Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ
Jevrejsko kulturno-prosvjetno i humanitarno društvo “La Benevolencija” prošle godine proslavilo je 130. rođendan. Ono je ujedno i najstarije nacionalno društvo u Bosni i Hercegovini, društvo koje je tokom svoga postojanja prošlo i kroz dobra i loša vremena. Primjera rada, tokom agresije 1990-ih godina bilo je jedan od nosilaca humanitarnih aktivnosti na ovim prostorima, koje provodi i dan-danas.
Vladimir Andrle na čelo “La Benevolencije” došao je prošle godine zamijenivši na toj dužnosti Jakoba Fincija, te je za vrlo kratak vremenski period uspio realizirati čitav niz projekata bitnih za Jevreje u BiH, ali i za naše društvo u cjelini. Uprkos svemu, “La Benevolencija”, baš kao i ostala nacionalna društva, već dugo ima problema s nestalnim finansiranjem, a uz to je još uvijek i podstanar u zgradi Jevrejske opštine u Sarajevu. Za sve one koji ne znaju, njena matična zgrada nalazi se u Ulici Mis Irbina u Sarajevu, gdje je danas jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo.
Vladimir Andrle govori o “La Benevolenciji”, ali i o nezaobilaznoj temi – položaju manjinskih zajednica u BiH s posebnim fokusom na zajednicu kojoj i sam pripada.
STAV: Predsjednik ste Jevrejskog kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva “La Benevolencija”. Riječ je o najstarijem društvu ove vrste u BiH, koje je prošle godine proslavilo 130. rođendan. Ipak, dosta je problema s kojima se susrećete – od pitanja finansiranja sve do pitanja imovine. U najkraćim crtama, kako danas djelujete?
ANDRLE: “La Benevolencija” predstavlja temeljnu kulturnu organizaciju jevrejskog naroda BiH koje je osnovano 1892. godine, čiji su ciljevi prilikom formiranja bili stipendiranje mladih jevrejskih đaka i studenata, ali i njegovanje jevrejske kulturne tradicije. Vrlo brzo nakon formiranja “La Benevolencija” je postalo društvo pod čijim okriljem su se našle sve humanitarne i kulturne aktivnosti. Djelovanje društva biva zaustavljeno 1941. godine okupacijom nacističke vojske u Sarajevu i poslije vladavinom ustaškog režima. Društvo obnavlja svoj rad nakon oslobođenja Sarajeva pod imenom “Sloboda”, da bi ga opet zabranili 1949. godine, a svu imovinu, arhivsku, bibliotekarsku i drugu građu oduzeli.
“La Benevolencija” obnavlja svoj rad nakon demokratskih promjena, neposredno pred opsadu Sarajeva. Kako je rat već uveliko bjesnio u Hrvatskoj, a bilo je jasnih naznaka da će početi i u BiH, tadašnje rukovodstvo “La Benevolencije” i Jevrejske opštine Sarajevo počelo se pripremati tako što su se nabavljali lijekovi, konzervirana hrana i druge osnovne potrepštine. Tokom opsade Sarajeva, u tri “jevrejske” apoteke su se dijelili osnovni i neophodni lijekovi koji su uvezeni preko naših konvoja, pomagali smo sugrađanima da izađu iz opkoljenog grada, pokrenuti su programi pomoći starim i iznemoglim licima, dječija škola, narodna kuhinja i dr.
Danas se “La Benevolencija” bavi nizom humanitarnih, kulturnih i edukativnih aktivnosti. Preko programa kućne njege, stipendiranja studenata do kulturnih programa koje uključuju organiziranje izložbi, koncerata i promocija knjiga, ali i onih edukativnih koji se bave temama kao što su govor mržnje, antisemitizam, islamofobija, kršćanofobija i sve druge vrste ksenofobija. Veliki značaj posvećujemo obrazovanju o Holokaustu, s posebnim naglaskom na Holokaust u BiH, ali i borbi protiv negiranja i relativizacije Holokausta.
