Nezainteresovanost zapadnih medija za posjetu turskog ministra inostranih poslova Hakana Fidana Kini (3–5. juna) i Rusiji (10–11. juna) koliko je interesantna, toliko je indikativna, a nadasve je hinjena. Preciznije, ta nezainteresovanost održava hinjenu nezainteresovanost zapadnih političara, koji itekako drže na oku i Kinu i Türkiye, o Rusiji da ne govorimo. Zajednički imenitelj obje posjete bio je BRICS. No, krenimo redom.

Dvanaest godina nakon što je, tada turski premijer, Recep Tayyip Erdoğan posjetio Kinu, uključujući i Xinjiang provinciju, posjeta turskog ministra vanjskih poslova Hakana Fidana prva je posjeta Kini na visokom nivou.

Prvog dana (ponedjeljak 3. juna) Fidan je u Pekingu, u Centru za Kinu i globalizaciju (CCG), održao govor na temu “Odnosi Türkiye i Kine u svjetskom poretku koji se mijenja”. Tom je prilikom, odgovarajući na pitanja, rekao da Türkiye, iako je u carinskoj uniji s Bruxelessom, odnosno s Evropskom unijom, također istražuje nove mogućnosti za saradnju s nekoliko partnera na različitim platformama kao što su Brics, udruženje deset ekonomija u razvoju. “Svakako, željeli bismo postati član BRICS-a. Pa ćemo vidjeti kako će biti ove godine”, rekao je ministar Fidan. Osvrnuvši se na činjenicu da zbog “politike identiteta” Türkiye još nije punopravna članica evropskog bloka, iako već dugo pokušava da mu pristupi, kazao je da se moraju tražiti druge mogućnosti. “Vidimo potencijal u BRICS-u”, dodao je.

ČEŠANJE DESNOG UHA LIJEVOM RUKOM

Teško je ne vidjeti potencijal organizacije čije zemlje članice obuhvataju približno 30 posto kopnene površine svijeta i 45 posto svjetske populacije, organizacije koja ima veći udio u globalnom BDP-u (skoro 40 posto) nego zemlje G7 (30 posto) – kada se gleda prema paritetu kupovne moći (PPP) – a imaju i znatno višu prosječnu prognozu rasta od 3,6 posto u poređenju s prosjekom G7 od 1 posto.

Turski ministar vanjskih poslova takođe je izjavio da se raduje prisustvu sastanku u Rusiji sljedeće sedmice, kada će se ministri vanjskih poslova zemalja BRICS-a – Brazila, Rusije, Indije, Kine, Južne Afrike, Irana, Egipta, Etiopije, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata – sastati u zapadnom ruskom gradu Nižnjem Novgorodu u sklopu priprema za oktobarski samit u Kazanju.

Iako ambicija o članstvu u BRICS-u nije nova, za one sa dužim pamćenjem – prvi put ju je izrazio predsjednik Erdoğan, prije šest godina kada je prisustvovao samitu BRICS-a u Johannesburgu – to je vijest (možda bi čak veliko slovo odgovaralo). Vijest koju je Reuters prenio, ali ne kao vijest o izjavi Hakana Fidana u Pekingu, nego kao vijest o reakciji zvanične Moskve na nju, što je kao češanje desnog uha lijevom rukom.

“Rusija pozdravlja najavljenu želju Turske da postane dio grupe zemalja BRICS-a, izjavio je u utorak portparol Kremlja Dmitrij Peskov, rekavši da će ta tema biti na dnevnom redu sljedećeg samita te organizacije.

Peskov je kazao da postoji povećan interes za BRICS – grupu koju čine Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika, Etiopija, Iran, Egipat i Ujedinjeni Arapski Emirati – iz različitih država, ali je rekao da je malo vjerovatno da bi grupacija mogla u potpunosti zadovoljiti sve zainteresovane nacije”, dio je Reutersove vijesti.

“Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao je u petak u Moskvi da su vrata BRICS-a ‘otvorena za predstavnike najrazličitijih ekonomskih i političkih sistema i makroregija’. ‘Jedini uslov je da morate pristati da radite na osnovu ključnog principa suverene ravnopravnosti država’, rekao je Lavrov”, prenosi kineski South China Morning Post.

ZABRINUTOST “TRADICIONALNIH ZAPADNIH SAVEZNIKA”

Vratimo se samoj posjeti. Fidan se u ponedjeljak sastao i sa šefom kineske sigurnosti Chen Wenqingom. Obje strane iskazale su spremnost da promovišu bilateralnu sigurnosnu saradnju, javila je državna novinska agencija Xinhua.

Fidan se u utorak sastao i sa svojim kineskim kolegom Wang Yijem i potpredsjednikom Kine Hanom Zhengom.

