto je kao temeljni preduvjet za postizanje svakog mira. Danas demokratija postoji samo za Jevreje, ona ne važi za Palestince. Na Zapadnoj obali svako selo je zatvor, koji se kao takav održava kontrolnim punktovima i birokratskom kontrolom, naprimjer traženjem stotina dozvola koje izraelske okupacione vlasti moraju izdati Palestincima za svakodnevne potrebe kao što su putovanja, održavanje ličnih veza i susreta, uključujući vjenčanja.

Albanese je pozvala na hitan prekid vatre i na oslobađanje kako izraelskih talaca, tako i Palestinaca koji su trenutno zatvoreni u izraelskim zatvorima. Pozvala je na sprečavanje prisilnog raseljavanja u pojasu Gaze i na Zapadnoj obali, uključujući istočni Jerusalem. Pozvala je i na uvođenje embarga na oružje i Izraelu i Palestincima. Navela je i neke praktične korake koji bi pomogli da se zaustavi mantra u “pregovaranju”. Potrebna je primjena prisile kroz sankcije prema Izraelu, uklanjanje ambasada, a za žrtve je potrebna pravda. Napomenula je da bi okončanje dominacije jevrejskog Izraela bio čin rehumanizacije ne samo za Palestince već i za izraelske Jevreje.

CIONISTIČKI LOBI UZVRAĆA UDARAC

Nakon ovog iznimno važnog i nadasve hrabrog predavanja uslijedio je niz optužbi na račun izvjestiteljice UN-a za njen, kako navode, antiizraelski stav, pa čak i za antisemitizam. U njenu odbranu stalo je Udruženje australijskih prijatelja Palestine (AFOPA) kao i Australska Palestinska mreža za zagovaranje – Australian Palestinian Advocacy Network (APAN). Ove dvije organizacije oštro su osudile izjavu koju je distribuiralo Australsko izraelsko i jevrejsko vijeće (AIJAC), utjecajna organizacija koja se smatra vrhuškom proizraelskog cionističkog lobija u Australiji. AIJAC je izdao saopćenje kao odgovor na obraćanje izvjestiteljice UN-a o situaciji u Izraelu i Palestini koje je ona održala i u Nacionalnom pres-klubu u Canberri.

Izjava izvršnog direktora AIJAC-a Colina Rubensteina od 15. novembra “očita je kleveta na gospođu Albanese i mora se osporiti”, kazala je predsjednica AFOPA-e Christa Christaki. AFOPA i APAN odbacuju kao neosnovane vulgarne optužbe uključujući i one da je Albanese “lažljivica” i da se sve što je rekla u Nacionalnom pres-klubu sastoji od “apsolutnih neistina”.

Ovaj eklatantni napad na visokocijenjenu zagovornicu ljudskih prava i iznimno educiranu naučnicu, a sada specijalnog izvjestitelja Ujedinjenih naroda, iskrivljuje ključne argumente koje je Albanese iznijela. Optužbe cionističkog proizraelskog lobija u Australiji da je “više puta opravdavala terorizam nad izraelskim civilima” predstavlja iskrivljavanje njene argumentacije, što se može jednostavno opovrgnuti pregledom snimaka.

Albanese je ostala pri svojoj tvrdnji da je Izrael država aparthejda i napomenula je da je u tome podržavaju i zaključci i nalazi njenog prethodnika, profesora Michaela Lynka, Human Rights Watcha, Amnesty Internationala, izraelske organizacije za ljudska prava B’Tselem i drugih. Izvještaj Amnestyja, objavljen u februaru 2022, proteže se na 280 stranica dokumentiranih dokaza. U augustu 2023,  više od 2.800 javnih ličnosti, uglavnom iz Izraela, osudilo je “sistem aparthejda na okupiranoj palestinskoj teritoriji. Albanese nije pozvala na demontažu i potpuno uklanjanje Izraela”, za šta su je optužili izraelski lobisti u Australiji, već je čvrsto istakla potrebu za okončanjem aparthejda i naseljeničko-kolonijalne okupacije palestinske teritorije kao preduvjeta za bilo kakvo političko rješenje.

Tvrdnje sadržane u izjavi AIJAC, moćne australijske proizraelske lobističke organizacije od koje strahuju mnogi političari, o tome da je Gaza “isključivo pod kontrolom Palestinaca i Hamasa u posljednjih 16 godina”, bezobrazna je i zlobna. Kako je Albanese opširno pojasnila, Gaza je i dalje okupirana kako je definirano članom 42 Haškog pravilnika iz 1907. Ustvari, Izrael zadržava efektivnu kontrolu nad zračnim prostorom i teritorijalnim morem Gaze; s izuzetkom granice Gaze s Egiptom. Izrael je jednostrano proglasio (iako to nije međunarodno priznato) “granicu”, takozvanih područja s ograničenim pristupom (ARA) na zemljištu u blizini zelene linije (“zona isključenja”, “zabranjena zona”, ili “tampon zona”). Izrael kontrolira monetarni sistem Gaze (zasnovan na izraelskoj valuti), carinu i građevinsku industriju. Izrael također održava registar palestinskog stanovništva u pojasu Gaze, prikuplja palestinske poreze i kontrolira pristup u Gazu i iz Gaze, uključujući prehrambene artikle i medicinske potrepštine. Izrael zadržava pravo da izvodi “preventivne udare” unutar Gaze. Potpuna blokada uvedena 2007. samo je pooštrila kontrolu i nema sumnje da je Izrael potpuno ograničio slobode stanovnika i kontrolirao sav ulazak i izlazak robe i usluga u Gazu tokom tog perioda.

Sugestija da je Francesca Albanese antisemit, ili da daje antisemitske izjave jeste kleveta i potpuno ju treba odbaciti. Kritika Izraela nije antisemitizam.

Njene životne napore za ljudska prava i pravdu podržali su brojni članovi globalne jevrejske zajednice širom svijeta, ali i u samom Izraelu. Kao što je to primijetio profesor Avi Shlaim: “Tri glavna stuba judaizma su istina, pravda i mir.” Gospođa Albanese personificira ove vrijednosti.

Veliki broj Jevreja širom svijeta uznemiren je izraelskim udaljavanjem od ovih osnovnih vrijednosti i oni će možda imati razloga da joj zahvale što ih podržava.

Drugi istaknuti jevrejski naučnici žestoko su branili specijalnu izvjestiteljicu od ovih neosnovanih optužbi koje je na njen račun uputio proizraelski desničarski lobi u Australiji. AFOPA smatra da je cilj izjave AIJAC-a diskreditirati Albanese i njen integritet i dovesti u sumnju njenu sposobnost da ispuni ulogu specijalnog izvjestitelja u UN-u.