Cicely Isabel Fairfield pisala je pod pseudonimom Rebecca West, bila je to posveta protagonistici drame „Rosmer House“ Henrika Ibsena. Bila je spisateljica u teškim vremenima za žene, antifašistička, antikomunistička i antiautoritarna. Autorka je nekoliko remek-djela u različitim žanrovima: „Povratak vojnika“ zatim „Wildfire“, koji sadrži njene slavne hronike suđenja u Nürnbergu, onda „Značenje izdaje“, esej o značenju izdaje temeljen na priči engleskim špijunima u službi nacizma i komunizma i, konačno, „Crno janje i sivi soko“, njen čuveni putopis o predratnoj Jugoslaviji.
Njeni su prijatelji bili brojni intelektualci 20. stoljeća, od Georgea Bernarda Shawa do Anaïs Nin ili Charlesa Chaplina. Nezavisnost njenog karaktera i osjećaj za etiku fascinirali su muškarce onoliko koliko su je se bojali. U dobi od 16 godina objavila je otvoreno pismo u časopisu The Scotsman zahtijevajući slobodu glasa za žene, zbog čega se udaljila od svojih kolegica u školi za djevojčice.
Imala je burnu vezu s HG Wellsom, poznatim ženomrzcem, s kojim je dobila sina i od kojeg se konačno rastala. Njezina pranećakinja, Helen Atkinson, rekla je da su joj roditelji, kada je prvi put otišla u posjetu svojoj pratetki, dali stroge upute da ne spominje Wellsa u njezinoj prisutnosti. Bila je neustrašiva osoba koja se nije libila žestoko kritizirati Tolstoja i Strindberga, a TS Eliota nazvala je prevarantom. Godine 1947. časopis Time posvetio joj je naslovnicu, nazivajući je "najboljom spisateljicom na svijetu", a The New Yorker ju je nazvao najboljom novinarkom.
Čitatelj je od početka „Crnog janjeta, sivog sokola“ uronjen u snažno, zadivljujuće i lucidno pisanje Rebecce West. Od predgovora, od autoritarne nadvojvotkinje Sofije do Izabele od Bavarske, Sissi, prema kojoj pokazuje plemenitu simpatiju, do pripovijedanja o ubistvima Sissi, kralja Aleksandra i Drage od Srbije i nadvojvode Franz Ferdinand, kroz koje sagledava ono što će iznjedriti rat 1914-1918 i pojavu nacizma i fašizma koji će detonirati eksploziju drugog Velikog rata.
Knjiga je njena pronicljiva vizija koja još u to vrijeme dopire do motiva za strašne ratove i, općenito, rasparčavanje bivše Jugoslavije Maršala Tita. Njena osjetljivost i inteligencija da već tada uoči plodno tlo tog strašnog sukoba koji i danas pritišće Zapad, tipična je za vrhunsko novinarstvo.
“Moja prisutnost u Jugoslaviji”, kaže West u svom dnevniku iz 1937. godine, “bila je zato što sam znala da je prošlost ono što oblikuje sadašnjost i željela sam vidjeti kako taj proces funkcionira.” To je temelj njenog djela. Knjiga je potvrda neiscrpnog postojanja onoga što je različito u ljudima i prostorima, u ovom slučaju historije i stvarnosti južnoslovenskih naroda, koje Zapad smatra amalgamom nasilja i barbarstva, o stalnom nemilosrdnom pritisku Austrije i Mađarske koje su dužne Južnim Slavenima što su svojom hrabrošću zaustavili osmansku invaziju na Evropu.
Njen je putopis zastrašujuća freska Balkana, ostavština jedinstvene žene i putnice koju treba pažljivo čitati i koju niko ne smije propustiti. (El Pais)
