Na današnji dan 1919. godine u Parizu su se sastali neki od najmoćnijih ljudi svijeta u tom trenutku kako bi započeli duge i komplikovane pregovore koji će zvanično označiti kraj Prvog svjetskog rata.
Lideri pobjedničkih savezničkih sila – Francuske, Velike Britanije, Sjedinjenih Država i Italije – donijet će tada većinu ključnih odluka u narednih šest mjeseci koji su odredili cjelokupni iskod rata. Veći dio konferencije američki predsjednik Woodrow Wilson borio se da podrži svoju ideju o “miru bez pobjede” i osigura da Njemačka, vođa Centralnih sila i najveći gubitnik rata, ne bude tretirana previše oštro.
S druge strane, premijeri Francuske Georges Clemenceau i britanski David Lloyd George tvrdili su da je adekvatno kažnjavanje Njemačke i osiguranje njene slabosti jedini način da se opravdaju ogromni troškovi rata. Na kraju, Wilson je napravio kompromis sa tretmanom Njemačke kako bi progurao stvaranje svog ličnog projekta, međunarodne mirovne organizacije pod nazivom Liga naroda.
Predstavnici Njemačke bili su isključeni sa mirovne konferencije do maja, kada su stigli u Pariz kada im je predočen nacrt Versajskog ugovora. Pošto su polagali veliku vjeru u Wilsonova obećanja, Njemci su bili duboko frustrirani i razočarani ugovorom, koji je od njih zahtijevao da izgube veliki dio teritorije i plate reparacije. Što je još gore, zloglasni član 231 natjerao je Njemačku da prihvati isključivu krivicu za rat. Ovo je bila gorka pilula koju mnogi Njemci nisu mogli da progutaju.
Versajski ugovor potpisan je u konačnici 28. juna 1919. godine, pet godina nakon što je metak srpskog radikalnog nacionaliste Gavrila Principa okončao život austrijskog nadvojvode Franca Ferdinanda i izazvao početak Prvog svetskog rata. Građani Njemačke nisu se mirili s ovakvim odlukama što je u velikoj mjeri dovelo do ekstremne njemačke politike tokom tridesetih godina prošlog stoljeća. Ekstremisti poput Nacionalsocijalističke (nacističke) partije Adolfa Hitlera iskoristili su ove emocije kako bi osvojili vlast, proces koji je gotovo direktno doveo do upravo onoga što su Wilson i drugi pregovarači u Parizu 1919. željeli spriječiti, a to je još razorniji svjetski rat.
