Vahanski koridor je uski pojas afganistanske teritorije između Pakistana i Tadžikistana koji graniči sa Kinom.  Stoljećima je ova dolina bila vitalni trgovački put kao raskrsnica za trgovinu između istočne, južne i centralne Azije. 

Koridor je formiran nakon sporazuma iz 1893. godine između Mortimera Duranda iz Britanije i Emira Abdur Rahman Khana iz Afganistana, čime je nastala Durandova linija. Ovaj uski pojas služio je kao tampon zona između Ruskog carstva i Britanskog carstva.  

Prošle sedmice, po prvi put otkako su talibani preuzeli vlast 2021., grupa je rekla da je završena izgradnja Pamirske autoceste do kineske granice, čime je službeno otvoren put planiranju i budžetu za početak razvoja Vakhanskog koridora.

Veza između Afganistana i Kine dovest će do "ekonomskog podsticaja, od čega će posebno imati koristi stanovnici Badakshana i susjednih provincija", rekao je Zabihullah Amiri, šef odjela za informacije i kulturu provincije Badakhshan.

Očekuje se da će se ovom rutom Afganistan baviti uvozom različite robe, uključujući hranu i sirovine, dok će istovremeno izvoziti predmete poput pinjola, tepiha, dragog kamenja i drugih materijala u Kinu. Osim svoje uloge u dinamici uvoza i izvoza, očekuje se da će Afganistan ostvariti značajan prihod kroz poreze.

"Značaj ovog puta seže dalje od puke povezanosti, jer je spreman da donese brojne prednosti i stvori ekonomske prilike i za Afganistan i za Kinu", kaže Amiri za TRT World.

Kada su američke snage završile povlačenje iz Afganistana 2021. godine nakon invazije koja je trajala dvije decenije, susjedne zemlje su počele preispitivati ​​svoje odnose s tom zemljom. Sjeverna granica koridora naslanja se na region Gorno-Badakhshan u Tadžikistanu, koji je bio svjedok građanskog rata 1990-ih. Na jugu se nalazi veoma sporna regija Kašmira, sporna između Indije, Pakistana i Kine.

Na istočnom kraju koridora, iza izazovnog snježnog terena prijevoja Wakhjir, nalazi se Xinjiang u kojem su većina Ujguri koji su godinama izloženi represiji. Indija pazi da ne rizikuje svoja značajna ulaganja u Afganistan, koja obuhvataju oko 3 milijarde dolara u civilnu infrastrukturu. Ova investicija uključuje 218 km dug autoput Zaranj-Delaram koji povezuje Afganistan sa lukom Čabahar kroz Milak u Iranu, uspostavljajući ključnu rutu za centralnoazijsko povezivanje sa Indijom. Kao rezultat toga, Indija održava diplomatske odnose s afganistanskim talibanima, ali još nije priznala vladu.

Sa Pakistanom su trgovinski odnosi Afganistana uvijek bili turbulentni zbog nedavne odluke Islamabada da zatvori granicu sa zemljom zbog bilateralnih tenzija, nanijevši gubitke od milion dolara afganistanskim trgovcima. Talibanska vlada kaže da radi na smanjenju oslanjanja na pakistanske luke i da razmatra jačanje trgovine sa susjednim zemljama.

Wakhan koridor se smatra alternativom pakistanskim lukama, posebno jer zemlje na sjeveru Afganistana daju prednost ekonomiji i trgovini nad politikom. Kina, sa ciljem da dosegne različita tržišta u okviru Inicijative Pojas i put, aktivno radi na uspostavljanju alternativnih koridora i puteva. Formirala je trgovinske veze sa državama širom azijskog kontinenta, a jedan od njegovih ključnih ciljeva u regionu je izgradnja putne mreže koja olakšava pristup globalnim i regionalnim tržištima.

"Kina će i dalje biti vidljivija u svom angažmanu s talibanskim režimom u doglednoj budućnosti", kaže za TRT World Hameed Hakimi, vodeći istraživač za Afganistan i saradnik u Chatham Houseu.

“Talibanska vlada ima koristi od takvih angažmana s velikom globalnom silom, dok Sjedinjene Države i druge zapadne zemlje odbijaju politički dijalog s talibanima.”

Međutim, poznato je da je Kina pragmatična, prema Hakimiju, i da nema duboke strateške odnose s talibanima. Stoga će sigurnost i dalje biti primarni fokus Pekinga.

„Sposobnost Talibana da zadrže kontrolu nad afganistanskom teritorijem i spriječe pojavu bilo kakve stvarne prijetnje domaćoj sigurnosti Kine od strane grupa i militanata unutar Afganistana diktira budućnost spremnosti Pekinga da održi pozitivne veze s talibanskim režimom“, kaže on.

Jasno je da Kina ima značajan potencijal da izvrši uticaj na ekonomije Centralne Azije, od kojih su neke već u poziciji zavisnosti. Tadžikistan je jedan od primjera. Za uvoz i strana ulaganja uvelike se oslanja na Kinu.
Ova zavisnost je igrala ulogu u postizanju relativno povoljnog ishoda Pekinga u rješavanju starog graničnog spora, što je rezultiralo prijenosom 1.000 kvadratnih kilometara (386 kvadratnih milja) tadžikistanske zemlje na Kinu.

Do sada su kineske kompanije u Afganistanu prvenstveno angažovane kao izvođači na projektima koje finansiraju drugi međunarodni investitori. Stoga će se snažniji ekonomski odnos između dvije nacije vjerovatno materijalizirati tek kada se situacija u Afganistanu stabilizuje, smanjujući rizike povezane s investicijama, kaže Hakimi.

Afganistan ostaje ozbiljno ovisan o pomoći, a Sjedinjene Države i druge zapadne zemlje ostaju daleko najveći donatori humanitarne potrošnje u zemlji. Do sada, Kina nije izašla kao glavni igrač koji pruža sve spase – posebno ekonomski – talibanskom režimu.

Bez obzira na ekonomske izglede vezane za završetak Wakhan koridora, ova strateški važna regija će opstati kao centar imperijalnih ambicija i geopolitičkih složenosti.