Pohodima “Šehidskim putevima Brkića i Botonjića“, učenjem jasina i obilaskom masovnih grobnica obilježena je 31. godišnjica stradanja Bošnjaka u Biljanima kod Ključa, javlja Anadolu.

Naime, desetog jula 1992. godine u jednom danu ubijeno je 258 muškaraca, žena i djece, među kojima najmlađa Amila Džaferagić, tromjesečna beba čiji su posmrtni ostaci pronađeni u majčinom naručju.

Porodice žrtava i danas svježih sjećanja na taj dan. Među njima i Nesima Avdić kojoj je ubijen jedini sin Elvir, koji je tada imao samo 19 godina.

„Nas su doveli pred trgovinu, njih ovdje gdje je sada džamija. Jedni su držali ruke na leđima drugi na vratu. A oni koji su ih pobili su nosili pištolje, puške i noževe, pred nama oštrili, psovali, tukli, ubijali....“, kroz suze priča Nesima Avdić.

U samo jednom danu ubijeno je 258 ljudi, žena i djece, i taj zločin ni u jednoj presudi nije nazvan genocidom. Za pojedinačnu odgovornost osuđen samo Marko Samardžija profesor historije, koji ih je pred školom u kojoj im je predavao i ubijao. Preminuo je i kaznu nije odslužio.

„Ja sam i kao čovjek zabrinut da Tužiteljstvo i nakon 30 godina nije smoglo snage da provede dostojnu istragu. Ovdje je sve jasno, Marko Samardžija komandant brigade 9. jula 1992. godine piše naredbu za napad 10. jula i angažiranje Saničkog bataljona. Imamo komandanta brigade, komandanta bataljona, komandire četa, vodova i neposredne izvršitelje. Prosječni tužitelj za kratko vrijeme može ovo dovesti u red da nama Biljančanima olakša i bol i tugu, da počinitelje kazni“ kaže Amir Avdić, ratni komandant Armije RBiH i bivši načelnik Općine Ključ.

Tokom agresije na BiH, većina ljeta 1992. godine u Ključu je ubijeno više od 700 ljudi, a Ključani su ubijani i ekshumirani u još osam gradova. Kroz logore je prošlo njih oko 1.000. Tog kobnog ljeta1992. godine, svo nesrpsko stanovništvo, oko 17.000 Ključana, je protjerano.

„Ovo su počinili komšije. I zato moramo biti odvažni i hrabri, ali ne smijemo više nikada vjerovati sa će nam međunarodna zajednica ili neko drugi donijeti mir i sigurnost i sigurnost Bosne i Hercegovine. Ovu državu moramo sami braniti kao što smo je branili i 1992. godine. Iz te borbe izvući iskustvo, a danas u miru pozvati komšije Srbe i Hrvate da gradimo državu, ali državu u kojoj ćemo svi biti sigurni i bezbjedni i da se ovakav zločin nikada ne ponovi“ kazao je Refik Lendo, dopredsjednik Federacije BiH.

Vlada Unsko-sanskog kantona proglasila je 10. juli Danom žalosti.