Dva službena iranska izvora, na koje se poziva Reuters pod uslovom da ostanu neimenovani, istaknula su da će odmazda Izraelu za napad na njegovu ambasadu u Damasku "biti ograničena i usmjerena na odvraćanje". Isti izvori također su ostavili otvorenom mogućnost osvetničke akcije, bilo s iranske teritorije, bilo iz baza pet arapskih pokreta koji podupire teheranski režim.

Zašto Iran odbija objaviti rat Izraelu nakon akcije poput one u Damasku, koju bi svaka zemlja smatrala jasnim 'casus belli', očitim izgovorom za izbijanje neprijateljstava?

Prvo, zato što bi to značilo, na neki način, i objavu rata Sjedinjenim Državama, a iranski režim je priznao da ne želi – niti može – ići tako daleko. Njegovi vojni resursi su ograničeni, posebno zbog međunarodnih ekonomskih sankcija protiv Irana – koje nadzire vlada SAD – zbog kršenja pakta o nerazvijanju atomskog oružja.

Unatoč nedostatku jasnih informacija, zna se da je potrošnja na odbranu, raspoređena između brojnih vojnih, paravojnih i policijskih snaga, značajno je pala od 2019. godine, prema Sipriju i drugim institucijama koje analiziraju vojnu potrošnju u svijetu.

Ideološko tijelo iranskog režima, Revolucionarna garda – meta izraelskog napada u Damasku – ipak ima vlastita sredstva koja izmiču državnom budžetu, a koja velikim dijelom dolaze iz vlasništva energetskih i građevinskih kompanija. Unatoč tome, od početka rata u Pojasu Gaze u oktobru prošle godine, struktura Iranske revolucionarne garde bila je izložena pritisku bez presedana.

Zadatak joj je obučavati kadrove i poticati protuizraelsku strategiju mnogih arapskih pokreta: Hezbollaha u Libanu, Hamasa i Islamskog džihada u Palestini, IRI-ja (saveza radikalnih šiitskih grupa) u Iraku i Husi pobunjenika u Jemenu. Nedostaje novca, postoji mnogo frontova koje treba pokriti u inozemstvu – ostavljajući po strani selektivnu izraelsku eliminaciju iranskih generala – a ne manjka ni zabrinutosti za vlastitu unutrašnju sigurnost.

Režim u Teheranu mobilizirao je desetke hiljada vjernika u četvrtak u Teheranu i drugim gradovima u zemlji, kako bi pred međunarodnim medijima mahali sloganima 'smrt Izraelu' i 'smrt Sjedinjenim Državama'. Ali nedavni izbori pod kontrolom ajatolaha pokazali su rekordnu apstinenciju, otkako je Homeini uspostavio izbore i birališta s kandidatima unaprijed odabranim od strane aparata vlasti. Iako se narodni protesti iz 2022. godine, koje je policija nasilno ugušila, nisu ponovili, socijalna napetost u gradovima je evidentna.

Teheran ne može preusmjeriti resurse koji se sada koriste za unutarnji nadzor, ne samo u velikim gradovima. Također ima problema sa separatizmom u nekim regijama, posebno u jugoistočnim pokrajinama Sistan i Balochistan.

Tamo žive miliini građana Baluchija, etničke grupe iranskog porijekla koja je rasprostranjena i u susjednim Pakistanu i Afganistanu, sa svojim jezikom i kulturom, a pripada većinskom sunitskoj struji u islamu. Godinama je nekoliko sunitskih pokreta djelovalo diljem ove ogromne teritorije, tražeći nezavisnost i od Islamabada i od šiitskog režima u Teheranu.

Izvještaj ISW-a (Instituta za proučavanje rata) izvijestio je prošlog četvrtka o napadima glavne selafističke grupe Baluchija na dva sjedišta Revolucionarne garde, policijsku stanicu i dvije luke u iranskoj pokrajini Balochistan. Prošlog januara, napadi Baluchija u Pakistanu doveli su do razmjene vatre na granici između iranske i pakistanske vojske što je izazvalo međunarodnu uzbunu. Krv nije pala, ali Teheran i Islamabad svjesni su potrebe da budu vojno prisutni u toj golemoj regiji kako bi ugušili projekte Velikog Balochistana. To je još jedna glavobolja za iranski režim.