U evanđelju po Mateju navodi se iskušenje koje je Šejtan, Sotona, nudio Isau, a. s. (Isusu). Naime, Šejtan je uzdigao Isaa, a. s., i pokazao mu sva kraljevstva svijeta i svu slavu njihovu i rekao: „Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.“ (Mt: 4,9) Naravno, Isa, a. s., odbio je i ova vjerska predaja poučava da se vječnost i vječni život ne prodaje zarad prolaznog trenutka.
Moj bivši profesor Historije istočnih filozofija prof. dr. Nevad Kahteran izrekao je jednu zanimljivu izreku: „Neko je slab na vlast, neko na mast, a neko na slast.“ Kada neprijatelj želi da ostvari neki zadani cilj preko domaćih izdajnika ključno je da pogodi slabost pojedinca. Odnosno, čovjek je stvoren sa slabostima i, ovisno od razine samokontrole vlastitog nefsa, svoje slabe tačke više ili manje ispoljava. Podrazumijeva se, što su više izražene, lakše je s takvom ličnosti manipulirati.
Poput Sotone, Šejtana, koji je iskušavao Allahovog poslanika, sličan modus operandi koristi se u subverzivnim specijalnim operacijama koje se najčešće operativno provode preko tajnih službi. Specijalni rat protiv neke države ili zajednice do te je mjere razvijen da se regrutiranje može provesti a da domaći izdajnik nije ni svjestan do koje je mjere upregnut u antidržavno i antinarodno djelovanje. Štaviše, sukladno svojim ambicijama i prohtjevima ega koje pohlepno samozadovoljava, on je uvjeren da radi dobro, da provodi „promjene iz temelja“. Ako postane svjestan, kasno je, svoje djelovanje tada samoopravdava višim ciljevima.
Ponude za izdaju države trebale bi biti velike jer je riječ o najvišem rangu moguće izdaje. Izgleda da su neprijatelji ove države kod Dine Konakovića pogodili u metu i da je lider NiP-a vrlo jeftin. Njegova je slabost vlast. Njegov um i srce su pritom zatrovani mržnjom do te mjere da je politički neuračunljiv, što naravno ne opravdava ono što proizvodi na političkoj sceni. Poprilično je tugaljivo gledati njegov vapaj da postane premijer Federacije BiH, njegovo otvoreno nuđenje Čoviću, njegov otvoreni kolaboracionizam. Bez sumnje, zaključujemo da je ohrabrenje i obećanje dobio od ambasadorskog stranog faktora koji mu je u usta turio crnu hostiju slatke moći koju donosi vlast. Vlast i slast su dakle u uskoj uzročno-posljedičnoj vezi, baš kao i mast koja potom iscuri i kontaminira sve oko sebe.
Konaković cucla pa cucla crnu hostiju slasti i vlasti i masti, neumorno u medije plasirajući priču kako ne bježi od pozicije premijera Federacije BiH i da je ključ izbaciti SDA s vlasti. Primjetno je da nema više priča o borbi protiv nacionalizma, jer „s HDZ-om se mora“, bez obzira na to što je četiri godine SDA optuživana za saradnju s HDZ-om, što sada nije problem. Nije problem ni američki crnolistaš Mirsad Kukić, korumpirani vožd iz Banovića, koji je sjedio uz Edina Fortu na pregovorima oko konstituiranja vlasti u središnjici SDP-a. Problem je Fadil Novalić, crnolistiran zbog slanja pisama penzionerima. Slike su ovo teškog licemjerja, posvemašnje neprincipijelnosti onih koji se zaklinju u svoje programsko poštenje.
Zašto može i s HDZ i SNSD-om, ali jedino ne sa SDA? Zato što je cilj neprijatelja rušenje SDA, a Konakoviću je očigledno obećana vlast na svim nivoima pod jednim uslovom – da bude grobar najveće bošnjačke stranke. Dakle, izbaciti SDA iz vlasti, a zatim krenuti u unutrašnje raslojavanje SDA i političku egzekuciju Bakira Izetbegovića. Uslov stranog ambasadorskog faktora jeste rušenje SDA, a onda će Konaković i njegovi saborci dobiti čitavu košaru crnih hostiju da ih cuclaju do mile volje.
Pred nama se odvija udžbenički čin izdaje. Što je najgore, mjerila i moral javnosti su do te mjere srozani ili svedeni na ravnodušje da se izdaja događa uživo, pred kamerama, bez potrebe da se namjere kamufliraju. Konaković je „postao“ neformalni premijer Vlade KS, jer je uz pomoć stranog faktora eliminirao SDA s vlasti, a izvjesno je da mu je za naredni posao obećano mjesto premijera Federacije BiH. Posljedica Konakovićevog političkog djelovanje može biti da država bude isporučena SNSD-u i HDZ-u, a Federacija BiH HDZ-u. Gdje su tu Bošnjaci? Ukoliko SDA izbace iz federalne vlasti, Bošnjaci će biti u statusu manjine, bez političke volje i snage, kao pomoćnici HDZ-u i SNSD-u „pri glasanju“. U toj mogućoj stvarnosti Bošnjaci će biti svedeni na udovoljavanje željama hrvatske i srpske politike, natjecat će se za papanje mišijih mrvica na stolu sve do trenutka kada će se država podijeliti i polovica odšetati u Hrvatsku, a polovica u Srbiju.
Konakovićeva mržnja prema SDA i opsesija za vlašću jeste ona slabost koja ga porobljava i omogućava neprijateljima da ga kao isturenog igrača i glasnogovornika „Trojke“ (zlo)upotrijebe za slabljenje i rušenje države. Konaković se ne sjeća riječi Alije Izetbegovića kako ne treba glasati za one koju žude za vlašću, nego za one koji vlast osjećaju kao breme/odgovornost koju treba iznijeti na svojim plećima. Konaković zaboravlja da je najveći džihad svakog muslimana borba sa samim sobom.
Međutim, činjenica jeste da je Konaković prepoznat kao izdajnik i otvoreni doušnik i agitator stranih centara moći te, ukoliko ne savlada svoju pohlepu za vlašću, završit će kao što su završavali i njegovi prethodnici - na smetljištu historije. Gdje će hadžiji Dini duša, to već nije u našoj nadležnosti. No, znamo da cuclanje crnih hostija šteti duševnom zdravlju, a kada se od te slasti razvije ovisnost, propast je neminovna.