Kao narod koji je preživio tragediju neviđenu u ljudskoj historiji, smatramo da je bitno da se uhvatimo u koštac s toksičnim, desničarskim narativima jer Holokaust predstavlja jedno sistemsko rješenje koje se počelo provoditi davno prije napada nacista na Poljsku 1939. godine ili Wannssee konferencijom 1942. godine. A počeo je riječima koje su danas sve prisutnije u javnom i digitalnom prostoru.
Odnedavno smo započeli saradnju s Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti BiH s ciljem zajedničkog djelovanja na promociji bh. književnika jevrejskog porijekla. Saradnju smo započeli s književnim velikanom Isakom Samokovlijom, gdje planiramo niz izložbi i katalog posvećen njemu.
STAV: Tu ste oko godinu dana, naslijedili ste Jakoba Fincija na mjestu predsjednika, pa Vam je sigurno bio potreban određeni period i za adaptaciju?
ANDRLE: Proces adaptacije je bio poprilično brz i lagan s obzirom na to da sam član i aktivista “La Benevolencije” i Jevrejske opštine skoro cijeli svoj život, tako da sam već bio upoznat, a i učestvovao sam u mnogim aktivnostima koje su se provodile, blisko sarađujući s Jakobom Fincijem. Spomenuo sam saradnju s Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti BiH na promociji lika i djela Isaka Samokovlije, a u budućnosti planiramo da radimo na promociji i drugih književnika i književnica poput Laure Papo Bohoreta, Kalmija Baruha i dr.
STAV: “La Benevolencija” je trenutno podstanar u prostorijama Jevrejske opštine u Sarajevu, a njeno sjedište je nacionalizirano i danas su to prostorije MUP-a KS u Ulici Mis Irbina. Prošle godine izrazili ste nadu da bi se “La Benevolenciji” mogle vratiti prostorije formiranjem vlasti po vertikali, tj. i na kantonalnom, i na državnom, ali i uvijek “uzavrelom” federalnom nivou. Sada, kada je formirana vlast, očekujete li pomak naprijed kada je rješavanje ovog problema u pitanju?
ANDRLE: Pitanje povrata nacionalizirane imovine je od velikog značaja za “La Benevolenciju” jer, kako ste rekli, podstanari smo u prostorijama Jevrejske opštine u Sarajevu. Nadam se pomaku po ovom pitanju u naredne četiri godine jer je to za dobrobit svih nas. Oštećeni će se djelimično obeštetiti, a država će tim činom napraviti još jedan korak ka zapadnim vrijednostima i članstvu u Evropskoj uniji. Potrebno je naći modalitet obeštećenja koji će se odnositi jednako na sve građane BiH. Mislim da će pitanje povrata nacionalizirane imovine sačekati rješavanje pitanja državne imovine koje u posljednje vrijeme jako opterećuje bh. društvo.
STAV: Međukulturno vijeće BiH uputilo je inicijativu Vladi FBiH i KS da se donese Zakon o temeljnim organizacijama naroda BiH kojim bi se riješila statusna pitanja “La Benevolencije”, ali i “Preporoda”, “Napretka” i “Prosvjete”.
ANDRLE: Skupština KS je jednoglasno usvojila odluku kojom temeljne organizacije kulture naroda BiH proglašava od posebnog značaja za KS, čime je dijelimično riješen status i način finansiranja društva. Međukulturno vijeće BiH je uputio prijedlog Zakona o temeljnim organizacijama naroda BiH od posebnog značaja za Federaciju, ali još uvijek se o tome ne raspravlja u Parlamentu FBiH. Vjerujem da će pitanje ovog zakona doći na red sada kada se vlast formirala u ovom entitetu.
STAV: Planiran je i čitav niz raznih kulturnih manifestacija u okviru kulturnog programa “19. u 19”. Koji će biti doprinos “La Benevolencije” ovoj manifestaciji?
