Godišnji odmor hafiz Ensar-efendija Ćutahija, imam u Brisbaneu (Australija), ove godine proveo je u rodnom Sarajevu. Ovaj pedesetogodišnji alim u dijasporu je otišao nakon završetka Agresije u kojoj je, s puškom u rukama, kao golobradi pripadnik Armije RBiH, branio Domovinu i završio Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. Jedan od susreta s ovim čestitim imamom iskoristili smo za kratko portretiranje njegovog života i rada u dalekoj Australiji. Ponajprije smo ga zamolili da oživi uspomene na provedeno vrijeme u Armiji RBiH, kao sin jedinac.
“Kad je izbila Agresija na Bosnu i Hercegovinu, imao sam 19 godina. U njene sam redove stupio kao golobradi mladić, dobrovoljac. Hoću istaknuti da sam ponosan na tu moju odluku. U Armiji RBiH ostao sam do kraja Agresije. Bilo je to teško, ali korisno vrijeme za izrastanje jednog mladića. Ne bih to vrijeme mijenjao ni za šta na ovom svijetu.”
Njegovi saborci su svjedočili da je bio izuzetno hrabar, a autorica romana Mali vojnik o njemu kao borcu je u jednom odlomku napisala: “Hafiz Ensar Ćutahija je bio izuzetno hrabar vojnik. Bio je simpatičan i plijenio je svojim šalama. Često sam se pitala kako je bilo njegovoj majci koja je spremila svoje jedino dijete u vojsku. Imala sam čast da je upoznam. Divna, pokrivena žena s izuzetnim saburom. Nakon razgovora s njom dobila bih snagu i motivaciju kako bi trebala prava vjernica izgledati.”
Naši ljudi i u Australiji poznati su kao vrijedni i sposobni ljudi
U Australiju je otišao 1998. godine. O svom angažmanu u imamskoj misiji među Bošnjacima u toj zemlji kaže: “Radim kao imam i prevodilac u Australiji. Imamsku misiju obavljao sam u Sydneyu, Adelaideu, a sada sam u Brisbaneu. U Australiji sam završio master arapskog jezika, a trenutno završavam master tefsira, tumačenja Kur'ana Časnog. Naši ljudi i u Australiji poznati su kao vrijedni, sposobni i komunikativni ljudi. U kratkom vremenu mogu postići mnogo toga. Uglavnom dobro žive. Za nas tamo važi krilatica: Mi smo otišli iz Bosne, a Bosna nije otišla iz nas. Ima povrataka u Bosnu i Hercegovinu, istina, oni nisu česti. Moj mlađi sin Mensur je studij završio u Bosni i odlučio je da ovdje nastavi raditi i živjeti. Žao mi je što je Australija veoma daleko, a dolasci u matičnu domovinu su skupi. Džemat Brisbane, u kojem sada radim, star je tridesetak godina. Imamo svoju novu, veleljepnu džamiju. Sagrađena je u bosanskom stilu, a otvorena je 2014. godine. Otvorio ju je reisul-ulema Husein ef. Kavazović. Osim Bošnjaka, imamo i džematlija iz arapskih zemalja, Pakistana, Južne Afrike. Zbog velikog broja džematlija, klanjaju se dvije džume, a hutbe su na bosanskom i engleskom jeziku. Jedan put u mjesecu u džamijskom dvorištu održi se piknik na kojem se demonstriraju bosanska jela. Inače, mi imamo najbolje ćevape u Australiji. U Brisbaneu ima oko 700 bošnjačkih familija, a u državi Queensland između 3 i 4 hiljade Bošnjaka, dok je u cijeloj Australiji od 30 do 35 hiljada Bošnjaka.“
Ni o emocijama kad se nađe u svom Sarajevu hafiz Ćutahija nije šutio: “Lijepo se osjećam u svom gradu. Uvijek su pomiješane radosti što si tu i tuga da se moraš ponovo vratiti u tuđinu. Ipak, radostan je i povratak na dužnost imamske misije. Džemati u dijaspori garancija su da naši ljudi održavaju vezu sa svojom maticom, svojom Bosnom i Hercegovinom. Da ostanu to što jesu, da imaju bošnjački identitet, kako oni, tako i njihva djeca. Uloga džemata je nezamjenjiva.”
Hafiz postao sa 17 godina
Zanimalo me je šta mu znače riječi profesora Mustafa-efendije Spahića Mujkija: “Hafiz Ensar-efendija Ćutahija je mladić s najvećim pamćenjem – kuvveti lafzijom – koji je ikada preda mnom učio u mektebu i medresi. Da mu dragi Allah primjereno pamćenju podari i mudrost u vođenju džemata.”
Odgovorio je: “Čast mi je što je Mujke o meni tako nešto rekao. Laska mi ta njegova konstatacija. Ona me obavezuje da još više radim kako bih bio još bolji i kako on reče – mudriji.”
Hafiz Ćutahija sa suprugom Medihom i sinom Mensurom
Hafiz Ensar-efendija Ćutahija rodio se 1973. godine u Sarajevu. U rodnom gradu završio je osnovnu školu, Gazi Husrev-begovu medresu i Fakultet islamskih nauka. Hafiz je postao sa 17 godina, a muhafiz mu je bio rahmetli hafiz Ibrahim-efendija Traljić.
Kao istaknuti hafiz, učestvovao je na brojnim međunarodnim takmičenjima u učenju Kur'ana. Tako je svoju zemlju predstavljao u Meki, Iranu (osvojio 4. mjesto), Zagrebu (bio treći u kategoriji hifza, te u Kairu. Prije odlaska u Australiju kratko vrijeme radio je na Dobrinji i, kako kaže, dosta toga naučio od Munir-efendije Jašarevića. Hafiz Ćutahija u braku sa suprugom Medihom stekao je sinove Nasira i Mensura, a od sina Nasira unučad Emina i Nejlu – Lamiju.
