Iako se suočavala s otporom u medijima i odbacivanjem od strane tradicionalne političke klase, AfD je ostvarila novi uspjeh na dva regionalna izbora u istočnom dijelu Njemačke, u Saskoj i Tiringiji. Ekstremna desnica je tu prikupila skoro 30% glasova, prvi put došavši na prvo mjesto u Tiringiji i drugo mjesto u Saskoj, iza CDU-a (32%), koji upravlja ovom pokrajinom od ponovnog ujedinjenja.
„Slavićemo ovu historijsku pobjedu“, izjavio je lider AfD-a u Tiringiji, Björn Höcke, koji predstavlja radikalno krilo stranke i koji je uspio da sruši trenutnu vladu predvođenu lijevom strankom Die Linke. U sukobu s medijima, Björn Höcke je zabranio novinarima pristup sjedištu stranke.
U Erfurtu, glavnom gradu Tiringije, prema projekcijama kanala ARD, rezultati anti-imigrantske stranke su porasli za 7%, dok je u Dresdenu porast bio 2,5%. „Trijumf“, kako ga karakteriše časopis Der Spiegel, ipak je manje izražen nego što su to nedavno predviđali instituti za ispitivanje javnog mnijenja. Tragičan incident u Solingenu – napad koji je izveo afganistanski izbjeglica bez dokumenata – čini se da nije posebno pomogao AfD-u. Stranka je zahtijevala zabranu svake imigracije na najmanje pet godina.
Tri stranke koje čine savezni koaliciju, čija politika je u velikoj mjeri odbačena u Saskoj i Tiringiji, jedva prelaze 13%. SPD pod vodstvom Olafa Scholza jedva pliva (između 7% i 8%), dok Zeleni možda izgube svoje predstavništvo u regionalnom parlamentu Tiringije. FDP ministra finansija, Christiana Lindnera, potpuno će nestati iz oba parlamenta. Kriza je brzo zahvatila glavne štabove koalicije. Generalni sekretar SPD-a, Kevin Kühnert, je zatražio od Olafa Scholza bolju komunikaciju.
„Moramo mnogo više promovisati našu političku strategiju, slušati one koji ne podržavaju i izvući određene pouke. Saveznik kancelara je tu“, upozorio je lider socijaldemokrata.
Osim AfD-a, samo jedna stranka – koja nije postojala prije samo šest mjeseci – koristi situaciju za svoju korist. To je saveznica Sahre Wagenknecht (BSW), nazvana po bivšoj predsjednici grupe Die Linke u Bundestagu, koja je početkom godine napustila lijevu stranku. Koristeći populističke tonove, vodila je kampanju protiv Scholzove vlade, posebno ističući povećanje računa za energiju i isporuku oružja Ukrajini. BSW je osvojio 16% i 12% glasova u Tiringiji i Saskoj, respektivno, postajući značajna politička snaga za formiranje koalicija. Prema pravilu „sanitarne ograde“, sve tradicionalne njemačke stranke su isključile mogućnost savezništva s AfD-om.
Rezultati ekstremne desnice, koja je tradicionalno jaka u bivšoj DDR, odražavaju čvrstinu njenog položaja. Čini se da su njeni uspjesi sada manje osjetljivi na kampanje mobilizacije protiv nje.
Euforija koju su izazvale velike demonstracije prošle zime, pokrenute kao reakcija na najavu tajnog plana „remigracije“, je nestala. A tokom evropskih izbora, ljutnja na ulicama je stranci donijela samo nekoliko procenata glasova, ne uspjevši da zaustavi njen napredak.
Njemačka ponovo razmatra sudbinu svojih zapostavljenih regiona čiji su specifičnosti ostali nepromijenjeni nakon trideset pet godina ujedinjenja. Pored ekonomskih i socijalnih nejednakosti između istoka i zapada, nepomirljiva „identitet ossie“ (skraćenica za „ostdeutscher“, „Nijemac s istoka“) ne prestaje da izaziva Berlin. Prema anketi instituta Infratest Dimap, 40% stanovnika bivše DDR-a se izričito definiše kao „Nijemci s istoka“. Samo polovina se izjašnjava kao „Nijemci“.
Na kratki rok, međutim, prioritet tradicionalnih stranaka neće biti isceljenje rana, već izgradnja koalicija koje mogu zaobići AfD. Zadatak je manje težak u Saskoj, gdje će CDU, koja je osvojila prvo mjesto, preuzeti inicijativu za konsultacije sa svojim potencijalnim saveznicima, isključujući ekstremnu desnicu.
U Tiringiji, tri stranke koje čine trenutnu koaliciju (Linke, SPD, Zeleni), koje su formirale manjinsku vladu u regionalnom parlamentu, suočavaju se s matematičkom nemogućnošću ponovnog uspostavljanja svog saveza. Prije izbora, CDU je isključila svaku koaliciju s radikalnom ljevicom, dok je pristala razgovarati s bivšom liderkom Sahrom Wagenknecht, čiji doprinos glasovima neće biti dovoljan za formiranje dvotrećinske većine. U Saskoj, gdje je rezultat Die Linke-a veći od 10%, jednačina je podjednako teška. Iako su navikli na umijeće kompromisa, njemačke stranke, čiji uticaj opada s vremenom, će morati napraviti nova ideološka prilagođavanja kako bi postigle aritmetičke većine čiji se okviri očekuju kao neviđeni.