ANDRLE: Kulturni program “19. u 19” je program koji se održava tokom cijele godine u sklopu kojeg organiziramo izložbe, koncerte, promocije knjiga i druge kulturne programe. Iako većinu kulturnih programa u okviru “19. u 19” sami organiziramo, rado učestvujemo i sarađujemo s drugim organizacijama u organizaciji kulturnih manifestacija. Imamo vrlo dobru saradnju s raznim arhivima, muzejima, Bosanskim kulturnim centrom, “Sarajevskom zimom”, kao i saradnju s drugim organizacijama kulture naroda BiH na koncertu “Sazvučja”. Nedavno smo zajednički organizirali manifestaciju “U dobroj volji – Slavimo zajedno” u slavu svih vjerskih praznika koji su bili u aprilu ove godine. Također, mladim i talentiranim umjetnicima dajemo mogućnost u okviru programa “19. u 19” da izlažu svoja djela u Galeriji “Novi Hram” i u prostorijama Jevrejske opštine u Sarajevu.
STAV: Također, najavljen je i nastavak realizacije projekta “Antisemitizam, islamofobija i ksenofobija u javnom školskom sistemu” u školama širom BiH. Koliko su ovi problemi prisutni u konkretno našem društvu?
ANDRLE: Govor mržnje je gorući problem bh. društva koji je uveliko normaliziran u javnom prostoru i to je što naši najmlađi sugrađani i sugrađanke upijaju. Pilot-projekt koji smo radili u školama je pokazao nužnost da se ovim temama bavimo na sistematičnijem nivou i sa svakim djetetom. Nužna je edukacija nastavnog osoblja i put ovog projekta ide u tom smjeru. Bh. društvo je još uvijek pod traumama rata. Nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma nisu se desili suštinski procesi koji bi detraumatizirali društvo.
Desilo se to da su lokalne zajednice u BiH u velikoj mjeri postale jednonacionalne, a društvo se toliko polariziralo da aneks Mirovnog sporazuma koji govori o održivom povratku izbjeglica i prognanika će se teško moći implementirati. Čini mi se da stanje ovog društva odgovara etnonacionalnim politikama jer imaju mogućnosti da drže građane i građanke u konstantnom osjećaju straha i ugroženosti. Politika je instrumentalizirala traumu zarad svojih interesa, a nas sve gurnula u ćorsokak. Samo na primjeru postojanja nečega što se zove “dvije škole pod jednim krovom” je jasno da živimo “aparthejd” politiku. I to u stoljeću fascinantnih naučnih, tehnoloških i drugih dostignuća.
STAV: Već ste naglašavali u medijima da je jevrejska kultura u BiH dio jednog golemog bh. mozaika te da se kao takva uspješno njeguje, ali da su Jevreji u BiH u velikoj mjeri jezički asimilirani. Tačnije, skoro da i nema govornika ni jevrejsko-španskog, a ni ladino jezika. Je li kod novih naraštaja moguće probuditi želju za učenjem ovih jezika? I ima li to uopće svoju praktičnu svrhu u savremenom trenutku?
ANDRLE: Rekao bih da su Jevreji u potpunosti jezički asimilirani. Danas imamo dva govornika judeo-espanola u BiH. Na Odsjeku za književnosti naroda BiH Filozofskog fakulteta u Sarajevu postoji mogućnost izučavanja ovog jezika, ali problem je nastavni kadar koji se mora pozivati iz inostranstva. Izučavanje na akademskom nivou svakako može probuditi želju mlađih naraštaja za učenjem jezika. Poznavanje judeo-espanola za Jevreje je stvar identiteta, a ne praktičnosti. Jer, ne tako davno, ovaj jezik se mogao čuti u svim dijelovima Sarajeva. Prije dolaska NDH na vlast, svaki peti stanovnik Sarajeva je bio Jevrej.
