Belgijski kralj u srijedu je predao veliku drvenu masku predsjedniku Demokratske Republike Kongo, jedan od hiljada predmeta koji su davno odvezeni u evropsku zemlju iz njene bivše afričke kolonije.

Kralj Philippe, prilikom svoje prve posjete Kongu otkako je preuzeo tron ​​2013. godine, rekao je da je predaja maske predsjedniku Konga Feliksu Tshisekediju važan simboličan korak.

Ali za mnoge Kongoance, cijeneći po reakcijama na društvenim mrežama, to nije bilo ni približno dovoljno. Tražili su izvinjenje za ozloglašene zločine počinjene nad njihovim precima kako bi obogatili kraljevog pretka Leopolda II, koji je 1885. godine kongoansku teritoriju proglasio svojim feudom i pljačkao ga više od dvije decenije.

Povrat maske Kakungu, koju je narod Suku koristio na jugozapadu zemlje tokom ceremonija, a koju je kupio belgijski naučnik 1954. godine, nije bila potpuna restitucija. Kralj je rekao da je daje na “zajam na neodređeno vreme”.

“Ovdje sam da vam vratim ovo izuzetno djelo kako bih omogućio Kongoancima da ga otkriju i dive mu se”, rekao je belgijski kralj.

Bio je to mali, simboličan trenutak u sve većem priznanju Belgije o eksploataciji Konga, koji je danas opterećen nasiljem i siromaštvom uprkos bogatstvu prirodnih resursa.

Restitucija opljačkanih radova visoko je rangirana na dnevnom redu kraljeve šestodnevne posjete, koja se poklapa s tekućim parlamentarnim debatama u Belgiji o zakonu koji bi utro put za vraćanje nekih predmeta.

Belgija je dala kongoanskim vlastima u februaru popis više od 84.000 djela odnesenih u Belgiju prije proglašenja nezavisnosti Konga 1960. godine. Ovi predmeti čine 70 posto kolekcije u Kraljevskom muzeju za Centralnu Afriku, nedaleko od Brisela. Belgijski parlament treba da usvoji zakon do kraja mjeseca koji će otvoriti put za restituciju radova od slučaja do slučaja.

Prema belgijskom planu, koji tek trebaju odobriti kongoanske vlasti, vlada Konga podnosila bi pojedinačne zahtjeve za svako djelo koje želi da bude vraćeno. Zajednička komisija kongoanskih i belgijskih stručnjaka tada bi ispitala svaki zahtjev.

"Belgija više ne gleda na Afriku na isti način", rekao je za Africa Report prošle sedmice Thomas Dermine, belgijski zvaničnik koji nadgleda restituciju predmeta Kongu .

Ali neki građani Konga rekli su na Twitteru da kralj nije otišao dovoljno daleko. “Belgijski kralj nije dobrodošao u DRC”, napisao je jedan Roger Kakul. “On samo treba da se izvini narodu Konga.”

Kralj Leopold II okrenuo je svoje privatno bogatstvo na leđima naroda Konga, prisiljavajući ih da predaju kvote gume i slonovače koristeći mučenje i ubistvo u onome što je kongoanski profesor Georges Nzongola-Ntalaja nazvao "holokaustom u Kongu". Dok je finansirao konferencije protiv ropstva u Evropi, podsticao je hvatanje robova u centralnoj Africi.

Bio je primoran da se odrekne Konga kao svog ličnog posjeda 1908. godine i on je postao kolonija Belgije, pod kojom je brutalnost splasnula, ali su ugnjetavanje i sistem ekonomske eksploatacije ostali.

Kralj Philippe izrazio je žaljenje zbog zločina Belgije u pismu predsjedniku Tshisekediju 2020. godine, na 60. godišnjicu nezavisnosti Konga. On je to mišljenje ponovio u obraćanju kongoanskom parlamentu u srijedu popodne, ali se nije izvinio za decenije brutalne belgijske vladavine tokom koje je umrlo do deset miliona Kongoanaca.

„Kolonijalni režim zasnivao se na eksploataciji i dominaciji“, rekao je kralj u svom govoru. “Ovaj režim stvarao je neravnopravan odnos, sam po sebi neopravdan, obilježen paternalizmom, diskriminacijom i rasizmom”, dodao je. “Povodom mog prvog putovanja u Kongo, ovdje, pred narodom Konga, i onima koji i danas pate od toga, želim ponovo da potvrdim svoje najdublje žaljenje zbog ovih rana iz prošlosti”, rekao je.

Kasnije ovog mjeseca, Belgija bi također trebala vratiti posmrtne ostatke Patricea Lumumbe, prvog premijera Konga, koji je ubijen 1960. godine nakon državnog udara koji su podržale belgijske vlasti. Sve što će biti vraćeno jeste zub sa zlatnom kapicom koji mu je izvukla iz usta belgijska policija prije nego što je njegovo tijelo rastvoreno u kiselini.

(Izvor: The New York Times)