Farmaceutski divovi takmiče se u razvoju i proizvodnji novih vakcina u rekordnom vremenu, a mnogima se njihovi globalni opskrbni lanci isprepliću upravo u toj zemlji.

U godini prije pandemije na Belgiju je otpadalo 13 posto biofarmaceutskog izvoza u EU i 10 posto investicija u istraživanja, a zemlja ima samo 2,5 posto stanovništva EU-a.

Mnoge vakcine koje nacionalne vlasti nastoje nabaviti temelje se na biološkim supstancama.

U Wavreu, nedaleko od Bruxellesa, britanska multinacionalna kompanija GSK već proizvodi adjuvanse, pomoćne tvari za pojačavanje imunosnog odgovora koji će se koristiti u budućim vakcinama koje razvijaju francuski Sanofi i kanadski Medicago.

Sada se upustila i u proizvodnju obećavajuće vakcine njemačkog startupa Curevaca, koji je u fazi kliničkih ispitivanja i EU bi ga mogao odobriti do maja.

„Stavili smo dio naših proizvodnih kapaciteta na raspolaganje drugim kompanijama kako bi se brže napredovalo”, rekao je Patrick Florent, direktor GSK Vaccinesa  za AFP.

Plan je da se u belgijskoj tvornici ove godine proizvede 100 miliona doza Curevacovih vakcina, četvrtina količine koju je naručila Evropska komisija.

Komisija, koja koordinira nabavu vakcina za 27 država članica i koja je obećala da će pomoći siromašnijim susjednim zemljama, sklopila je ugovore o kupnji vakcina s još pet kompanija.

Njih nekoliko također ima tvornice u Belgiji. Deset najvećih privatnih farmaceutskih kompanija na svijetu posjeduje tvornice u toj zemlji ili druge tamošnje tvornice rade za njih.

Američki div Pfizer proizvodi vakcinu razvijenu u saradnji s njemačkom firmom BioNTech u tvornici u Puursu, flamanskom gradu koji je prije bio dobro poznat po pivu Duvel.

A kad je britansko-švedska tvrtka AstraZeneca trebala pokrenuti proizvodnju vakcine razvijene u saradnji s Oxfordom obratila se tvornici u Seneffeu, na frankofonom jugu Belgije.

Tvornicu u Seneffeu, kojom je prije upravljao Novasep, kupio je u januaru američki Thermo Fisher plativši 725 miliona eura, ali time si je zadao i glavobolje u odnosima s javnošću.

AstraZeneca je prošli mjesec upozorila Komisiju da neće moći isporučiti obećane količine vakcina zbog čega je optužena da je izigrala Europu dok istodobno vakcine isporučuje Britaniji.

Belgijska tvornica okrivljena je u izvještajima kao mjesto zastoja u proizvodnji i belgijske vlasti provele su inspekciju na zahtjev Evropske komisije.

Biofarmaceutici bili su strateški industrijski izbor za Belgiju i prije pandemije koronavirusa, podržavajući 30.000 radnih mjesta, od čega je 8000 otvoreno u zadnjih deset godina.

Sektorsko trgovačko tijelo, Essenscia, tvrdi da je tajna u korištenju javnog novca kako bi se potaknula suradnja između univerziteta i privatnog sektora.

Glavni sekretar Essenscije Frederic Druck rekao je da zajednički napori potiču primijenjena istraživanja koja dovode do lijekova spremnih za tržište.

Belgijske firme kao što su Galapagos, Biocartis i Sequana Medical čine dvije trećine vrijednosti evropskog biotehnološkog sektora.

Istraživanje se obično provodi na sveučilištu u Louvainu ili u Gentu i potom nastavlja u laboratoriju koji može privući privatna ulaganja kako bi se iskoristio novi patent.

Tako je počela belgijska tvrtka Henogen. Znanstvenici Slobodnog sveučilišta u Bruxellesu udružili su se s GSK-om i osnovali tvornicu u Seneffeu.

Postala je srce belgijske biofarmaceutske doline, prije nego ju je otkupio Novasep te potom Thermo Fisher.

„To je dobar primjer te vrste industrijskog razvoja u Belgiji. Većina takvih primjera uspije jer je okruženje povoljno”, rekao je Florent.

Belgija je poznata po velikodušnim poreznim olakšicama za tvrtke koje reinvestiraju profit u istraživanja te za naučnike koji registriraju patente u zemlji.

Glasnogovornik medicinskog lobija Pharma.be David Gering istaknuo je i izvrsne prometne veze te belgijsku središnju poziciju na raskrižju Europe.

Obje belgijske međunarodne zračne luke licencirane su za izvoz lijekova, a ona koja pokriva glavni grad, Brussels-Zavantem, hvali se da je od početka krize isporučila 15 miliona doza vakcina.