U 94. godini preminuo je poznati češki pisac Milan Kundera, autor ˝Nepodnošljive lakoće postojanja˝, ˝Šale˝, ˝Knjige smijeha i zaborava˝ i ostalih remek-djela književnosti.
Milan Kundera živio je u centru Pariza, u jednoj od gradskih četvrti, a možda i svijeta, s najvećom koncentracijom novinara, urednika i ljudi povezanih sa svijetom pisanja. U 92. godini zdravlje mu se pogoršalo, ali je i dalje viđan na ulici i u restoranima te je imao širok krug prijatelja i poznanika.
Autor romana i eseja koji su klasici savremene književnosti desetljećima je živio sa svojom suprugom Verom bez javnih istupa, Malo je njegovih recentnih fotografija. Njegova biografija sadrži dvije rečenice:˝Milan Kundera rođen je u Čehoslovačkoj. 1975. godine nastanio sam se u Francuskoj˝. Ostalo nije važno: tekstovi se računaju. Nije davao intervjue niti je prisustvovao događajima na kojima su kamere i fotografi.
Također se nije pojavio u francuskoj ambasadi u Pragu kada mu je dodijeljena prestižna nagrada Franz Kafka, koju su prije toga između ostalih zaslužili Philip Roth, Margaret Atwood, Peter Handke i Eduardo Mendoza. Nagradu je u ime spisatelja primila prevoditeljica njegova francuskog djela na češki Anna Kareninova.
Komunistički režim zabranio mu je knjige, izbacio ga iz stranke i špijunirao nakon Praškog proljeća 1968. Uz pomoć svojih francuskih prijatelja intelektualaca, Milan i Vera otputovali su u Francusku, prvo u Rennes, a zatim u glavni grad.
Nakon Baršunaste revolucije 1989. i pada komunističkog bloka, stvari se nisu odmah posložile. Kundera, kojem je stari režim oduzeo državljanstvo, već je bio francuski državljanin i usvojio je francuski kao književni jezik. Nedostajao mu je težak rodovnik dramatičara i oca nove nacije Vaclava Havela: nije ga ni tražio, jer, jednom u Francuskoj, osjećao se nelagodno zbog etikete disidenta i posvetio se romanu.
Godine 2007. godine dobio je nacionalnu nagradu za književnost a 2018. tadašnji češki premijer Andrej Babiš posjetio ga je u njegovom stanu u 7. pariškom okrugu, a nekoliko mjeseci kasnije ambasador mu je vratio državljanstvo. Kundere su poklonile svoju biblioteku i arhivu gradu Brnu.
Percepcija Kundere u Češkoj i u drugim zemljama nije identična, prema Janu Nováku, autoru knjige Kundera: Český život a doba (Kundera: Njegov češki život i vremena), biografije od 900 stranica objavljene 2020. godine. “Ovdje ljudi znaju svoju prošlost. U inozemstvu je mogao prepraviti svoju biografiju ”, kaže Novák. "Mislim da je izvrstan književnik, ali problematičan je lik."
U prologu knjige Novák sumnja da se Kunderina čuvena alergija na biografski žanr - i njegovo inzistiranje da je ono što je važno djelo, a ne autor - pokorava "estetskom ili filozofskom postulatu". Tvrdi da se "radije čini strogo obrambenim i proračunatim: Kundera ne voli preispitivati svoj život." Po njemu on nešto skriva. Šta?
"Njegovu staljinističku prošlost", odgovara Novák. „Početkom pedesetih bio je potpuno staljinistički pjesnik. Bio je moćan književni dužnosnik. I napustio je Čehoslovačku uz blagoslov Vlade, s dijelom svoje knjižnice i automobilom, za razliku od ljudi protjeranih nakon ruske invazije 1968. U ranim godinama u Francuskoj ponašao se poput dobrog čehoslovačkog socijalističkog građanina.“
Novák se u knjizi referira na epizodu koja se uvijek vraća kad se raspravlja o Kunderinoj prošlosti u Čehoslovačkoj nakon Dxrugog svjetskog rata. Časopis Respekt 2008. otkrio je, nakon istrage u arhivima državne sigurnosti, dokument koji je implicirao da je mladi Kundera 1950. godine prokazao protivnika koji je na kraju osuđen na 22 godine zatvora. Kundera je prekinuo šutnju negirajući optužbu.
Ariane Chemin, koja je održavala česte kontakte sa spisateljevom suprugom radi pripreme njene nedacvno objavljene knjige o Kunderinom životu, objašnjava da je prije nekoliko godina Kundera imao projekat povratka u svoju zemlju, "ali ova priča iz arhiva i članak Respekt je spriječila povratak".