Bogumilsko porijeklo stećaka najlakše objašnjava upadljiv nedostatak kršćanskih simbola. Okolnost što u iznimnim slučajevima ipak nalazimo i križeve iziskuje određeno objašnjenje. Ta se pojava može lahko razjasniti. Tamo gdje se u Bosni neupitno mogu naći stari križevi, oni se ne nahode kod ovih nadgrobnih spomenika, već kod starih crkvi i samostana, na katoličkim i pravoslavnim grobljima: Fojnički križ, križevi u Lješkovcu u okrugu Glamoč, čija ornamentika pokazuje da potječu iz perioda bogumilskih grobova.
Tamo gdje se u blizini nadgrobnih spomenika izdiže križ može se uglavnom lahko zamijetiti da su ga izgradile pobožne duše u nekom kasnijem periodu, pretežno u onim slučajevima kad je staro groblje i kasnije služilo za sahrane, tako da su se među bogumilskim grobovima našli i kršćanski grobovi. Posebno u Hercegovini prisutna je pojava da su se muslimani nakon preobraćenja i dalje držali ukopnih mjesta svojih bogumilskih predaka izgrađujući svoje nišane u obliku turbana usred starih sarkofaga i kocki.
Gdje se iznad nekog starijeg groba izdiže križ, za oko zapinje kontrast prema ostalim grobovima. Tako je grob prekriven samo jednostavnom kamenom pločom, dok izostaju karakteristični sarkofag, kocka ili obrnut obelisk, koji bivaju naprosto zamijenjeni križem na uzglavlju ploče, kao kod nekih grobova ispod kordonske stanice Kovački krš u Hercegovini. Najzad se na samim ovim starim nadgrobnim spomenicima javljaju kao izrazito rijedak izuzetak simboli križastog oblika, ali i to općenito samo potvrđuje njihov bogumilski karakter. Stećci s takvim simbolima nikada se ne pojavljuju u unutrašnjosti zemlje, već samo na graničnim područjima, gdje je nadzor bio neposredniji, a pritisak ugarske vojske – koja je Bosancima uvijek iznova nametala katoličku vjeru – energičniji. Oni se nahode i na područjima koja su neko vrijeme, kao Srebrenik, potpala pod vlast nekog srpskog despota, ili kao Travunje (okolica Trebinja i Bileće) pod vlast zetskog kneza, tako da je utjecaj pravoslavlja mogao vršiti svoj pritisak.
