Ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini Michael Murphy ovih je dana u Tuzli govorio o Aprilskom paketu kao najboljem aranžmanu za BiH vraćajući ga na političku scenu i u bh. javnost kao pozitivno rješenje. Za taj je set zakona koji su reformirali Ustav države kazao da bi to i danas bilo pozitivno rješenje koje bi zemlju približilo EU integracijama.

„Nastojanja da radimo s onim liderima koji su u to vrijeme imali političku hrabrost da grade bolju BiH bila su za svaku pohvalu. Nažalost, Aprilski paket nije usvojen u Parlamentu zbog samo nekoliko glasova – potopljen je od strane malog broja političkih lidera koji nisu mogli prihvatiti ništa manje od onoga što su oni smatrali 'savršenim' dogovorom“, kazao je Murphy.

Američki je ambasador tako ponovo pokrenuo priču o revitalizaciji takozvanog Aprilskog paketa, što je već drugi ili treći put da se dešava u ovdašnjim političkim krugovima u posljednjih nekoliko godina. No za razliku od aprila 2006. godine, kada je postojala gotovo pa unisona podrška najjačih ovdašnjih političkih stranaka sporazumu koji je propao zahvaljujući glasanju protiv zastupnika Stranke za BiH, Hrvatske demokratske zajednice i nekolicine zastupnika iz ostalih manjih stranaka u Parlamentu BiH, danas takav paket ne da ne bi bio usvojen nego čak ne bi ni dospio na dnevni red nekog sastanka stranačkih čelnika.

Vrijeme u kojem je on mogao biti usvojen i tadašnja politička klima nepovratno su promijenjeni. S Bošnjacima bi se moglo pregovarati, vjerovatno i s Hrvatima kada bi stranci pritisnuli čelništvo HDZ-a BiH, no ono na što su Srbi pristali u proljeće 2006. godine i na što su stavili svoj potpis više nikada neće pristati. Barem ne dok je na sceni njihova današnja politička reprezentacija.

Paket ustavnih promjena, popularno nazivan Aprilski paket, bio je set pravnih mjera kojima se mijenjala ustavna struktura. Najvažnije među njima bile su one koje su predviđale Predsjedništvo Bosne i Hercegovine koje čine predsjednik i dva potpredsjednika, dok je Vijeće ministara trebalo postati vlada s premijerom umjesto predsjedavajućeg i s novim ministarstvima i novim nadležnostima.

Od dana kada se o njemu pregovaralo pa do danas se nije mnogo toga promijenilo u zahtjevima najjačih ovdašnjih stranaka kada su u pitanju izmjene Ustava. HDZ je podržao transformaciju Vijeća ministara u državnu vladu sa svim ovlastima evropske države i doveli su u pitanje nastavak postojanja dvoentitetske strukture. Htjeli su ukinuti, kako su smatrali, diskriminirajuće odredbe o izboru članova Predsjedništva, Parlamenta i Vijeća ministara.

Partija demokratskog progresa (PDP) željela je ovlastiti Dom naroda da poziva na donošenje ustavnih odluka o pravnim i političkim subjektima, te omogućiti drugim razinama vlasti da pokreću slučajeve na državnom Ustavnom sudu. Podržali su održavanje tročlanog Predsjedništva, ali su ostali otvoreni za razgovore o nadležnostima Predsjedništva BiH i izboru članova Predsjedništva. Smatrali su da poziv na transformaciju Vijeća ministara u Vladu predstavlja pokušaj potkopavanja postojanja Rs-a.

Stranka za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) predložila je jednog predsjednika i prenosom izvršne vlasti na premijera. SBiH je također podržala koncept jednodomnog parlamenta te tradicionalni parlamentarni sistem, s premijerom kojeg bira Parlament i Vladom koja mijenja Vijeće ministara. Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine (SDP) izradila je opsežan set prijedloga reformi, podržavali su predsjednika ili predsjedništvo koje bira parlament. Njegove bi dužnosti bile predstavljanje BiH u međunarodnim okvirima, potpisivanje ugovora s drugim državama te imenovanje ambasadora i premijera. SDP je podržao koncept dvodomnog parlamenta te proširenje državnih funkcija na poreze, zdravstvo, radno pravo i penzioni sistem, odbranu i sigurnost, finansijski i bankarski sistem, zaštitu ljudskih prava i sloboda, visoko obrazovanje...

