Više od sedam dugih mjeseci ovaj mali industrijski grad na istoku Ukrajine napadale su ruske snage.

Prema riječima Oleksandra Marčenka, zamjenika gradonačelnika Bakhmuta, ostalo je samo nekoliko hiljada civila koji žive u podzemnim skloništima bez vode, plina i struje. “Grad je skoro uništen”, rekao je za BBC. “Ne postoji nijedna zgrada koja je ostala netaknuta u ovom ratu.”

Pa zašto se Rusija i Ukrajina tako žestoko bore oko ove gomile ruševina? Zašto obje strane polažu živote tolikog broja vojnika da napadnu i brane ovaj grad u bici koja traje duže od bilo koje druge u ovom ratu?

Vojni analitičari kažu da Bakhmut ima malu stratešku vrijednost. To nije garnizonski grad, transportno čvorište ili veliki centar stanovništva. Prije invazije, ondje je živjelo približno 70.000 ljudi. Grad je bio najpoznatiji po rudnicima soli i gipsa i ogromnoj vinariji. Nema posebnu geografsku važnost. Kako je rekao jedan zapadni zvaničnik, Bakhmut je “jedan mali taktički događaj na liniji fronta dugoj 1.200 kilometara”.

Pa ipak, Rusija raspoređuje ogromne vojne resurse da bi zauzela grad. Zapadni zvaničnici procjenjuju da je između 20.000 i 30.000 ruskih vojnika do sada ubijeno ili povrijeđeno u Bakhmutu i njegovoj okolini.

Kremlju je potrebna pobjeda, ma koliko simbolična. Prošlo je dosta vremena od ljeta kada su ruske snage zauzele gradove poput Severodonjecka i Lisičanska. Od tada su teritorijalni dobici koji su ostvarili bili postepeni i spori.

Dakle, Rusiji je potreban uspjeh da bi se prodala prokremljskim propagandistima kod kuće. Serhii Kuzan, predsjedavajući ukrajinskog centra za sigurnost i saradnju, rekao je za BBC: “Oni se bore protiv političke misije, a ne čisto vojne. Rusi će nastaviti da žrtvuju hiljade života da bi postigli svoje političke ciljeve.”

Ruski komandanti žele da zauzmu Bakhmut iz vojnih razloga. Nadaju se da bi im to moglo dati odskočnu dasku za daljnja teritorijalna osvajanja. Kako je Ministarstvo odbrane Ujedinjenog Kraljevstva napomenulo u decembru, zauzimanje grada bi “potencijalno omogućilo Rusiji da ugrozi veća urbana područja Kramatorska i Slavjanska”.

A onda se postavlja pitanje Wagnerove plaćeničke grupe koja je u središtu napada.

Njen vođa Jevgenij Prigožin stavio je na kocku svoju reputaciju, kao i reputaciju svoje privatne vojske, u osvajanju Bakhmuta. Nadao se da će pokazati da njegovi borci mogu bolje od regularne ruske vojske. On je regrutirao hiljade osuđenika i baca ih na ukrajinsku odbranu, mnoge do smrti.

Ako ne uspije ovdje, onda će se njegov politički utjecaj u Moskvi smanjiti. Prigožin je u sukobu s ruskim ministrom odbrane Sergejem Šojguom, koji kritizira njegovu taktiku i sada se žali da nema dovoljno municije . Postoji, rekao je Kuzan, politička borba između obojice ljudi za utjecaj u Kremlju “a mjesto za tu borbu su u Bakhmutu i njegovoj okolini”.

A zašto je Ukrajina tako uporno branila Bakhmut, gubeći tako hiljade vojnika?

Glavni strateški cilj jeste iskoristiti bitku za slabljenje ruske vojske. Jedan zapadni zvaničnik to je otvoreno rekao: “Bakhmut, zbog ruske taktike, daje Ukrajini jedinstvenu priliku da ubije mnogo Rusa.”

Izvori NATO-a procjenjuju da pet Rusa umire za svakog Ukrajinca u Bakhmutu. Ukrajinski sekretar za nacionalnu sigurnost, Oleksiy Danilov, kaže da je taj odnos čak i veći, sedam prema jedan.

Ove brojke nemoguće je provjeriti. Serhii Kuzan je za BBC rekao: “Sve dok Bakhmut ispunjava svoju funkciju, dozvoljavajući nam da smrvimo neprijateljske snage, da ih proporcionalno uništimo mnogo više nego što nam neprijatelj nanosi gubitke, do tada ćemo, naravno, zadržati Bakhmut.” Odbranom grada Ukrajina također povezuje ruske snage koje bi mogle biti raspoređene na drugom mjestu na liniji fronta.

Poput Rusije, i Ukrajina je Bahmutu dala politički značaj. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski od ovog grada napravio je amblem otpora. Kada je posjetio Washington u decembru, nazvao ga je “tvrđavom našeg morala” i poklonio zastavu Bakhmuta američkom Kongresu. “Borba za Bakhmut promijenit će putanju našeg rata za nezavisnost i slobodu”, rekao je Zelenski.

Šta ako Bakhmut padne? Rusija bi tvrdila da je pobijedila, što je rijetko dobra vijest za jačanje morala. Ukrajina bi pretrpjela politički, simbolički gubitak. Ukrajinci više ne bi mogli povikati “Bakhmut se drži!” na društvenim mrežama. Ali malo njih vjeruje da bi to imalo ogroman vojni utjecaj. Američki ministar odbrane Lloyd Austin je rekao: “Pad Bakhmuta neće nužno značiti da su Rusi promijenili tok ove borbe.”

Mick Ryan, strateg i bivši australijski general, vjeruje da neće biti brzog ruskog napredovanja: "Ukrajinci će se povući u odbrambene zone u oblastima Kramatorska za koje su imali osam godina da se pripreme. A grad se nalazi na višem, za odbranu pogodnijem tlu od Bakhmuta. Svako napredovanje u regiji Kramatorsk bit će vjerovatno jednako krvavo za Ruse kao i njegova kampanja za Bakhmut.”

Dakle, možda je najvažnije u bitci za Bakhmut koliko je svaka strana pretrpjela gubitaka i šta bi to moglo značiti za sljedeću fazu ovog rata. Hoće li Rusija pretrpjeti tolike žrtve da će njen kapacitet za dalje ofanzive biti oslabljen? Ili će Ukrajina izgubiti toliko vojnika da bi njena vojska bila manje sposobna da krene u kontraofanzivu kasnije u proljeće?

(Izvor: BBC)