Prema kineskom saopštenju, Fidan je rekao Hanu da se Türkiye pridržava principa jedne Kine i da “neće dozvoliti aktivnosti u Turskoj koje potkopavaju teritorijalni integritet Kine”, dodajući da je Ankara spremna da ima bliske razmjene na visokom nivou s Pekingom.

Treći dan posjete Hakan Fidan je posjetio gradove Urumqi i Kashgar u autonomnoj regiji Xinjiang Uygur.

Iz mnogih analiza ove posjete u turskoj štampi može se vidjeti velika doza optimizma i pragmatičnih objašnjenja ove, rekalibracije i reorijentacije turske vanjske politike u najavi. “Nedavna posjeta turskog ministra vanjskih poslova Hakana Fidana Kini označava značajnu prekretnicu u evoluciji turske vanjske politike unutar promjenjivog strateškog pejzaža Evroazije. Kako Türkiye ima za cilj da uravnoteži svoja strateška partnerstva i proširi svoj uticaj, ova posjeta naglašava ključne rasprave i potencijalne uticaje na vanjsku politiku”, piše Murat Yeşiltaş u Daily Sabahu, naglašavajući tri ključna pokretačka faktora – ambicija Türkiye za geostratešku preorijentaciju u globalnoj politici, ekonomska diversifikacija (sada bi i slijepci morali vidjeti šta se dešava sa zapadnim ekonomijama) i jačanje regionalnog uticaja.


Ministri vanjskih poslova Hakan Fidan i Wang Yi

Skoro da je nepotrebno reći da angažman s Kinom može (i hoće) izazvati “zabrinutost” takozvanih tradicionalnih zapadnih saveznika SAD-a i Evropske unije, koje na Kinu gledaju kao na neprijatelja, što će nužno rezultirati pritiscima. “Kako bi se snašla u ovim rivalstvima, Türkiye mora održavati otvorenu komunikaciju sa svim uključenim stranama, osiguravajući da se njene vanjskopolitičke odluke razumiju i poštuju”, piše Yeşiltaş, što bi imalo smisla kada Zapad ne bi gledao na međunarodne odnose kao na “igru nulte sume”.

DELUZIJE AMERIČKOG AMBASADORA

Za sada su reakcije indirektne i (pomalo) patetične. Fidan je još bio u Kini, kada je 5. juna časopis Foreign Afairs objavio tekst pod naslovom “Vrijeme je da se Amerika i Turska pomire” i s podnaslovom “Washington i Ankara ne mogu sebi priuštiti da ostanu otuđeni”. Autorica, gostujući saradnik u Centru za Sjedinjene Američke Države i Evropu na Brookings institution i viši saradnik u Evropskom vijeću za međunarodne odnose (oh kako impresivno to zvuči, ako se ne zna o kome se radi) Aslı Aydıntaşbaş puna je savjeta, koji su ili zakasnili ili su neprimjenjivi (indikativno, ignorišući Fidanovu posjetu), ali činjenica da Foreign Afairs objavljuje takav tekst odaje osjećaj panike.

S druge strane ambasador SAD-a u Türkiye Jeff Flake u dva intervjua u jednom danu (srijeda, 12. juna) Reutersu i CNN-Türk-u pokazuje zabrinjavajuću odvojenost od realnosti. Već naslov Reutersovog izvještaja – “Turska je usidrena na Zapadu uprkos podjeli oko Gaze, kaže američki izaslanik” – govori o pogrešnoj dijagnozi. Da, Gaza jeste veliki razdor, ali pokušaji SAD-a da formiraju terorističku državu PKKistan na sjeveru Sirije, te naoružavanje i obuka terorista mnogo je veći razlog loših odnosa (mora se priznati Aydıntaşbaşovoj da je bar geografski odredila kamen spoticanja).

Hiniti da veze nikad nisu bile čvršće – što je rečenica koja je istaknuta u sažetku teksta – graniči s deluzijom. No, to je stanje američke (i uopće zapadne) diplomatije.

“Flake je rekao da, iako se nada da se Türkiye neće pridružiti BRIKS-u, takav potez neće promijeniti njeno opredjeljenje prema Zapadu.” Flake, SAD (i EU) nikako da shvate da je Türkiye opredijeljena prema Türkiye te da teškom mukom “izboksana” prodaja aviona F-16, poslije deset godina ignorisanja turskih sigurnosnih zabrinutosti od strane NATO saveznika (da ne govorimo o direktnom podrivanju sigurnosti, već spomenutim aktivnostima na sjeveru Sirije) to neće promijeniti.

“Postoji mašta da će se odnosi Türkiye i Zapada vratiti na staru dinamiku. Ovi pristupi ili ne razumiju ili potcjenjuju mentalnu transformaciju koju su Türkiye i tursko društvo prošli u posljednjih dvadeset godina” napisao je Talha Köse 4. februara 2023. godine u dnevniku Sabah.