Dubrovačka Republika je bila šest stoljeća aristokratska srednjovjekovna država, ukinuta je na današnji dan 1808. godine. Jedna od najvećih pomorskih i trgovačkih sila tog vremena prestala je postojati prije punih 205 godina, a i danas je čežnja brojnih Dubrovčana.
Svoj procvat Dubrovačka Republika doživjela je u 16. stoljeću kada su Dubrovčani uspostavili trgovačke veze sa Osmanlijam na osnovu ranijeg iskustva trgovanja sa Bosnom i drugim državama u zaleđu. Iako su plaćali danak Dubrovčani su zadržali svoju slobodu, neovisnost i povlastice slobodne trgovine na cijelom području Osmanskog Carstva.
Druga snaga Dubrovnika bila je diplomatija.
Temelj ekonomije Dubrovnika činila je posrednička trgovina i pomorstvo, ali i obrt. U 15. stoljeću organizirane su prve radionice za proizvodnju sukna, stakla i sapuna, a već u to vrijeme Dubrovnik je imao prosvjetne, socijalne, komunalne i ekonomske ustanove.
U Dubrovniku se najviše poštivala sloboda o čemu svjedoči i zastava Libertas (lat. Sloboda).
Međutim, početkom 19. stoljeća za Dubrovnik, odnosno Dubrovačku Republiku nastupa mračno razdoblje i početak kraja jedne od najvećih pomorskih i tgovačkih sila tadašnjeg doba. Na sceni Europe pojavljuje se Napoleon koji je postao simbol kraja Dubrovačke Republike.
Zbog strategijske važnosti istočnojadranske obale Dubrovačka je Republika početkom 19. stoljeća postala središte špijunskih i diplomatskih akcija. Francusko–austrijski rat privremeno je okončan Napoleonovim pobjedama i Požunskim mirom 25.12.1805. Prema mirovnim odredbama Francuzi su od Austrijanaca trebali preuzeti Dalmaciju i Boku. Međutim, u Boki ih je preduhitrila ruska flota admirala Senjavina, pa se Dubrovačka Republika našla u škripcu. Uz pristanak i povlačenje Austrije, Rusi su već 24.02.1806. zauzeli Kotor, a u martu su blokirali dubrovačku i grušku luku.
Nakon što su francuske snage 25. maja doprle do Maloga i Velikoga Stona, bilo je izvjesno da će nastaviti prema Gradu. U nadi da će boravak Napoleonove vojske biti privremen i da će time izbjeći sukob na vlastitome teritoriju, dubrovački je Senat 27. maja 1806. otvorio gradska vrata Francuzima. No, nade vlastele nisu bile utemeljene. Ulaskom oko hiljadu francuskih vojnika pod zapovjedništvom generala Lauristona započelo je razdoblje rata i okupacije, a okončano je dvije godine poslije formalnim ukinućem Republike.
Dubrovačku Republiku ukinuo je francuski maršal Auguste Frederic Louis Viesse de Marmont.
Auguste-Frédéric-Louis Viesse de Marmont, poznatiji jednostavno kao maršal Marmont, pripadao je među najistaknutije Napoleonove vojskovođe. Početkom 1806. dobio je nalog da na čelu svog 2. armijskog korpusa osigura za francusku vlast novostečene posjede i spriječi rusku mornaricu da zauzme Dubrovnik. Nakon uspješno obavljenog zadatka, postao je glavni zapovjednik francuske vojske u Dalmaciji, a 1808. Napoleon ga je za njegovu ulogu u ukidanju Dubrovačke Republike odlikovao i nasljednim naslovom dubrovačkog vojvode (duc d’Raguse).
Za Dubrovnik je tada počela potpuno nova povijesna epoha obilježena materijalnim slomom, političkim pasatizmom, dugotrajnim krizama, ali i upornim pokušajima oporavka i afirmacije.
Po prvi put u dubrovačkoj povijesti financijski i ljudski gubici nisu se mogli nadoknaditi političkom i diplomatskom akcijom.
"Zar bič ne vidiš i ne čuješ prasak?
Već silazi, i požar, pokolj šalje;
Kakve ćeš tek strahote doživjeti!"
Stihovi što ih je anonimni dubrovački pjesnik ispjevao pred kraj Republike.