STAV: Kada razgovaramo s Vama, kao pripadnikom manjinske nacionalne zajednice, obaveza je pitati Vas nadate li se skorom rješavanju problema, kako je to nazvano, ustavne diskriminacije? Vlasti u BiH već deceniju i po nisu uspjele provesti presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu “Sejdić i Finci protiv BiH”, a svjedoci smo da se o tom pitanju skoro više i ne govori u javnosti.
ANDRLE: Sprovođenje presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu “Sejdić i Finci protiv BiH”, ali i svih drugih, podrazumijeva temeljne promjene Ustava BiH i potpunu reformu Izbornog zakona. Jasno da trenutno nema mogućnosti dogovora u tom pravcu, pa mislim da se zbog toga i ne govori u javnosti. Međutim, BiH, da bi zaista krenula putem EU, mora svim svojim građanima dati jednaka prava i mogućnosti i na tome nikada nećemo prestati insistirati.
STAV: Visoki predstavnik međunarodne zajednice Christian Schmidt već je nekoliko puta intervenirao mijenjajući određene ustavne propise. Međutim, čini se da statusna pitanja manjinskih nacionalnih zajednica nema namjeru skoro rješavati iako je implementacija presude u slučaju “Sejdić i Finci protiv BiH” jedan od 14 prioriteta koje BiH treba ispuniti za članstvo u EU. Kako kao Jevrej gledate na njegovo dosadašnje djelovanje?
ANDRLE: Ustav BiH je integralni dio Mirovnog sporazuma i kao takvog ga ne može mijenjati Christian Schmidt ili bilo koji drugi međunarodni akter. Odgovornost za prilagođavanje Ustava je isključivo na državnim političkim akterima i stava sam da Ustav treba da bude produkt dogovora bh. političkih partija, a prihvaćen od strane građana na referendumu. Ono što OHR i međunarodna zajednica mogu uraditi u ovom kontekstu jeste da ovlastima koje imaju pritisnu političke aktere da ponude građanima BiH odgovarajući Ustav koji će promijeniti trenutnu političku paradigmu i aktuelizirati društvenu koheziju. Nažalost, 28 godina je prošlo od potpisivanja Mirovnog sporazuma i propuštene su mnoge šanse za kreiranje inkluzivnog Ustava koji će relaksirati odnose u BiH, a odgovornost za to je isključivo na onima koji su učestvovali u kreiranju politika posljednjih 28 godina.
STAV: Ne želeći ulaziti u teorije konspiracije, imate li neko objašnjenje zašto Evropa ne intervenira kako bi riješila statusna pitanja manjinskih zajednica u BiH?
ANDRLE: Rješavanjem statusnih pitanja manjinskih zajednica otvara se put uspostavi građanske države, a to je nešto što ne odgovara etnonacionalnim strankama s aspekta predstavljanja naroda BiH. Hoću reći, pozicija etnonacionalizma bi bila znatno oslabljenja, a bh. traumatizirano društvo bi se okrenulo rješavanju trauma i poboljšanju ekonomskih prilika. U tom smislu, mišljenja sam da se međunarodna zajednica boji novih sukoba u BiH i regiji te nemaju dovoljno hrabrosti da se uhvate u koštac s polarizirajućim politikama. Čini mi se da je veći fokus na rješavanju pitanja manjina bio prije 15-20 godina nego danas, što je apsurd.
STAV: Je li građanski model uređenja BiH jedini u kojem bi nacionalne manjine mogle u potpunosti ostvariti svoja prava? Je li uopće moguće ovdje uspostaviti takav model?
ANDRLE: Građanski model je jedini model koji može osigurati jednaka prava svima, kako većinskim, tako i manjinskim narodima na bilo kojem dijelu BiH. Cilj naše borbe nije da bilo koji manjinski narod ima bilo kakav ekskluzivitet, nego jednakost. Da li smatram da je moguć građanski model u BiH? Naravno da jeste, ali je potrebna dobra volja za to, da institucije i politika u BiH rade na tome, te da u taj proces uključe organizacije civilnog društva koje mogu dati vrijedan input u kontekstu ostvarivanja jednakih prava svakog čovjeka u BiH.
