U idealnom slučaju, u vremenima krize, napori na deeskalaciji trebali bi zamijeniti alarmantne narative. To je upravo ono što je potrebno baltičkim državama Litvaniji, Letoniji i Estoniji dok ih SAD nastavljaju naoružavati, provocirajući Rusiju.

SAD su pozvale NATO da poveća svoju podršku baltičkim članicama kroz brza pojačanja, kao što je spomenuto na nedavno završenom samitu NATO-a u Washingtonu. Međutim, percepcija prijetnje je pogrešna. Američko opravdanje za podupiranje regiona kao potencijalnog fronta u slučaju da se rat u Ukrajini proširi je uvjerljivo samo ako postoji predstojeći vojni napad Rusije.

To nije slučaj.

Napetosti su eskalirale između baltičkih država i Kremlja od početka rata u Ukrajini zbog nedvosmislene podrške ovih zemalja Ukrajini. Moskva je također iznijela navode da su spomenici iz sovjetskog doba uklonjeni u Estoniji, Letoniji i Litvaniji usred intenziviranja rata u Ukrajini.

Nedvosmislena podrška baltičkih zemalja – koje su također države članice NATO-a – vladi Zelenskog u Kijevu razljutila je Putinovu administraciju i navela njegov režim da preduzme uzvratne mjere, uključujući stavljanje visokih zvaničnika kao što je estonska premijerka Kaja Kallas na „listu potjernica“ zbog uklanjanja spomenika iz sovjetskog doba. Pogoršane veze prate i bombarderi B-52 američkog ratnog vazduhoplovstva koji lete iznad baltičkog vazdušnog prostora kako bi se pozabavili mogućim kršenjem vazdušnog prostora od strane ruskih borbenih aviona. Ovo uključuje letenje u blizini ruske eksklave Kalinjingrada, koja je u sendviču između Poljske i Litvanije. Međutim, prisustvo američkih zračnih borbenih operacija nije rezultiralo direktnom konfrontacijom Moskve. Umjesto toga, Rusija se odlučila za hibridne taktike kao što je ometanje GPS signala komercijalnih letova i satelitskih signala, kao što je bio slučaj sa Rusijom koja je ometala signale aviona

Kraljevskog ratnog zrakoplovstva u martu.

Odluka Rusije da se umjesto vojne konfrontacije sa Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicima opredijeli za hibridno ratovanje temelji se na činjenici da bi direktan pristup bio nepobjediv i samo bi rezultirao većom međunarodnom izolacijom.

Najnovije kršenje vazdušnog prostora Litvanije od strane ruskog civilnog aviona koji je krenuo ka ruskoj eksklavi Kalinjingrad, gradu u sendviču između Litvanije i Poljske, ponovo je izazvalo uzbunu u Vilniusu. Kao posljedica rata u Ukrajini, ruskim letovima zabranjen je prelazak kroz zračni prostor EU, ali Moskva je ignorirala ova ograničenja.

Važno je napomenuti da se zabrana EU razlikuje od predložene zabrane NATO-a, koju je vojna alijansa odbacila jer je moguća direktna konfrontacija u punom obimu. Stoga, nema opravdanja da Amerika poveća svoje prisustvo na Baltiku zbog kršenja vazdušnog prostora.
Takođe, ruski prijavljeni planovi da dio Baltičkog mora proglasi unutrašnjim morskim vodama uzbunili su baltičke države, koje su pozvale da svoje obale osiguraju odbrambenim štitovima.

Međutim, unutarnje podjele i pukotine u EU postoje oko toga kako se uhvatiti u koštac s ruskom prijetnjom. Zemlje članice poput Njemačke usvajaju dualistički i licemjerni pristup.

S jedne strane, ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock prozvala je Rusiju za izvođenje hibridnih napada na baltičke države. Ali Berlin je takođe odbio da Kijevu isporuči krstareće rakete i nazvao gasovod Sjeverni tok 2 privatnim ekonomskim projektom, a ne ruskim, nakon što je Moskva priznala dva otcjepljena regiona u Ukrajini. To je dokaz dvoličnog pristupa prema Rusiji koji se neće promijeniti na Baltiku.

Zemlje poput Estonije nastaviće da pružaju značajnu vojnu pomoć Ukrajini, dok će Letonija izraziti podršku, kao što je to učinila kada je francuski predsjednik Emmanuel Makron zauzeo tvrdi stav prema Moskvi u martu ove godine.

Međutim, potpuni ruski napad koji opravdava povećano prisustvo američkih trupa na Baltiku ostaje upitan.

A evo i zašto:

Prvo, već postoji značajno prisustvo američkih, francuskih i njemačkih trupa na Baltiku, kao što su baze za obuku u Estoniji. Litvanija je također domaćin multinacionalnog bataljona od 1500 vojnika koji predvodi Njemačka od 2017. Prisustvo ovih trupa nije rezultiralo napadom Rusije na Baltik. A ni jačanje američkog vojnog prisustva u regionu ne bi promijenilo rusku taktiku narušavanja zračnog prostora ili upuštanja u sajber napade. Cijena direktnog sukoba je previsoka.

Drugo, poziv Litvanije da se američki vojni bataljon stacionira na neodređeno vrijeme do sada se poklopio samo sa okršajima u baltičkom vazdušnom prostoru, sajber napadima, diplomatskim kažnjavanjem i ometanjem satelitskih signala, što je standardni modus operandi Putinovog režima. Iako nema naznaka da Rusija želi da napadne Baltik, povećanje prisustva američkih trupa moglo bi izazvati antagonizaciju Moskve i pojačati tenzije u regionu.
Rusija je zaglibila u Ukrajini

Treće, Rusija je trenutno zaglavljena svojim ratom u Ukrajini, što je potvrđeno i godišnjim državnim izvještajem Estonije o sigurnosnim prijetnjama iz 2024. Iako nalazi ukazuju na to da Rusija nastoji udvostručiti broj trupa stacioniranih duž svojih granica, ona također čini mogućnost direktnog vojnog napada Putina na Zapad kao "malo vjerovatno".

Rusija je pritisnuta logističkim problemima u Ukrajini i osjetljiva je na veću međunarodnu izolaciju, što bi moglo dodatno oštetiti njenu ekonomiju. Ovi faktori su dio Putinove strateške kalkulacije, koju Sjedinjene Države nisu uzele u obzir dok opravdavaju jačanje odbrane u regionu.

Na osnovu gore navedenih faktora, jasno je da će ukrajinski sukob ostati unutar Ukrajine jer se Rusija odlučila za hibridni rat kako bi se uhvatila u koštac sa naizgled 'neprijateljskim' susjednim državama kao što su Estonija, Latvija i Litvanija, piše TRT WORLD.