U specijalnom bajramskom dvobroju sedmičnog lista „Stav“ možete potražiti odgovore na pitanja: „Ko su bile prve hadžije, kome su se dijelili kurbani, ko je napisao prvi putopis?“

„Još od petnaestog stoljeća nalazimo prve zapise o hadžu, hadžijama i kako su se proslavljali bajrami u Bosni i Hercegovini. Ostat će zapisano da je, po podacima koji su dostupni istraživačima, prvi hadžija bio izvjesni hadži Mehmed, dok je najstariji sačuvani putopis s hadža napisao 1615. godine Hadži Jusuf Livnjak, sin Muhamedov iz Livna. Zaslugom alima Mehmeda Mujezinovića, prijevod najstarijeg putopisa u BiH mogli smo s turskog prvi put, uz popratne bilješke priređivača i prevodioca, čitati 1974. godine u časopisu 'Život'“, piše u uvodu članka Nedima Hasića „Bajrami birvaktile“.

„Stav“ je zavirio u arhive i pronašao članke koje su pisali bošnjački uglednici uoči ili nakon Kurban-bajrama, a smatrali smo ih paradigmatičnim s obzirom na vrijeme kada su nastali. Nažalost, neke od poruka i danas su aktuelne. Jedan bajramski vaz opisuje Abdulah Vehabović u „Novom beharu“ (1927) te ovaj komentator žestoko kritizira stanje u kojem se nalaze onovremeni Bošnjaci poručujući da „narod koji izgubi smisao i osjećaj za zajednicu ne može živjeti“.

Uoči Kurban-bajrama pisao je reportažno-putopisni tekst bošnjački pisac A. Hifzi Bjelevac javljajući se iz Istanbula 1935. godine, zgrožen društvenim promjenama koje zatiče, a neminovno povlači i poveznice s Bosnom i Hercegovinom. Bošnjački pisac Edhem Mulabdić 1944. godine na Kurban-bajram osvrće se na velika stradanja koje u to vrijeme prolazi bošnjački narod  i zaključuje da  „u svakom poremećaju atmosferskom obara se na nas i zvano i nezvano”. Preporuku velikog praznika u nadahnutom tekstu daje prof. dr. Hilmo Neimarlija u „Preporodu“ 1971. godine.  

Edin ef. Mezit, imam u Islamskoj zajednici Bošnjaka u Norveškoj, za „Stav“ bajramski poručuje da je „požrtvovanje i samoodricanje za opće dobro najbolji je recept za vlastitu sreću“.

„Bjelodano je da su Bošnjaci širom svijeta, pa tako i u Norveškoj, spremni pomoći svima kojima je pomoć potrebna. Naravno, određene društvene anomalije koje se vjerovatno mogu pronaći u svim savremenim društvima i narodima postaju u izvjesnoj mjeri primjetne i kod određenog broja naših ljudi. Upravo zbog toga, važno je i ovaj Kurban-bajram iskoristiti za naglašavanje važnosti požrtvovanja i samoodricanja za visoke ciljeve i opće dobro, jer je to najbolji recept za vlastitu sreću i dobro cjelokupne zajednice“, govori Mezit.

Stari običaji su pod udarom novog vremena, a Jakub Salkić otkriva „kako se i zašto među Bošnjacima promijenio odnos prema kurbanu“.

“Kurban se nekada smatrao nečim, da ne kažem pretešku riječ, svetim. Naši stari gledali su da se postupa po šerijatskim pravilima ili po tradicijskim pravilima na našim terenima. Normalno je bilo da se zna gdje je mjesto za klanje, gdje će se zakopati iznutrica, da ne može životinja doći da je raznosi. Na to mjesto stavljao se poveći kamen i time obilježavalo da se ne gazi i da životinje ne raskopavaju. Obično se na našim selima to radilo ispod nekog drveta, neke voćke koja je bila namijenjena za kurbane.“

Damir Hadžić piše o slatkoj historiji baklave.

„Gotovo sva društva na Bliskom istoku, istočnom Mediteranu, na Balkanu i Kavkazu, Turci, Arapi, Jevreji, Grci, Bugari, Armenci, imaju baklavu kao svoj tradicionalni desert. S obzirom na to da su sva ta područja nekada bila dio osmanske geografije, baklava se smatra osmanskom poslasticom. Evropska komisija ju je 8. augusta 2013. godine i registrirala kao tursku slasticu.“

Dr. Hariz Halilović sa RMIT University Melbourne u intervjuu za „Stav“ poručuje da „tolerirati to što tzv. Rs predstavlja ravno je podršci Ku-Klux-Klanu ili neonacističkim pokretima“

„Naši ljudi u dijaspori su oslobođeni političke korektnosti, tj. prihvatanja manjeg zla kao prihvatljive opcije. Oni su već treću deceniju dio demokratskih praksi u zemljama u kojima žive i čiji su postali punopravni građani. Glasaju na izborima u tim zemljama, ali su se mnogi i politički angažirali. Imali smo i imamo ministre u vladama ozbiljnih zemalja. Njima je neprihvatljivo da se veleizdaja i govor mržnje, koju jasno i glasno već godinama sprovodi Milorad Dodik, ostaju nekažnjeni. Te stvari su nezamislive i u najliberalnijim zemljama poput Australije. Također, bh. dijaspora nikada neće prihvatiti tzv. Republiku srpsku kao neki legalni politički subjektivitet jer svi oni 'migranti' iz Omarske, Prijedora, Višegrada, Foče, Zvornika ili Srebrenice, kao i njihovi potomci, živi su svjedoci kako je taj aparthejdski i genocidni konstrukt nastao“, govori Halilović.

