U martu 2003. godine, njemačko Ministarstvo vanjskih poslova uspostavilo je online platformu pod nazivom Qantara, što na klasičnom arapskom jeziku znači „most“, kao odgovor na napade 11. septembra u Sjedinjenim Državama i neprijateljstvo koje su izazvali na Zapadu prema muslimanima. Proklamirani cilj nezavisnog portala, kojim je upravljao njemački javni emiter Deutsche Welle, bio je „premostiti“ kulturne razlike između Zapada i islamskog svijeta i pružiti neutralnu platformu za međureligijski dijalog.
Portal, koji objavljuje sadržaj na engleskom, njemačkom i arapskom jeziku, uspješno je djelovao više od 20 godina, naizgled bez uređivačkog usmjeravanja od strane njemačke vlade. Međutim, to se promijenilo kada je počeo objavljivati sadržaje kritične prema njemačkim raspravama o antisemitizmu u kontekstu genocida u Gazi. Ranije ove godine najavljeno je da će Qantara biti restrukturirana, a njezino upravljanje prebačeno s Deutsche Wellea na Institut za vanjske kulturne odnose (Institut für Auslandsbeziehungen – IFA), koji je povezan i financiran od strane Saveznog ministarstva vanjskih poslova.
Ministarstvo je tvrdilo da je ovaj potez „čisto“ strukturne prirode i nepovezan sa uređivačkom usmjerenošću i sadržajem stranice. Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock, međutim, kontradiktorno je izjavila da su zabrinutosti zbog sadržaja objavljenog na Qantari, posebno onog o antisemitizmu, bile faktor u donošenju odluke.
Nakon objave, 35 članova uredništva Qantare objavilo je otvoreno pismo upućeno Baerbock, izražavajući sumnju da IFA posjeduje uredničke kapacitete potrebne za uspješan nastavak ovog kompleksnog projekta, koji je mukotrpno građen godinama i pokazao se kao veliki izvor za one zainteresirane za Bliski istok i njegov odnos s Evropom. Pismo nije imalo nikakvog efekta, i svi urednici su dali ostavke u znak protesta.
Dana 1. jula, upravljanje Qantarom, koja više nije imala članove uredništva, prebačeno je sa Deutsche Wellea na IFA. IFA je izjavila da će portal ostati pod njenom uredničkom kontrolom dok novi glavni urednik, Jannis Hagmann, ne formira novi urednički odbor i službeno započne s radom u narednim sedmicama.
Ovaj prijelazni period u Qantari predstavlja jedinstvenu priliku da se promatraju i ocijene istinski pogledi njemačke vlade o Bliskom istoku i njegovim narodima, s obzirom na to da državni zvaničnici sada otvoreno uređuju platformu koja je reklamirana kao njemački „most“ prema islamskom svijetu.
Prije promjene uprave, Qantara je bila cijenjena zbog objektivnog, informativnog, dubinskog izvještavanja i analize o Bliskom istoku i širem islamskom svijetu, kako u Njemačkoj tako i u samoj regiji.
To više nije slučaj. Trenutno, pod uredničkim smjerom IFA-e, Qantara izgleda da se ne fokusira na pokretanje interkulturalnog i međureligijskog dijaloga i rasprave, već na potvrđivanje predrasuda i pristranosti njemačke vlade o muslimanima, posebno Palestincima, putem loše istraženih i uređivanih mišljenja.
Možda najbolji primjer novog uredničkog stava Qantare – a time i stvarnih stavova njemačke vlade prema Bliskom istoku i njegovim narodima – je članak pod naslovom „Komunikacija u krizi i Bliski istok: Like and Share“, objavljen 25. jula.
Komentar, koji navodno analizira medijsko izvještavanje o izraelskom ratu u Gazi, autorice marokansko-njemačkog porijekla Sineb El Masrar, Palestince predstavlja kao inherentno nasilne i antisemitske ljude koji lažu o svojoj patnji, svojoj historiji, svojoj kulturi i svojim političkim motivacijama kako bi klevetali Izrael i destabilizirali zapadne demokracije.