SDS je podržao zadržavanje dvodomnog parlamenta uz promjenu metode izbora članova Predsjedništva kako bi se bolje uskladio sa zahtjevima Venecijanske komisije. SDS bi Predsjedništvu dao odgovornost za imenovanje predsjedavajućeg Vijeća ministara. Predsjednik bi predložio popis kandidata za Vijeće ministara, a njega i vijeće odobrila bi većina iz Zastupničkog doma. Dvije trećine ministara dolazilo bi iz Federacije, a jedna trećina iz Rs-a. Funkcije državne uprave bile bi proširene stvaranjem dva dodatna ministarstva.

SDA, SBiH, HNZ i SDP bili su prilično bliski u svojim stavovima, dok su stranke iz Rs bile jedinstvene u odbijanju razmatranja bilo kojeg prijedloga za koji su smatrale da prijeti postojanju i temeljnim ovlastima Rs-a. PDP i SNSD nisu željeli pojasniti svoje stavove, tvrdeći da podržavaju i proces i potrebu jačanja države.

Nakon dugih pregovora u BiH i na nekoliko destinacija u svijetu, podržan je jednoglasno parlamentarni model, pri čemu je većina dužnosti koje trenutno ima Predsjedništvo prenesena na Vijeće ministara. Postojao je opći dogovor da Parlament treba racionalizirati i da se Dom naroda treba usredotočiti isključivo na vitalni nacionalni interes (VNI), budžet, socijalna pitanja, ugovore i formiranje vlade. Parlament bi birao i predsjednika i premijera, koji bi formirali vladu odabirom ministara, dogovorili su definiciju VNI i prava pojedinaca i manjina, kao i mehanizme zaštite tih prava.

Prije no što je paket poslan u parlament, pojavile su se poteškoće vezane uz entitete. Srpski predstavnici su u svaki amandman nastojali ugraditi postojanje Rs-a, a nekoliko drugih stranaka tražilo je ukidanje entiteta. Ipak, čelnici stranaka potvrdili su svoju saglasnost da će Dom naroda rješavati pitanja VNI-a, a pitanje izborne procedure za Dom naroda suženo je na jednu od tri opcije: glasanje iz Zastupničkog doma, glasanje u entitetskim parlamentima ili neposredni izbor, kao kod Zastupničkog doma. Postignut je stvarni napredak po pitanju uloge vlade i ljudskih prava. Milorad Dodik je iznio prijedlog za ovlasti premijera, dajući mu mogućnost da izabere vladu, smijeni članove i odredi dnevni red vlade. Također su se složili oko dva dodatna ministarstva — poljoprivrede i jednog o kojem će se odlučiti kasnije.

Što se tiče funkcija vlade, Srbi su pristali na jezik koji bi državi dao isključivu nadležnost za donošenje zakona, uspostavu institucija, provedbu politike i provođenje usklađenosti sa zahtjevima za pristupanje članstvu u EU. Ali, istovremeno, Srbi nisu bili voljni prihvatiti prijedlog SDA, SBiH i SDP da se ovlasti koje su prethodno prenesene na državu nabroje u Ustavu. Nakon niza sastanaka na kojima se činilo da neće doći do dogovora, u januaru 2006. godine dogovorene su ipak uloge predsjednika i potpredsjednika, izrađen je prihvatljiv prijedlog načina funkcioniranja Doma naroda, te bitno smanjene razlike oko izbora i Doma naroda i predsjednika.

Međutim, u posljednji trenutak pitanje “entitetskog glasanja” u parlamentu blokiralo je dogovor. Srpske stranke jasno su dale do znanja da bez javne podrške ovom postupku u sporazumu ne mogu prihvatiti konačni skup prijedloga. SDA i SBiH su to smatrale potpuno neprihvatljivim i tražile potpuno ukidanje entitetskog glasanja. Ovaj sastanak je završio bez dogovora o preostalim pitanjima ili o nastavku rasprave.

Mjesec dana kasnije čelnici SDA i SNSD-a usaglasili su niz prijedloga za podršku SDA u formiranju nove Vlade Rs-a pod vodstvom SNSD-a. Uz snažnu podršku Sjedinjenih Država i EU-a, stranke su sklopile sporazum početkom marta. Nakon što su potpisali paket, brzo su ga poslali u Parlament koji ga je trebao ratificirati na svojoj aprilskoj sjednici.

Tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider SDA Sulejman Tihić nekoliko je dana pred glasanje u Parlamentu rekao da dogovorene promjene Ustava BiH vode jačanju države, a slabljenju entiteta. Tihić je kao posebnu vrijednost ustavnih promjena naveo što su ih dogovorili predstavnici sva tri naroda. „Ustavne promjene ne mogu udovoljavati samo željama Sarajeva. BiH može opstati samo kao država svih njenih ravnopravnih naroda“, rekao je Tihić dodajući da će njima BiH prvi put dobiti predsjednika sa skoro svim individualnim ovlaštenjima, osim o pitanjima odbrane.

Aprilski paket nije rješavao sve probleme, i dalje je ostajao dvodomni parlament, ostajalo je entitetsko glasanje u parlamentu, ali je predstavljao značajan korak naprijed. Prije glasanja u parlamentu mnogi su bili čvrsto uvjereni da će biti prihvaćen jer je to bila jedna od rijetkih situacija kada su lokalni političari postigli konsenzus o državnom ustavu. Cijela je stvar krenula u krivom smjeru kada se tadašnja Stranka za BiH, koja je do tada aktivno učestvovala u pregovorima o nacrtu sporazuma, povukla iz cijelog postupka. Predsjednik stranke Haris Silajdžić uskrsnuo je iz penzije i odlučio povući partiju na drugu stranu smatrajući da će tako bolje proći na predstojećim izborima. Silajdžić je napao cijeli proces nazvavši ga zavjerom koju su nametnuli stranci kako bi konsolidirali i zacementirali entitet i njegove ovlasti.

Također, nekolicina bivših članova HDZ-a BiH, predvođena Božom Ljubićem, glasala je protiv paketa, a iz tog će neposluha nastati HDZ 1990. Na sjednici Zastupničkog doma Parlamenta BiH, koja je trajala šest sati za Aprilski paket, amandmane na Ustav BiH, glasalo je 26 zastupnika: devet iz SDA, pet iz SDS-a, po tri iz SNSD-a i SDPBiH, dva iz PDP-a, te po jedan iz HDZBiH i Socijalističke partije RS-a. Protiv je bilo 16 zastupnika: sedam iz Stranke za BiH, četiri iz HDZ-a 1990 te po jedan iz SDP-a, NHI-ja, BOSS-a, HDU-a i SRSRS-a.

Tog 26. aprila 2006. godine, nakon što je rezultat glasanja bio 26-16, državni parlament nije uspio ratificirati amandmane potrebnom dvotrećinskom većinom. Jedan od onih koji je glasao protiv bio je i zastupnik SDA Mehmed Žilić, koji je odmah nakon toga izbačen iz stranke, a kasnije postaje zastupnik Stranke za BiH.

Nakon što ustavne promjene nisu usvojene u Parlamentu, zamjenik visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Donald Hays optužio je Stranku za BiH i tada novoutemeljenu stranku HDZ 1990 da su odgovorne za neuspjeh reforme. „To je Stranka za BiH, koja je bila uključena u sve pregovaračke procese do februara. Članovi te stranke su bili u liderstvu radnih grupa, te su zauzeli protivan stav u odnosu na promjene tek nakon što je bivši lider te stranke Haris Silajdžić ponovo stupio na političku scenu. Za bivše i sadašnje članove stranke HDZ koji su glasali protiv ovog zakona u Parlamentu mislim da se radilo o referendumu za liderstvo u HDZ, radije nego o glasanju za ovaj paket.”

Silajdžić je pobijedio na izborima za člana Predsjedništva BiH, ali je ta pobjeda značila i njegov politički kraj. Godinama je od tada pa sve do danas, kada bi ga neko probudio iz penzionerskog sna i pisanja pjesmica, tvrdio da je spasio državu od entitetskog glasanja u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, iako ga imao i danas kao što imamo i veto u Domu naroda za pitanja koja nemaju nikakve veze s VNI, a što je trebalo biti onemogućeno Aprilskim paketom. BiH je spašena od blokada entitetskim glasanjem tako što je entitetskom glasanju dodat i veto u Domu naroda.

Policija oba entiteta i distrikta je trebala postati upravna organizacije pri Ministarstvu sigurnosti BiH, kojima bi rukovodio jedan državni direktor policije i o čijem bi se budžetu i kadrovskoj politici odlučivalo u Sarajevu. Danas policijom u manjem entitetu komanduje entitetski direktor i ministar unutrašnjih poslova u Banjoj Luci, a s vremenom je policija postala skoro pa paravojna organizacija.