Armin Hodžić komentira posjetu hrvatskog predsjednika Hercegovini te se pita „je li Milanović otkrio da EU za Hrvate sprema status nacionalne manjine“.

„Zanimljivo je i koliko Milanović želi ostaviti dojam da će Hrvatska presudno utjecati na izmjene Izbornog zakona u BiH pa stalno ponavlja da će Hrvatska stajati iza Hrvata u BiH i da 'to tako više neće ići'. Doista je upravu, jer neće više ići da Zoran Milanović drži govore na skupovima Željka Komšića kao 2006. jer to mu danas ne može donijeti glasove. 'Ići će drugačije' pa će Milanović udarati po Komšiću ne bi li proširio biračku bazu na Hercegovinu. Jer realno, sve što je bilo u moći hrvatske politike da učini po ovom pitanju već je učinjeno, a u suštini se ništa nije promijenilo“, piše Hodžić.

O ostalim temama kojim se bavi ovosedmični “Stav” saznajte iz sadržaja:

UVODNIK
Filip Mursel Begović: Biti kurban – govoriti jezikom ruža tajna je svih tajni, čudo svih čuda

KURBAN-BAJRAM
Nedim Hasić: Bajrami birvaktile - Ko su bile prve hadžije, kome su se dijelili kurbani, ko je napisao prvi putopis
Historijska čitanka: Bajrami kroz vrijeme (Abdulah Vehabović, A. Hifzi Bjelevac, Edhem Mulabdić, Hilmo Neimarlija...)
Edin ef. Mezit: Požrtvovanje i samoodricanje za opće dobro najbolji je recept za vlastitu sreću (INTERVJU/Razgovarao: Admir Lisica)
Jakub Salkić: Stari običaji pod udarom novog vremena
Damir Hadžić: Slatka historija baklave

26. GODIŠNJICA GENOCIDA U SREBRENICI
Dr. Hariz Halilović: Tolerirati to što tzv. RS predstavlja ravno je podršci Ku-Klux-Klanu ili neonacističkim pokretima (INTERVJU/ Razgovarao: Admir Lisica)
Izet Perviz: Operacija ubijanje – iščitavanje haške presude
Amir Sijamhodžić: Nedžad Avdić, svjedok istine
Amina Šećerović-Kaşli: Cvijet Srebrenice podijeljen u Turskom parlamentu
Jakub Salkić: Dok je njih, žrtve genocida neće biti zaboravljene (O nagradi „Nino Ćatić“ novinarki „Stava“ Almi Arnautović i fotografu Ahmetu Bajriću)
Amina Šećerović-Kaşli: Slike o Srebrenici jedne Tatarkinje

POLITIKA
Armin Hodžić: Hrvatski predsjednik u posjeti Hercegovini
Mustafa Drnišlić: Građanska država i plivanje uzvodno
Mustafa Drnišlić: Po ko zna koji put iz Konakovića i Radončića progovorili Čović i Dodik
Mevlüt Çavuşoğlu: Zašto bismo se trebali odlučno boriti protiv FETÖ -a
Bojan Budimac: FETÖ zlo još nije uništeno
Osman Softić: Može li Saudijska Arabija postati regionalni lider a ne posvađati se sa saveznicima
Dean Džebić: Šta su temelji iranske vojne moći

KOLUMNE
KRIVO SRASTANJE: Bilo jednom jednog Bajrama (Sadik Ibrahimović)
APOKRIFNI FRAZARIJ: Bezistan, kapija moje mladosti (Irfan Horozović)
ZAPISI IZMEĐU RATOVA: Guma glavu čuva, naročito ako je povezana s eksplozivom (Amir Hasanović)
HAZNA AŠKA: Jedan lahak znak po kome se poznaju munafici (Hadži hafiz Mehmed Karahodžić/Priredio: Šaban Gadžo)

DRUŠTVO
Admir Lisica: FC “Đerzelez” iz Australije čuva tradiciju Bošnjaka
Sanadin Voloder: Bosanska kuhinja između šnicle i ćevapa, baklave i torte, Beča i Istanbula
Bajro Perva: Nisu mu vjerovali da je Bošnjak, a danas nosi epitet najpoznatijeg Bošnjaka u Makedoniji
Jasmin Grošić: “Naš zaborav je poziv katilima na novi zločin i genocid” (o knjizi Haruna Hodžića)
Mirzet Hamzić: Alois Mock bio je ne samo politički nego i moralni kompas
Ammar Kulo: Gotovo da se mogao opipati strah
Izet Perviz: Munara bez džamije pod starim gradom nad Vrbasom

KULTURA
Mirza Abaz: Svaki ašik trebao bi naučiti svirati def
Jakub Salkić: U temelje Sarajeva ugrađeni su zvuci neja