Poslije propasti Užičke republike 1. decembra 1941. godine većina partizana povukla se u istočnu Bosnu. Glavna koncentracija partizanskih jedinica bilo je pred kraj te godine u Rudom.

Josip Broz Tito, po odluci CK KPJ, donosi naredbu da 21. decembra godine, od jedinica koje su s njim stigle u Bosnu i Hercegovinu, bude formirana Prva proleterska narodno oslobodilačka udarna brigada.

Brigada je bila sastavljena od šest bataljona (1. lovćenski, 2. crnogorski, 3. kraljevački, 4. kragujevački, 5. šumadijski i 6. beogradski bataljon), kao i prištapske jednice, prateće komore i saniteta. Formacija je predviđala i da se u brigadu uključe još neki bataljoni.

Kratko vrijeme, od formiranja brigade do postavljenja Koče Popovića za komandanta, brigadom je komandovao lično vrhovni komandant Josip Broz Tito.

Komandni kadar brigade sačinjavala su tri učesnika u Španskom građanskom ratu te komandanti bataljona i komandiri četa koji su služili u bivšoj jugoslavenskoj vojsci.

Za komandanta brigade izabran je španski revolucionar, komunista i predratni student na pariskoj Sorboni Konstantin Koča Popović, za političkog komesara postavljen je Filip Kljajić Fića, za zamjenika komandanta brigade Danilo Lekić, a za zamjenika političkog mesara Mijalko Todorović Plavi, svi kasnije visoki funkcioneri SFRJ.

Brigada je tokom svog ratnog puta učestvovala u najtežim bitkama za oslobođenje Jugoslavije, zbog čega je bila odlikovana Ordenom narodnog heroja.

Ironijom sudbine ili namjernom Titovom odlukom brigada je osnovana baš na rođendan sovjetskog lidera Josifa Visarijonoviča Džuhašvilija Staljina.

S formiranjem Prve proleterske brigade započeta je bila nova faza narodno oslobodilačkog rata i razvitka armije. Opredjeljujući se za oružani ustanak i revoluciju Partija je odredila njen karakter i karakter nove armije. Regrutiranje u ovu brigadu bilo je pojedinačno ili kolektivno dobrovoljnim putem. Približno 40 posto boraca nije ranije služilo vojsku, pa nisu bili stručno osposobljeni za vojna znanja i vještine. Brigada je formirana, uglavnom, od ljudstva sa teritorije Srbije i Crne Gore, ali je u njenom sastavu na dan formiranja bilo boraca i iz Slovenije (jedan kompletan vod), Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije.

U svojim rijetkim intervjuima Koča Popović je na pitanje kako je baš njega Tito izabrao za komandanta, rekao da ga je primijetio vjerovatno na jednom sastanku, gdje se pojavio kao komandant Posavskog odreda i istakao da partizanski, odnosno gerilski rat, treba biti osnova borbe protiv okupatora, što je Tito, prema Kočinim riječima, zapazio.

Ratni put brigade počeo je sa zbornog mjesta, okršajem s Italijanima u Gaočićima, a gotovo da nema nijednog dijela Jugoslavije u kojem ova brigada nije učestvovala u okršajima s Nijemcima, Talijanima, ustašama, i četnicima.

Odmah iza rata odlučeno je da se datum formiranja Prve proleterske brigade, 21. decembar, slavi kao Dan armije. Svega tri godine je Jugoslavija slavila 21. decembar svoje armije. Sve, pa i datum slavljenja praznika, mijenja se poslije ideološkog razlaza sa Sovjetima i donošenjem Rezolucije Informbiroa. Zbog svađe sa Staljinom za zvanični datum proslave uzima se uskoro 22. decembar i od tada to ostaje praznik JNA.

(Izvor: nova.rs)