- Važno je rezgovarati o ovoj temi u vezi s konkretnim događajem, ali i u pogledu refleksija i posljedica na ono što se kasnije dešavalo u Bosni i Hercegovini, sve do današnjeg dana. Sarajevski proces ima reperkucije u smislu optuživanja Bošnjaka za iste one inkriminacije za koje je tada montiran cijeli proces - kaže prof. dr. Amir Karić, dekan Pravnog fakulteta u Tuzli.
Cijeli proces je monitarn, ističe Karić, s inkriminacijom da su Muslimani, odnosna ova grupa intelektualaca, planirali nekakvu islamsku državu ovdje.
Podsjećamo, u ranim jutarnjim satima 23. marta 1983. godine pripadnici Sekretarijata unutrašnjih poslova Socijalističke Republike BiH uhapsili su Aliju Izetbegovića (pravnika u penziji), Omera Behmena (građevinskog inžinjera), Saliha Behmena (nastavnika), Rušida Prgudu (ekonomistu u penziji), Mustafu Spahića (imama u Vogošći), Meliku Salihbegović (književnicu) i čime je otpočeo takozvani Sarajevski proces.
U narednim danima privedeno je na stotine Muslimana, neki su dobili status svjedoka, a pored pomenutih, optuženi su još i Hasan Čengić (imam u Stocu), Ismet Kasumagić (inžinjer metalurgije, ekspert UN-a), Husein Živalj (mašinski inžinjer), Edhem Bičakčić (inžinjer elektrotehnike), njegova sestra Đula Bičakčić (službenica), Džemaludin Latić (profesor u GHB medresi) i Derviš Đurđević (pravnik). Optužnica je podignuta na osnovu članova 114. i 133. Krivičnog zakona SFRJ, a optuženi su za udruživanje radi "rušenja ustavnog poretka" i "verbalnog delikta".
- Stigmatizacije se i danas podmeću Bošnjacima, a nastaju sa stanovišta islamofobije, kao jedne vrste rasizma. I danas, svako malo, iz istog centra iz kojeg dolazi velikodržavni srbijanski projekat, možemo čuti kako je Islamska deklaracija temelj i cilj određenih politika. Zbog toga ovo nije samo historijska tema, nego je veoma aktuelna za položaj BiH i Bošnjaka - kaže Karić.
Podsjećamo, osnova za montiranje procesa nađena je, između ostalog, u knjizi Islamska deklaracija Alije Izetbegovića i putu nekolicine od uhapšenih u Iran u januaru 1983. godine.
Prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović kaže da smo i danas svjedoci montiranih procesa.
- Mi ćemo 21. stoljeće živjeti kao teror medija. Pogledajte šta se događa sa medijima u Palestini i cenzuru. Cenzure u jednoumlju su bile šala u odnosu na one koje imamo sada u najvećim medijskim kućama Evrope i Amerika, na univerzitetima, sportskim klubovima... To je cenzura iz više aspekata - kaže Rizvanbegović, inače član Upravnog odbora Fondacije "Alija Izetbegović", koja s Pravnim fakultetom Univerziteta u Tuzli, organizira današnji simpozij.
On dodaje da je Sarajevski proces došao na valu afirmacije BiH kao države, što se desilo nakon usvajanja Ustava SFRJ iz 1974. godine.
- BiH je izrasla u jednu afirmiranu republiku, koja nije bila samo nerazvijena, nego se počela pojavljivati sa svojim subjektivitetom. Iz pozicije velikosrpskog hegemonizma, moralo se nešto učiniti. Očito je odlučeno, na najvišem mjestu, da se u BiH napravi jedan proces i da se uhapsi značajan broj intelektualaca, a saslušano ih je preko 300. Znam kad su mene saslušavali tri dana, jer je iz moje kuće uhapšen Hasan Čengić, pitali su me o intelektualcima, a ne o ljudima koje su hapsili. Dakle, pokušaj afirmacije Muslimana, a u BiH Bošnjaka kao naroda, vodilo je pokušaju difamiranja jedne nacionalne grupe, a to se i danas događa - kaže Rizvanbegović.
Cilj simpozija je, ističe on, da se otkriju prešućene činjenice, jer od 19. stoljeća, srpska i hrvatska historiografija skrivala je činjenice od nas.
Kada je u pitanji prvi predsjednik Republike BiH Alija Izetbegović, Rizvanbegović za njega kaže da nije bio političar, nego puno više od toga.
- Alija Izetbegović je bio državnik. On je gledao državu kao budućnost, a ne državu do izbora. Mi imamo državu i ako Bog da, mi ćemo je sačuvati, jer su udranei dobri temelji toj državi - zaključuje Rizvanbegović.