Autoritativno tvrdi, bez dokaza ili ičega što liči na potporni argument, da su palestinski novinari koji izvještavaju o genocidu zapravo operativci Hamasa u maskirnoj uniformi, da su slike smrti i patnje iz Gaze „inscenirane“, da Palestinci mrze cionističke okupatore na svojoj zemlji isključivo zbog „islamskog antisemitizma“, da u Gazi zapravo nema gladi i da međunarodni mediji namjerno ne objavljuju fotografije „punih tržnica i roštilja“ u Pojasu.
Autorica, na primjer, tvrdi da glad u Pojasu Gaze, „prema nedavno objavljenom Izvještaju o klasifikaciji faza integrirane sigurnosti hrane (IPC), nije postojala i ne postoji.“ Naravno, izvještaj povezan u članku jasno navodi: „Dok je cijela teritorija (Pojasa Gaze) klasificirana u hitnoj situaciji (IPC Faza 4), preko 495.000 ljudi (22 posto stanovništva) još uvijek se suočava s katastrofalnim nivoima akutne nesigurnosti hrane (IPC Faza 5).“ IPC definira Fazu 5 u svojoj informativnoj bilješci kao „glad“ i kaže da se ova rang lista dodjeljuje nekom području kada „najmanje 20 posto domaćinstava suočava s ekstremnim nedostatkom hrane, najmanje 30 posto djece pati od akutne neuhranjenosti, a dvije osobe na svakih 10.000 umiru svaki dan zbog potpunog izgladnjivanja ili interakcije neuhranjenosti i bolesti“.
Čini se, prema Qantari i vladinim zvaničnicima koji je trenutno kontrolišu, da čak ni glad potvrđena od strane IPC-a nije stvarna glad kada se događa Palestincima i omogućena je od strane Izraela.
Očigledne iskrivljenosti činjenica u članku se tu ne završavaju. Autorica također tvrdi da je „islamski antisemitizam“ razlog zbog kojeg su se muslimani u Palestini opirali cionističkom preuzimanju njihovih zemalja. Dodaje: „Za razliku od Njemačke, sam Bliski istok se nikada nije suočio sa svojom nacističkom prošlošću.“
Ovo je, očito, orvelovska laž koja ne bi smjela biti ponavljana u bilo kojoj ozbiljnoj novinarskoj publikaciji. Šta sugerira da Bliski istok zapravo ima „nacističku prošlost“ s kojom se mora suočiti? Naravno, ništa. Nacizam je isključivo zapadna – i specifično njemačka – ideologija koja nema temelje ili veze sa Bliskim istokom i muslimanskim stanovništvom koje tamo živi.
Muslimani u regiji imaju predrasude ne prema Židovima i judaizmu – koji su sami po sebi rođeni i kodificirani na Bliskom istoku i procvjetali pod muslimanskom vladavinom u raznim zemljama širom regije stoljećima – već prema cionistima koji vladaju Izraelom, koji ubijaju njihove voljene, kradu njihovu zemlju i zatvaraju ih u strogo čuvane geta decenijama.
„Palestinsko pitanje je instrumentalizirano za destabilizaciju zapadnih demokracija“, članak dalje kaže.
Čini se da je autorica, kao i njemačka vlada, ljuta zbog toga što ljudi širom svijeta, uključujući i Njemačku, protestuju protiv pokušaja Izraela da istrijebi čitav narod.
Dakle, da li je stvarno instrumentalizacija „palestinskog pitanja“, šta god to značilo, ono što destabilizira zapadne demokracije? Ili bi moglo biti da upravo omogućavanje i odbrana genocida nad Palestincima destabilizira te demokracije? Uostalom, masovno ubijanje nevinih – ili pružanje financijske, pravne i diplomatske podrške za pokolj – nije u skladu sa samoproglašenim vrijednostima zapadnih demokracija, kao što su poštivanje ljudskih prava i međunarodnog prava. Ovo je možda razlog zašto članak pokušava argumentirati da je devastacija koju svi gledamo u realnom vremenu u Gazi nekako „inscenirana“ – njemačkoj vladi je potrebno da bude inscenirana kako bi nastavila govoriti ljudima da ima moralnu nadmoć.
