28 evropskih nogometnih klubova izvršilo je 30 transfera s ruskim klubovima, unatoč sankcijama protiv osoba povezanih s Kremljom. Nakon invazije na Ukrajinu, 18 igrača stiglo je u Evropu u zamjenu za ukupno 66 miliona eura plaćenih klubovima čiji su vlasnici pod ograničenjima ili poslanih na njihove povezane evropske bankovne račune, obje akcije koje je Evropska komisija zabranila.

O tome svjedoči međunarodna novinarska istraga koju koordinira nizozemska publikacija, a koja uključuje 13 medija. Analizirani su svi transferi i dioničari ruskih klubova koji su uključeni u njih: postoje slučajevi kada organizacije pripadaju državnim bankama, naftnim kompanijama, milionerima s crne liste, pa čak i vojnim zapovjednicima poput Ramzana Kadirova, koji upravlja Čečenijom, od čijeg su tima kupovali nogometaše Olympique Lion i Red Bull Salzburg. U Španiji su Real Sociedad i Espanjol kupili nogometaše; Cadiz, Almeria i Elche su ih prodali.

"Ovi klubovi su možda prekršili sankcije: ako je tim u vlasništvu oligarha ili organizacije koja podliježe sankcijama, to se lahko može smatrati kršenjem sankcija", rezimira Angel Saz, direktor Centra za globalnu ekonomiju i geopolitiku. S njim se slaže pravnik i stručnjak za ruske sankcije Heleen Over de Linden: "Takve transakcije su nedopustive u skladu s duhom odredbi o sankcijama".

Slučaj Real Sociedada najveći je koji je analiziran. U augustu je potpisao ugovor s Arsenom Zaharianom iz moskovskog "Dinama", tima koji pripada ruskoj državnoj banci VTB, pod sankcijama EU-a i SAD-a. Baskijski tim ograničio se na objašnjenje da španjolska banka s kojom su sarađivali nije stavila zabranu i da su izvršili "sve provjere".

Uvjeravaju da su to bili isti transferi kao i bilo koji drugi, recimo kada je Almerija prodala Srđana Babića moskovskom Spartaku za oko pet miliona eura; Cadiz, koji je tamo poslao Thea Bongondu za sedam, i Elche, iz kojeg je Esekiel Ponce otišao u Moskvu u zamjenu za četiri miliona eura. Prisutnost Španjolca Guillerma Abascala na klupi ove moskovske momčadi nekoliko izvora smatra razlogom posebnog interesa kluba za igrače koji igraju u Španiji.

Moskovski Spartak u vlasništvu je Lukoila, jedne od najvećih naftnih i plinskih kompanija na svijetu, koja je pod sankcijama SAD-a nakon aneksije Krima 2014. godine. Američke sankcije su eksteritorijalne prirode, što znači da ta zemlja može zahtijevati plaćanje novčane kazne ili zabraniti američkim kompanijama da posluju s entitetom koji krši sankcije.

Nijedan španski klub koji je razmijenio igrače s Rusijom nije izravno kontaktirao Ministarstvo privrede, o kojem ovise tijela koja ovdje reguliraju sankcije. Iako su odgovorni sami klubovi. "Sva su pravna lica odgovorna za ispunjavanje obveza koje proizlaze iz evropskih propisa, kao i za moguće traženje pomoći u njihovom poštivanju", napominje Ministarstvo kao odgovor na pitanja lista El Pais.

Izravna plaćanja subjektima koji ovise o osobi koja podliježe sankcijama zabranjena su, kao što Evropska komisija jasno propisuje. Ali neplaćanje nogometaša nije opcija: prema pravilima UEFA-e, profesionalni timovi ne mogu imati dugove jedni prema drugima, u suprotnom se kažnjavaju isključenjem iz kontinentalnih natjecanja. UEFA je poslala pismo ostalim savezima kako bi im pomogla u prevladavanju poteškoća s ruskim klubovima: ekipa mora dokazati da je učinila sve što je mogla kako bi platila, a kao potvrdu može prenijeti iznos transfera u ruke nacionalnog nogometnog saveza.

Ova jedina opcija koju je UEFA pružila klubovima također može biti problem. Prema sankcijskim propisima, ruska fizička ili pravna osoba ne može imati više od 100.000 eura na evropskom računu. Nizozemski i belgijski nogometni savezi priznali su da koriste ovu metodu; španski savez je odbio komentirati i nije potvrdio je li primio pismo i obavijestio klubove o njegovom sadržaju. Najmanje 18 analiziranih transfera uključivalo je kupovinu nogometaša u ruske klubove iz evropskih ekipa, ali samo je PSV iz Eindhovena objasnio da je slijedio preporuke UEFA-e.

Najmanje dva španska kluba, kao i drugi evropski  klubovi, tvrde da su uplatili iznos na evropski bankovni račun dogovoren s ruskim klubom. To je slučaj s Espanjolom, kada je potpisao ugovor s Tonnijem Vilenom iz ruskog kluba Krasnodar, u vlasništvu ruskog milijardera Sergeja Galickog.

Ključno u načinu na koji sankcije djeluju je znati koliko daleko idu: utječu li samo na osobu spomenutu na popisu ili na ono što posjeduje i njihovu imovinu? "Ako osoba koja podliježe sankcijama posjeduje više od 50% kompanije, kluba ili kontrolira podružnicu, podrazumijeva se da kontrolira svoju imovinu koja će biti podložna sankcijama", rezimira Jose Luis Iriarte, profesor međunarodnog prava na Državnon sveučilištu Navarra.

Takav je slučaj s klubovima identificiranim u ovoj istrazi: zapravo ovaj stručnjak, zaposlenik Odvjetničkog ureda Lupicinio Rodriguez, razumije da plaćanje miliona klubu poput moskovskog Dinama znači "biti u minskom polju, to može biti problematično. Vjerojatno će se na kraju morati obratiti Evropskom sudu pravde kako bi se utvrdilo kako protumačiti evropski standard."