Salih-paša Nevesinjac, došao je veoma mlad u Carigrad. Po svršetku nauka, pod zaštitom zemljaka Mustafa-paše, progurao se među tajnike divana, gdje se odlikovao kao vrsna sila. Iza pogibije spomenutog paše stupio je pod okrilje zemljaka Roznamedži Ibrahim-efendije, piše Safvet-beg Bašagić u svojoj poznatoj knjizi Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini.

Prošavši brzo kroz sve struke računovodstva, prešao je u dvor, gdje je vršio časti kapidžijskog ćehaje. Godine 1053. (1643) postao je prvi miriahor, a iduće godine janjičar-aga i napokon veliki defterdar.

Godine 1055. (1645) imenovan je velikim vezirom, a 1057. (1647) badava je platio glavom u naponu muževne dobe ne navršivši ni punih četrdeset godina života, navodi Bašagić.

Naime, sultan Ibrahim imao je običaj pohađati čarobnjake da mu uče efsune i ogledaju budućnost. Jednoga dana pođe nekakvom Džindži-hodži i usput sretne kola puna sijena, pa ne mogne komotno proći ulicom. Po njegovu suludom mišljenju veliki vezir morao je znati, premda mu taj sultanov pohod niko nije javio, da će on tuda proći, da bi se mogao pobrinuti da mu ta kola ne stanu na put. Protivnici Salih-pašini iskoriste tu priliku i “ishode da Salih-pašu objese više Džindži-hodžinih vrata”.

To se dogodilo na opće čuđenje pametnih i ludih, koji su iduće godine počastili sultana istom pogibijom. Salih-paša okupio je oko sebe cijelu svitu rođaka i zemljaka. Jedan mu je brat (Murteda-paša) bio vezir u Budimu, a drugi jenjičarski aga (Zulfikar-aga). Nevesinjac Haznadar Ibrahim-paša pašovao je u Bagdadu, Mehmed-paša Defterdarević u Erzirumu, Ali-paša Varvar u Sivasu.

Inače, sultan Ibrahim nosio je nadimak – Ludi. Rodio se 1615. godine kao najmlađi sin sultana Ahmeda. Otac mu je preselio kad je Ibrahim imao nepune dvije godine.

Nakon smrti sultana Ahmeda nastupio je period krvavih obračuna među njegovim nasljednicima. Na tronu su se smjenjivali vladari – Ibrahimov amidža Mustafa, polubrat Osman, brat Murat…

Vlast je na kraju prigrabio Murat, nakon čega je dao da se pogube njegova dva brata  – Kasim i Bajazit. Ibrahim je pošteđen, ali ga je 1635. godine zatvorio u “kafez”, ograđeni izolirani dio harema u kojem je imao ograničeno kretanje i gdje je sve vrijeme bio pod stražom.

U ovoj izolaciji Ibrahim je proveo pet godina, sve do Muratove smrti, kada preuzima prijestolje.

Iako se u prvih nekoliko godina vladavine pokazao kao veoma sposoban vladar, Ibrahim nikada nije prevladao traume iz djetinjstvu i mladosti. Posljedice proživljenog stresa zbog pogubljenja braće i života u “kafezu” počele su se manifestirati kroz česte i veoma jake glavobolje, kao i napade malaksalosti.

Druga krajnost bili su strašni izljevi bijesa. Jedno vreme sultan je bio veoma naklonjen novorođenčetu jedne od žena iz njegovog harema. Turhan Hatidže sultanija – Ibrahimova glavna žena, ljubomorna, ovo mu je prigovorila.

Ibrahim je, razjaren zbog takvog njenog ponašanja, uzeo iz njenih ruku svog sina Mehmeda i bacio ga u bazen. Mali princ nije se udavio samo zato što ga je spasio sluga, ali mu je ostao ožiljak ne čelu, koji je nosio do kraja života.


Sultan Ibrahim

Turhan Hatidže sultanija, važila je za jedinu koja je uspijevala da smiri njegove, sve češće, izljeve bijesa. U trenutku ludila dao je da se udavi svih 280 žena njegovog harema, jer je čuo da je u harem kročio drugi muškarac.

Kružila je i priča da je bio opsjednut punačkim ženama do te mjere da je slao sluge širom države da pronađu najdeblje moguće žene za njegov harem. Njegova omiljena žena iz harema zvala se Şeker Pâre, doslovce “komad šećera”, a pričalo se da je imala 150 kilograma.

Ibrahim je bogato darovao i haseki sultanije, dajući im silna bogatstva i posjede. Jednoj od njih je čak dao i palaču samog velikog vezira.

Ovakvo ponašanje, u kombinaciji s ratnim porazima u ratu s Venecijom, razbjesnjelo je njegove podanike, a naročito janjičare!

Osmog augusta 1648. godine nezadovoljna masa zadavila je korumpiranog velikog vezira Ahmed-pašu, a istog dana Ibrahim je uhvaćen i zarobljen unutar Topkapi palače.

Ibrahimu je oduzeta titula sultana, a na vlast je došao njegov sedmogodišnji sin Mehmed.

Sultan Ibrahim zadavljen je 18. augusta 1648. godine ispred svoje palače. Time je postao treći sultan u historiji Osmanskog carstva koji je bio ubijen.