Presretnu me poziv, prošlo ljeto. “Molim te, brate, ne diraj Vojina”, zamoljen sam. Inače, preveliko me bratkanje živcira. Jedan mudrac iz sarajevske džamije, nakon što je ostao zatečen količinom bratkanja i sestrakanja po džematu, svaki je dijalog započinjao s brate ili sestro, burno je i naglas reagirao ovim riječima: “Da sad ugasim svjetlo, vidio bih sabahile ko bi ostao brat, a ko sestra!” Pa iz toga proizlazi da treba biti oprezan s iznenadnim navalama bratsko-sestrinskih ljubavi. Posebno u politici, koju odvajkada označava djelatnost noćnih dama.
Naime, kao neko ko jeste iz dijaspore i kao neko ko je obilazio dijasporu, živo sam zainteresiran za njihovu dobrobit, posebno kada govorimo o čuvanju nacionalnog i jezičkog identiteta. Bio sam zainteresiran i da pomognu Bosnu i Hercegovinu registriranjem i glasanjem za Pokret za državu na prošlim općim izborima, ali da suodnos time ne prestane, da to bude samo jedna od, štaviše sporednih, djelatnosti u radu s dijasporom. Na našu obostranu nesreću, kao istureno lice Pokreta za državu prometnuo se visokopozicionirani SDP-ovac Vojin Mijatović.
Intuicija mi je govorila da je riječ o prevari, da će Vojin izdati, da mu namjere nisu čiste, da laže, da se pretvara, i to sam oprezno i napisao kao upozorenje, jer ne bih mogao živjeti a da na savjesti nosim Mijatovićevu prevaru, da budem jedan od njenih širitelja i zagovarača, posebno kada su u pitanju povratnici i dijaspora. Nazvao me, dakle, prijatelj, brat, pozvao se na sestru, zagovarao jednoga zajedničkog abrahamskog Oca, napomenuo me da se klonim isključivosti... I razuma radi nisam više dirao Vojina tokom kampanje, ali me intuicija nije prevarila.
Vojin je ugasio svjetlo i do političkog jutra uradio ono što rade sve noćne dame – Pokret za državu pretvorio je u kupleraj u kojemu je srpska politika bila zadovoljena. I dobro je Mijatović hajrovao od toga. Bošnjaci su mu osigurali politički legitimitet dok im je on prodavao ciglu da je 100% Srbin i 101% Bosanac. S glasovima Bošnjaka mogao je trgovati i na koncu se uhljebiti na mjestu federalnog ministra. Od Pokreta za državu nije ostalo ništa, dijaspora je ostala razočarana, povratnici usamljeniji nego ikada. Mogli bismo reći da je ovo jedna od najbolje urađenih podvala u novijoj bosanskohercegovačkoj političkoj historiji.
I to dobro zna Nezim Halilović Muderis, alim i nekadašnji komandant 4. muslimanske slavne brigade, bez mrlje na svojoj i vojničkoj i alimskoj karijeri. Iz intuicije, a temeljeno na jasnim činjenicama, napisao je za Vojina da je agent BIA-e. Može li mu se išta prigovoriti, išta dodati? Ne. Ja bih možda rekao samo agent, čiji, vjerojatno zna BIA i njena ispostava u Banjoj Luci, je l’! A 100% Srbin od Mijatovića na to je Muderisa prozvao “fašistom”, što postaje tek dio atribucija kojima visokopozicionirani SDP-ovci srpske nacionalnosti opisuju Bošnjake muslimane i Islamsku zajednicu. Međutim, reakcija Bošnjaka na Mijatovićevu uvredu bila je nevjerojatno stroga i jaka, a reagirao je i reis Kavazović.
I tu smo mogli primijetiti, a to je i najvažnije, da Bošnjaci ne dopuštaju da ih neko vuče za nos. Da Vojina nisu i sami prepoznali onako kako ga je Muderis opisao, ne bi komandant ni dobio toliku podršku. Drugo, mogli smo vidjeti da među Bošnjacima postoji funkcija pučkog tribuna. A to Muderis u najljepšem mogućem smislu i jeste. Po društvenim su mrežama Bošnjaci masovno objavljivali podršku uz svoju sliku s Muderisom, što govori da je ovaj vrijedni insan prošao čitavu Bosnu i Hercegovinu i dijasporu uzduž i poprijeko, da je boravio sa svojim narodom, da je bio u obrazovnoj misiji, da je ljude nadahnjivao, da im je nesebično ulijevao dio svoje energije. U punom je smislu riječi brat (ili sin) svoga naroda.
Uvidio je Mijatović da sve to ne ide dobro za njega, da je razotkriven, pa je skontao da na valu mustafićevskih teza o ugroženosti kreativnih Srba koji su 101% Bosanci u Sarajevu, iako ih niko ozbiljan nije prozivao zbog nacionalnosti već zbog djela u kojemu se usred šehera promovira četnički film, nešto poentira. Da i on bude ugrožen od tih razjarenih muslimana koji navodno žele svakom Srbinu skinuti skalp. Dokučio je Mijatović da Latići, koji su nekada bili označeni kao paradigmatski primjeri bošnjačkog radikalizma i želje za tzv. muslimanijom, okreću ćurak i Muderisa, među ostalim, nazivaju “radikalnim krilom SDA”, pa što ne bi i on isto tako sebi priskrbio unosnu ulogu žrtve.
Vojinovu strategiju čitali smo u njegovom statusu “Možda je narod kratke pameti ali Google nije”, u kojem se buni da ga napadaju SDA-ovci, da je Muderis pljeskao kada je Bakir Izetbegović u “Zetri” o njemu govorio kao o “hrabrom banjalučaninu” i da su to radili “kada su bili ubeđeni da ću isporučiti SDP u vlast sa SDA”. U svemu tome Mijatović vidi da je “ovde jedino Bakir Izetbegović bio iskren, a nadam se da danas shvata da je upravo zbog svih vas izgubio izbore i koalicioni kapacitet”, da bi završio s nekom vrstom proklinjanja: “U laži su kratke noge, ne možete se u boga kleti a lagati, a ima života i bez vlasti i budžeta videćete.”
Vojin Mijatović na poziciji je ministra u Federaciji Bosne i Hercegovine upravo zbog zagovora ljudi poput Nezima Halilovića Muderisa, upravo zato što Bakir Izetbegović nije izgubio volju da okuplja probosansku politiku, pa makar to značilo da se podrži i jedan Mijatović, koji je sveudilj gugutao ne bi li se što bolje umilio Bošnjacima, da bi ih sve gore mogao prevariti.
Dobio je tu priliku jer Bošnjaci i dalje vjeruju u Bosnu i Hercegovinu, dok ih oni poput Mijatovića na pruženu ruku prodaju nakon lažnog bratkanja i sestrakanja. Na koncu, nije li Mijatović slavio 9. januar, početak Genocida nad Bošnjacima, nije li Muderis branio isti taj narod od tog 9. januara, nije li Mijatović možda plakao za patrijarhom Pavlom, koji je blagosiljao Karadžića i Mladića dok su izvršavali Genocid? Jeste! Šta je u to vrijeme radio Muderis? Branio i odbranio, bez zločina, bez zlih namjera, bez bodrenja da se ikoga ubija mimo vojničkih sukoba.
I zato Bošnjaci vole Muderisa i tu Mijatović može jedino u firmi Krstić da peva “Ko to tamo peva”.