S ovim jednim člankom, objavljenim pod uredničkom kontrolom instituta povezanog s Ministarstvom vanjskih poslova, njemačka vlada spalila je svoj „most“ prema islamskom svijetu. To što je članak još uvijek dostupan na Qantari, bez ikakve ispravke ili pojašnjenja – čak ni da se ispravi najjasnija laž o „nepostojanju gladi“ – nakon značajnog otpora od strane svoje navodne ciljne publike, sugerira da Njemačka više nema nikakav interes za pokretanje dijaloga s islamskim svijetom. Želi da platforma u osnovi napusti svaki oblik novinarskog integriteta i objavljuje sadržaj koji podržava – po svaku cijenu – vanjsku politiku vlade.
Zašto je to tako?
Izgleda da od početka izraelskog genocida u Gazi prije 10 mjeseci, mišljenja, misli i težnje muslimanskog svijeta, kao i šireg globalnog Juga, ne zanimaju njemačku vladu. Ona nije zainteresirana za bilo kakav dijalog ili raspravu, već samo želi nastaviti sa svojom postojećom vanjskom politikom prema regiji, koja se brine samo za jednu stvar i jednu stvar samo: da se očisti od tereta Holokausta u očima drugih zapadnih nacija kroz bezuvjetnu odbranu Izraela i okrivljavanje onih koji se opiru izraelskom zlostavljanju kao modernih nacista. Tako se Palestinci, a time i svi muslimani koji ih brane, označavaju kao „nacisti“.
Dolazeći urednik Qantare, Jannis Hagmann, rekao je u nedavnom intervjuu da se on i njegov tim, kada službeno započnu s radom, neće dopustiti „miješanje u smislu sadržaja, ni od strane IFA-e ni Ministarstva vanjskih poslova“. Izjavio je da je „iznerviran“ člankom Sineba El Masrara i da „članak ne bi bio objavljen u ovom obliku pod novim timom Qantare“.
Možda će se pokazati da je u pravu, i kada novi tim preuzme kontrolu, možda ćemo vidjeti povratak stare Qantare, gdje članci poput El Masrarinog ne bi našli mjesto na početnoj stranici. Ipak, kada je most spaljen, potrebno je mnogo vremena i značajnih napora da se ponovo izgradi. Platforma se sada suočava s teškom bitkom da dokaže da je više od propagandnog glasnika vlade.
Šta god budućnost donese, ovaj prijelazni period u Qantari, i El Masrarov članak, već su nas mnogo naučili o njemačkoj vladi i njenom pristupu Bliskom istoku. Pokazali su nam da njemačka vlada vidi Izrael kao pravedan i moralan entitet čak i kada počini genocid, dok muslimane vidi kao antisemitske, jednostavne ali manipulativne horde koje su odlučne destabilizirati zapadne demokratije.
I ovo, koliko god uznemirujuće bilo, je zaista vrijedna informacija ako želimo razumjeti i suprotstaviti se njemačkom odgovoru na izraelski genocid u Gazi.
O AUTORU: Esad Širbegović, bosanskohercegovači publicist i analitičar sa sjedištem u Cirihu, Švicarska, rođen je u Banjoj Luci. Napustio je Bosnu i Hercegovinu 1992. godine zbog genocida nad Bošnjacima, događaja koji je duboko oblikovao njegov život i karijeru. Nakon što je napustio svoju domovinu, Esad je živio u Sjedinjenim Državama, Austriji, a na kraju se nastanio u Švicarskoj. Esad je svoju edukaciju nastavio širom kontinenata, završivši dodiplomski studij u Sjedinjenim Državama prije nego što je preselio u Austriju, gdje je stekao magistarsku diplomu iz računarstva na Tehničkom univerzitetu u Beču. Radio je za austrijsku vladu u Federalnom računarskom centru (Bundesrechenzentrum) u Beču dugi niz godina. Trenutno živi u Cirihu, Švicarska, a djeluje i kao publicist i analitičar za razne bh. medijske kuće. Fokusira se na pitanja islamofobije i genocida.
